Karlovac je bez katastrofalnih posljedica preživio veliki vodni
val i ekstermne vodostaje Kupe i Korane. Zahvaljujući činjenici
da je Karlovac koji se naučio živjeti s nepredvidivošću svojih
rijeka, što je struka kroz desetljeća polako ali sigurno
pojačavala obrambenu infrastrukturu od poplava,i naravno
zahvaljujući interventnim službama i građanima koji su se spremno
stavili na raspolaganje. Kod više sile štete i unesrećenih će
uvijek biti, tako je i ovaj put, no možemo reći da je Karlovac
još jednom obranjen od vode. Ipak, jedan moment u cijeloj priči
ipak zabrinjavajuć, a na njega možemo najmanje utjecati. Naime,
događale su se velike poplave u novijoj povijesti Karlovca svakih
nekoliko desetljeća, ona iz 1939. drži rekord visine vodostaja
Kupe od 872 cm, u zimu 1966. Karlovac Kupa potopila s vodostajem
od 832 cm, da bi Karlovac s manjim štetama “plivao” i 1984.
godine. No, u 21. stoljeću već smo doživjeli više od tri
“nenormalna” vodostaja Kupe, kanalu Kupa-Kupa unatoč. Prvo 2005.,
pa su 2010. 809 centimetara visoku Kupu stručnjaci nazvali
“tisućljetnim vodostajem”, no priroda ih je vrlo brzo
demantirala, u veljači je Kupa dosegla najveći vodostaj u 40
godina, a samo pola godina kasnije nestvarnih 844 centimetara.
Izgleda da se ljudski rod predugo neodgovorno igrao s prirodom. A
običnom čovjeku preostaje samo da se bori za svoje. Ovih dana,
isto kao i prije, konkretno 1966. kao što je predočeno u tekstu u
nastavku.
Bila je to borba s razbješnjelom stihijom, Karlovački
tjednik, 8. prosinca 1966.
Noć od subote a nedjelju bila je bez najburnija karlovačka noć
poslije rata. Sve gradske ulice bile su pune ljudi kao da je
podne, na svim kućama bili su osvijetljeni prozori, iz svakog
pogleda moglo se pročitati pitanje – kad će prestati porast
vodostaja Kupe. U svim gradskim ulicama, naročito tamo gdje je
bilo najopasnije, mogli su se cijele noći čuti zvuci tranzistora
i glas spikera koji su svakih nekoliko minuta javljali
obavijesti, stanje vodostaja, upozorenja.
Ovu noć Karlovčani su proveli na ulicama, u svojim rejonima ili
radnim organizacijama u borbi s vodenom stihijom koja je
stravično prijetila. Po svuda su se pravili nasipi i “barikade”
da se spriječi prodor vode tamo gdje bi ona mogla biti
najopasnija. Na Dubovcu su pravljeni nasipi od pijeska i vreće
zemlje na svim ulicama koje vode okomito na Kupu kako bi se
spriječio prodor vode u Ul. Maksima Gorkog.
Drežnik je bio sav pod vodom i jedino prevozno sredstvo je bio
čamac. Dubina vode dosezala je i do nekoliko metara, tako da su
telefonski stupovi mjestimično bili potopljeni sve do visine
žica.
Korana i Rakovac prošli su relativno dobro zahvaljujući nasipu
kojim ide staza što od hotela vodi prema ribljem restoranu. Ovom
prilikom se pokazalo da je ova investicija, pravljena za svjetsko
vatrogasno prvenstvo bila više nego korisna. Na Baniji su se
vodile najžešće bitke s vodenom stihijom. Štampariji “Ognjen
rica” prijetila je da im poplavi skladište. Nasip je napravljen
nedaleko od škole “Herta Turza” dug više od sto metara, u “Ivi
Marinkoviću” i DIP-u ulagali su ogromne napore da spriječe prodor
vode u svoja skladišta i proizvodne hale. U “Vunateksu” je
prijetila opasnost i od podzemnih voda ali su ih uklonili pomoću
crpki. Najveća bujica vode i najugroženije mjesto bilo je kod
“Konteksa”. Zečjim nasipima na ulaznim vratima i svim otvorima u
novu halu spriječen je ulaz vode u tvornicu…
Pripremio Tihomir Ivka