Crkva je preporučila da se umjesto vijenca novac uplati na račun Caritasa. U spomen na ovog skromnog svećenika, odanog vjeri i čovjeku, među građanima se već pojavila incijativa, koju bi naravno moralo podržati i karlovačko Gradsko vijeće, da se jedna ulica u Karlovcu nazove po monsinjoru Radanoviću. Također, nije isključeno niti da Crkva u doglednoj budućnosti pastoralni centar na Dubovcu preimenuje u Pastoralni centar “Monsinjor Marijan Radanović”.
Velečasni Marijan bio je dubovački župnik gotovo 60 godina kad odlazi u mirovinu. Spominjanje monsinjora Marijana ne može proći bez spominjanja crkve Svetog Josipa sagrađene 1974. godine.
Svakako valja spomenuti da je crkva sagrađena uglavnom novčanim doprinosima samih dubovačkih župljana i da je bila u to vrijeme jedina nova crkva sagrađena u Karlovcu nakon Drugog svjetskog rata.Temelje te crkve blagoslovio je 14. srpnja 1968. tada pomoćni biskup Franjo Kuharić, a 15. rujna 1974. godine ju je posvetio kardinal Franjo Šeper. Biskupska konferencija je 1987. donijela odluku da crkvu Sv. Josipa proglasi Nacionalnim svetištem svetog Josipa Crkve u Hrvata.
Izgradnja crkve u razdoblju kada ovakve gradnje nisu bile poželjne dokaz je dubovačke solidarnosti, građanske oporbe režimu, ali i izvjesne tolerancije i “povoljnih vjetrova” koji su 1960-ih godina postojali. I nezaobilazno još jedne, po Dubovac sretne okolnosti, a to je da je za župnika imao poduzetnog i neumornog Marijana Radanovića.
Kaportal.hr