U neke dijelove Hrvatske, pa tako i okolicu Karlovca kao da nije
stiglo 21. stoljeće. Još uvijek ima zaseoka bez struje, signal
mobitela “treba hvatati” na krovovima kuća, dok su makadamske
ceste jedina poveznica brojnih sela.
O svojoj, gotovo 15-godišnjoj borbi da mjerodavnima ukaže na
cestovnu infrastrukturu iz davnina, Karlovčanin Nedjeljko
Stojaković potrošio je prilično papira, telefonskih impulsa i
živaca.
Naime, nakon što je obnovio djedovu kuću u zaseoku Međađak
Utinjski kod mjesta Vrelo Utinja, Stojaković do svog skromnog
imanja dolazi razrovanim i uništenim putem, te prelazi most koji
je u lošijem stanju od legendarnog mosta iz filma “Ko to tamo
peva”.
– Most je na županijskoj cesti, ograda se raspala dok je prije
par dana postavljen i znak prolazak “na vlastitu odgovornost”.
Cijela cesta se počela asfaltirati ali presporo, tek oko 500
metara godišnje pa bi po toj logici na normalnu vožnju iz pravca
Karlovca trebao čekati još devet godina, rekao nam je Stojaković.
Druga je alternativa vožnja preko Vojnića, no ta je dionica ipak
desetak kilometara duža.
Stojaković je o ovom problemu razgovarao s ravnateljem Županijske
uprave za ceste Borisom Kozjanom koji mu je rekao da shvaća
problem, ali da novca nema. Pisao je i županu Ivanu Vučiću no,
kaže, odgovor nikad nije dobio.
– Problem je i u tome što je prije rata ovim krajem prolazila
pruga Karlovac – Sisak. Mještani su koristili prugu pa su ceste
bile slabo održavane. Pruge od rata više nema, a ceste su ostale
u očajnom stanju. Sad nemamo ni prugu ni ceste, kaže još
Stojaković.
Njemu kao “vikendašu” loše ceste oko Utinje i nisu najveći
problem u životu, no žao mu je što izgleda nitko ne mari za ovaj
kraj.
– Na ovu cestu je vezano stotinjak domaćinstva, ima i mlađih
ljudi, djeca moraju ići u školu. Starijima treba osigurati brz
dolazak hitne pomoći. Ipak, trebali bi znati, nije u šoldima sve,
zaključio je Stojaković s porukom onima koji odlučuju.
KAportal.hr