Kako je skoro svatko od kratkotrajnih vlasnika okrenuo neki
milijunčić na bivšem gradskom zemljištu u Grabriku, i kako se
većina tih likova, sasvim slučajno ili posve namjerno, na ovaj
ili onaj način mogu dovesti u vezu s gradonačelnikom Jelićem,
ovih je dana ponovno u Jutarnjem preko dvije stranice ponovno
prepričao najbolji istraživački novinar u Karlovcu i šire, Mario
Pušić, otkrivajući neke svježe detalje. Jedan od njih je podatak
da je posljednji vlasnik te vrijedne parcele postala osoba iz
najmoćnije karlovačke obitelji Vuković, čijoj je glavi, Marku,
gradonačelnik Karlovca vrlo blizak, što je u javnosti najzornije
demonstrirao nepromišljenim dočekom prilikom izlaska iz pritvora
zbog afere “Daimler”.
Ukratko, prvi vlasnik gradskog zemljišta u Grabriku po raspisanom
natječaju i početnoj cijeni od 8,8 milijuna kuna postao je
Jelićev prijatelj Vladimir Sever. I to unatoč tome što je njegova
tvrtka, sasvim slučajno, osnovana netom prije objave natječaja za
prodaju zemljišta, s 20 tisuća kuna početnog kapitala, bez
zaposlenih i ikakvog poslovnog backgrounda u bilo čemu, a kamoli
u građevinarstvu. Da nešto ne valja, Gradu je trebalo biti jasno
već na samom startu jer tvrtka nije uplatila polog, a morala je
po uvjetima natječaja. Nije odgovornima bilo sumnjivo ni to da je
Sever uspio preprodati zemlju i prije negoli ju je kupio, trećoj
tvrtki čiji je motiv da sve plati dvostruko – od toga Severu
skoro milijun eura na privatni račun – ostao krajnje nejasan i
neobjašnjiv.
Gradska vlast nije u maniri dobrog gospodara vlastitom imovinom
postupila ni nakon što novi vlasnik do ugovorenog roka uplate
nije platio ni pola ugovorne cijene. Nije raskinula ugovor, već
se na osebujan način dogovorila s vlasnicima. Zbog sumnji da se
nezakonito pogodovalo vlasnicima, antikorupcijski borac Domagoj
Švegar prijavio je cijelu priču Uskoku, lokalni šef Uskoka sasvim
slučajno ne nalazi elemenata kaznenog djela, ali s njim mišljenje
ne dijeli Uskok na državnoj razini, pa se istraga ponovno otvara.
U međuvremenu, zemlju u Grabriku ovrhom preuzimaju tri fizičke
osobe na ime duga tvrtke u čijem je vlasništvu zemljište. Oni pak
nalaze partnera u Vladimiru Vukoviću, nećaku Marka Vukovića i
predsjedniku NO njegove tvrtke HS produkt, a odnedavno i
direktoru Sektora poslova i rizika u Karlovačkoj banci. Ovaj ih
isplaćuje u visini od 6 milijuna kuna i sad zemljište preprodaje
za 9 milijuna kuna. Krug u ovom nevjerojatnom gospodarskom
trileru na pustopoljini Grabrika još nije zatvoren. Ali Jeliću i
dalje nije jasno što je u cijeloj priči sporno, čak ni novi
momenti poput onog da se gradski pročelnik koji je stajao iza
cijelog posla u ime Grada, s famoznim Severom kasnije pojavljuje
kao suvlasnik novoosnovanih tvrtki, baš kao i jedan Jelićev
stranački kolega te partner iz HSS-a čije se ime pojavljivalo u
popisima članova NO gradskih tvrtki! Čak da je u nekom ludom
scenariju ova nevjerojatna shema savršenog mešetarenja potpuno
zakonita, uz činjenicu da je Grad na kraju naplatio svoja
potraživanja po fer cijeni po procjenama vještaka, kad
gradonačelnik govori o tome da Grad nije oštećen, zanemaruje
jednu “sitnicu”; ovdje se iz aviona vidi da je grubo i bezobrazno
oštećen društveni interes, to jest izigrani smo svi mi izvan tog
uskog kruga “wiseguysa”. Za početak, u procesu prodaje i
preprodaje zemljišta isparile su ugovorne obveze kupaca kojima bi
se ostvario društveni interes, odnosno izgradnja vrtićkog
sadržaja i kino dvorana.
“Božja zraka me pogodila tako da mi materijalna strana nije
pokretač gibanja”, branio se tim povodom u svom tipičnom stilu od
optužbi Jelić i još jednom upisao u registar antologije bizarnih
političkih izjava u Hrvata. Treba biti pošten i reći da je većina
drugih na taj popis došla po liniji primitivizma, neznanja ili
neke vrste nesnošljivosti, dok je Jelić, uvijek braneći neki čin
s negativnim odjekom u javnosti, sve zamatao u celofan pompozne
metafizike garnirane često vjersko-dogmatskim motivima. No kad se
taj celofan razmota, ostaje tek ogoljena jeftina demagogija.
Nitko ni ne tvrdi da je on uzeo i kunu u Grabriku, ali
kronologija događaja i ekspresna promjena vlasništva su neoborivi
argumenti da su neki drugi iz njegove blizine uzeli milijune na
toj ledini. Nije ni morao znati da je netko tamo nacrtao
financijsku shemu za obrtanje novca na gradskom zemljištu, ali je
morao posumnjati da nešto ne valja. Ako zapravo ne stoji iza
cijele priče, a nije baš ništa posumnjao, onda moramo zaključiti
da je krajnje naivan što je gotovo jednako loša vijest za jednog
gradonačelnika jer povlači pitanje njegove elementarne
kompetentnosti da vodi Grad. Na kraju, to što je i dalje
pustopoljina na mjestu gdje je vlast obećala izgradnju kompleksa
s vrtićem i kinom je sramota i ružan poraz politike
gradonačelnika Jelića i prateće mu svite. Zbog naivnosti,
nekompetentnosti, neznanja, ignorancije ili smišljenog kriminala,
skoro je svejedno kad je u pitanju izdaja javnog interesa kako bi
pojedinci napunili džepove.