Nedavno je Karlovac proslavio 50-u godišnjicu otkada su Šanac svojim košarkaškim umijećem počastili “prekobarski vanzemaljci” predvođeni legendarnim trenerom Redom Auerbachom pa je samim time još nevjerojatnije kako je samo nekoliko mjeseci kasnije ponajbolji vanjski teren u državi prekriven fekalijama. Zar je moguće da nikome iz gradske uprave, tjedan dana nakon što je kiša od legendarnog terena napravila bazen ispunjen govnima, koji se još k tome nalazi u samom centru grada, nije palo na pamet poslati nekoga da odstrani tu odvratnu sivo – smeđu naslagu?
Nevrijeme koje je u vrlo bliskoj prošlosti zadesilo Karlovac rezultiralo je većim problemima od “zasranog košarkaškog”, ali s obzirom na svoju bogatu povijest, koja nije vezana samo uz sport, te položaj, igralište zaslužuje barem trunku pažnje. Kada je već posve normalno da su nam parkovi ispunjeni fekalijama, što ljudskih, što onih kućnih ljubimaca, onda bi barem betonska igrališta trebala zadovoljavati nekakav higijenski minimum. Istina, betonom Šanca odzvanja sve manje udaraca loptom. Prošla su vremena kada se karlovačkih “španera” bojala Lokomotiva, Olimpija ili Zadar.
Prošla su vremena kada smo kao klinci na svoj red da bacimo hakl mogli doći tek kada je obruč bio jedva vidljiv. Prošla su vremena kada nam je “Boco” pričao najvećoj utakmici koja se održala u gradu na četiri rijeke, kako su se Cousy, Pettit, Gola, Russell, Robertson i ostatak američke selekcije poigravali s lokalnim zvijezdama, gurali im loptu kroz noge i vješali po voljenim obručima prikovanim za drvenu tablu. Prošla su vremena kada nam je “Čikara” zvao “korake”, “nošene”, “duple” koje je samo on vidio, a gospon Mile s Rakovca učio “anjcu” i inzistirao na dodavanju od poda, ali isto tako smo i u 21. stoljeću.
Istom onom za koje smo mislili kako će biti doba lebdećih automobila, financijske stabilnosti, istinske demokracije, prosperiteta…jednostavno doba bez sranja, ili bar manje istog. Nažalost, sve je očitije kako smo se prevarili. Taman kad smo prihvatili da je jedan od prijatelja s kojima kartaš belu nezaposlen pa mu preostala trojica moraju kupovati sredstvo protiv komaraca, koji su s vremenom za nadležne postali enigma veća od industrijske nirvane, okružio nas je šanački smrad jače nego kao istina Muldera i Scully.
Sve je jasnije kako su govna svuda oko nas. U svim sferama društva, a eto sve češće su i na igralištima. Pogled na usrani beton još više mlađe generacije gura prema labirintu viralnog svijeta ispunjenog (pre)društvenim mrežama i video-igrama te potiče da posjete tribine Šanca jedino za vikend tijekom kojeg se nerijetko održava natjecanje u bacanju boca na teren. Pitam se što je sa ionako malobrojnim turistima koji su se iz nepoznatog razloga ove godine hrabro odlučili prošetati gradom koji se hvali kako ima četiri rijeke, brojne parkove i šetališta. S kakvim tek zgražanjem oni gledaju na kanalizacijski ispljuvak u samom srcu grada? Ako ih to ne odbije od povratka u nekad najvažniji hrvatski polis onda će ih sigurno bojazan za vlastiti život nakon što je skupina huligana opljačkala 23-godišnjaka iz susjedne nam Mađarske. Daleko da kriminala, kao i govana, nema i izvan granica “Lijepe Naše”, ali zašto barem ponekad ne bi težili postati primjerom umjesto da se tješimo kako ima i gorih od nas?
Bojan Letić – Spužva