U rezimeu godine na izmaku i najavama nove, gradonačelnik
Karlovca Damir Jelić kroz intervju KAportalu u detalje je
pojasnio što će se to u Karlovcu raditi u novoj 2015. godini.
Ovaj put, bez puno patetičnih izgovora da je skloniji kao
gradonačelnik nuditi Karlovčanima više duha nego graditi sebi kao
gradonačelniku materijalne spomenike, pobrojao je 20-ak, kako ih
je nazvao, strateških projekata za očuvanje kurentne solidne
zaposlenosti u Karlovcu i dugoročno za nasljedstvo novim
generacijama Karlovčana. Što je lijepo, posebno u neizbornoj
godini na lokalnoj razini, jer na jednoj simboličkoj razini budi
razinu optimizma, koji nam je svima nasušno potreban i treba ga
“cijepiti” u obične ljude s viših razina. Kako ćemo mi biti dobre
volje, ako su nam oni koji nas vode u depresiji?
U te važne projekte gradonačelnik je, doduše, ugurao i obnove
starih zdanja i neke stvari koje su još golub na grani, privatne
investicije i one koje ovise o dobroj volji Zagreba ili čak
Bruxellesa, ali sve je to legitimno jer ništa u gradu ne
funkcionira kao otok, izdvojeno iz gradskog bića. U teškim
vremenima, svaki pozitivni korak ohrabruje, važno je da postoji
ambicija, a ne letargija. A ako nam gradonačelnik baca pijesak u
oči, što ne bi bilo prvi put, uvijek imamo rješenje. Hvala
nebesima, ne živimo u despociji, pa mu možemo s vremena na
vrijeme suditi na izborima. Što opet krije svoje zamke, jer to
činimo s građanima Rečice, Šišljavića, Skakavca, Sjeničaka…, koji
sa problemima i senzibilitetom gradskog asfalta nemaju puno
dodirnih točaka, ali što je tu je…
Uglavnom, gradonačelnik Jelić je u šarenilu očekivanih projekata
u 2015. KAquarium prezentirao kao nešto što valja istaknuti. Ako
ga se gleda kao na uspješan projekt privlačenja EU novca i u
svjetlu da je to jedan od prvih takvih projekata za koji stiže
novac iz strukturnih fondova, onda se možemo složiti jer to
govori ponešto i sposobnosti lokalnih čelnika i službenika u
pozitivnom smislu. Ako je u pitanju sadržaj, onda moramo ponoviti
skepsu, i to ne samo zato što nije do kraja jasno kojom će to
tehnikom budući “muzej” slatkovodne ribe biti zaštićen od poplava
kakvima smo svjedočili u 2014. godini. Više od tehničkih
nedorečenosti u nedoumici ostavlja to što je takav projekt na
neki način, metaforički, građenje krova, u situaciji kad ni
temelji nisu izgrađeni do kraja. U turističkom, edukativnom,
infrastrukturnom smislu…Jedina utjeha je što se cijela stvar, ta
svojevrsna avangarda, ne financira našim novcem.
Zanimljivo, od svih očekivanih projekata čije se ostvarenje ili
izvršenje očekuje u 2015. godini gradonačelnik je – slučajno ili
sasvim hotimice – zaboravio spomenuti projekt koji bi mnogi,
računajući i potpisnika ovih redova, proglasili ulaganjem godine.
I to ne samo ove godine. Riječ je o izgradnji studentskog doma u
prostoru (pra)stare vojarne na obodu Zvijezde prema Vatrogasnom
domu. Neki krugovi “ljubitelja” Zvijezde, puritanci koji ne mare
za realnost već pokušavaju domisliti što bi Zvijezda trebala biti
2215. godine, proglasili su najavu te gradnje devastacijom. Ta
devastacija stoji na istom mjestu već dvjesta godina, od toga 20
godina potpuno zapuštena i neiskorištena i sad bi krimen
Veleučilišta trebao biti što nisu pustili zgradu da se sama sruši
i valjda omogući Zvijezdi da bude ono što je bila u doba kad su
još Turci trčkarali oko nje. Srećom, ljudi od znanosti u
Veleučilištu, kakvi već jesu po habitusu, se više drže logike
negoli znanstvene fantastike i u dom se ulaže 20 milijuna eura za
64 sobe sa sveukupno 156 ležajeva.
Uz početnu skepsu da bi jedno takvo visoko učilište moglo postati
poligon za dobivanje diploma pro forma, poput onih iz Kladuše
nekad i za uhljebljenje visoko stručnih kadrova slabašne
reputacije, činjenica je da je Veleučilište spretno izbjeglo
zamke takve vrste, da je pametnim vođenjem steklo ugled, da širi
programe i prilagođava potrebama tržišta i – što je možda
najbitnije – privlači mlade iz drugih sredina da se školuju u
Karlovcu. Drugim riječima, osigurava svježu krv, povećava
cirkulaciju ljudi, podiže standarde u ovom gradu i to fizički
čini u dijelu grada u koji se sve političke garniture kunu, a
Zvijezda nam je sve mrtvija. Veleučilište je nešto najbolje što
se Zvijezdi moglo dogoditi, a stvari se tek zahuktavaju.
S domom i novim smještajnim kapacitetima cijela se priča diže na
kvalitativno višu razinu, Karlovac će sa kampusom dobiti epitet
pravog veleučilišnog grada i tu se dugoročno kriju neslućene
mogućnosti razvoja. Kad se tome doda najava da će u ljetnim
mjesecima dom služiti kao hostel, čini se da za stari dio grada
dolaze bolji dani. Karlovac je i dalje industrijsko snažno
središte i na tom temelju pozicionirati strateški grad kao
obrazovno i turističko središte ima smisla kao i svaka uložena
kuna u tom smislu. Iz te perspektive, gradonačelnik ne samo da bi
se u pogledu na bližu budućnost morao sjetiti projekta širenja
Veleučilišta, morao bi u proračunu svake godine imati krupnu
stavku koja bi odražavala svijest koliko je Veleučilište bitan
kotačić u mehanizmu dugoročnog razvoja Karlovca.