Danas je blago u Gospodinu, u 94. godini života,u 10,30 sati
preminuo monsinjor Marijan Radanović. Rođen je 1921. u Severinu
kraj Bjelovara. U Karlovac na Dubovac dolazi 1955. godine. Za
mladog svećenika ovo biti tek prvo iskušenje za mukotrpnom, ali
za Crkvu pobjedonosnom pohodu na Dubovcu. Velečasni Marijan bio
je dubovački župnik gotovo 60 godina kad odlazi u mirovinu a
zamjenjuje ga 1999. godine vlč. Alojzije Burja.
Spominjanje monsinjora Marijana ne može proći bez spominjanja
crkve Svetog Josipa sagrađene 1974. godine. Na mjestu nekadašnjeg
ribnjaka, potom zapuštene bare, između groblja, Nemčićeve ulice i
starog župnog dvora na Marmontovoj, velečasni Marijan je, uz
pomoć svojih župljana, odlučio sagraditi novu crkvu. Nakon što je
1966. gradska vlast nakon stanovita oklijevanja odobrila
lokaciju, a 1968. dala i građevnu dozvolu, počinje mukotrpna
borba župnika dubovačkog i Odbora za izgradnju crkve s različitim
političkim, građevinskim i inim “strukturama”, ali i osiguranjem
sredstava, koja će završiti najprije posvetom kamena temeljca
(1968), potom posvetom crkve (1974) i gradnjom zvonika (1975) s
tri zvona postavljena 1980. godine. Crkva i novi župni dvor
(izgrađen 1978.) izvedeni su po projektu arhitektice Josipe
Šponar iz Frankfurta, a građevinske radove su izvela karlovačka
poduzeća Tempo i Tehničar.
Oproštaj od mons. Radanovića, koji će predvoditi zagrebački
nadbiskup kardinal Josip Bozanić, početi će u utorak 19.
kolovoza u 16 sati svetom misom u Nacionalnom svetištu Sv.
Josip na Dubovcu, a nakon toga je ispraćaj na rimokatoličkom
groblju Dubovac.Lijes s tijelom preminulog monsinjora Marijana Radanovića bit
će u utorak izloženo u Nacionalnom svetištu Sv. Josipa od 12
sati.Umjesto vijenaca prilog uplatiti za Caritas.
Svakako valja spomenuti da je crkva sagrađena uglavnom novčanim
doprinosima samih dubovačkih župljana i da je bila u to vrijeme
jedina nova crkva sagrađena u Karlovcu nakon Drugog svjetskog
rata.
Temelje te crkve blagoslovio je 14. srpnja 1968. tada pomoćni
biskup Franjo Kuharić, a 15. rujna 1974. godine ju je posvetio
kardinal Franjo Šeper. Izgradnja crkve u razdoblju kada ovakve
gradnje nisu bile poželjne dokaz je dubovačke solidarnosti,
građanske oporbe režimu, ali i izvjesne tolerancije i “povoljnih
vjetrova” koji su 1960-ih godina postojali. I nezaobilazno još
jedne, po Dubovac sretne okolnosti, a to je da je za župnika imao
poduzetnog i neumornog Marijana Radanovića.
Crkva Svetog Josipa ubrzo postaje središte vjerskog života
Dubovca i mnogih drugih sakralnih zbivanja, osobito nakon što je
Biskupska konferencija 1987. donijela odluku da je proglasi
Nacionalnim svetištem svetog Josipa Crkve u Hrvata.
Monsinjor Marijan Radanović je Dubovčakima, ali i mnogim
Karlovčanima, svih ovih godina njegova župnikovanja, oličenje
“svetog čovjeka”, koji nesebično služi župljanima, osobito
bolesnima i nemoćnima u duhu iskrene skromnosti, samozatajnosti i
milosrđa.
KAportal.hr