Pojava Karlovčanina Ivana Sinčića u izbornoj utrci za
predsjednika države i iznenađujuće visok postotak osvojenih
glasova signal je da je dvostranačka demokracija upala u zonu
dekadencije i samozadovoljstva koje sve više iritira sve više
stanovnika ove zemlje. Posebice mlade, koji se ideološki
indiferentni u situaciji beskonačne krize mogu okrenuti
rješenjima koja u sebi nose duboko antidemokratske i opasne
ideje. O tome današnje političke elite iza opne nerazumijevanja
stvarnih društveno-ekonomskih problema moraju ozbiljno
porazmisliti ako ne žele biti pometeni i zamijenjeni nečim što u
konačnici može završiti pogubnim društvenim eksperimentom.
Mladima je, doduše, nezadovoljstvo postojećim stanjem svojstveno,
a njihov pritisak u smislu korekcije postojećeg sustava i
traženja boljih poželjan. I nije vezano samo za današnje vrijeme
kad je kritiziranje postojećeg stanja i ustavom zagarantirano u
obliku prava na slobodu misli i riječi. Tekst iz davne 1969.
godine iz lokalnog tjednika dokazuje da je tako bilo i kad je za
to trebalo ponešto hrabrosti. Ako se apstrahiraju ideološko
svjetonazorska stajališta na liniji tadašnjeg političkog pogleda
na svijet, pamflet mladih karlovačkih komunista oštra je kritika
svojih starijih kolega. Ne možemo zamisliti da bi protiv svojih
seniora ovako nešto danas sastavili mladi SDP-a ili HDZ-a.
“Izborni stavovi omladine”, Karlovački tjednik, 13.
veljače 1969. godine
Pred skupštinske izbore želimo napomenuti što očekujemo od
izbora, od novih predstavničkih tijela, od starijih naraštaja i
od društva u cjelini. Šest stotina mladih ovoga grada primljeno
je prošle godine u Savez komunista. Omladina je i tom prilikom
pokazala da ne želi biti po strani društvenih zbivanja, da želi
ponijeti svoj dio odgovornosti.
Mladi naraštaj je ukazivao i ukazuje na bolesna mjesta i traži
njihovo liječenje. Omladinke i omladinci traže da se preko
njihovih opravdanih zahtjeva šutke ne prelazi.
Veliki broj omladinaca i omladinki afirmira se u sprovođenju
reforme i realiziranju ideja SK i Socijalističkog saveza. Oni su
se istakli u svojim radnim organizacijama, školama, fakultetima,
u političkim i društvenim organizacijama. Ti mladi ljudi trebaju
zauzeti odgovarajuća mjesta u predstavničkim tijelima. Ne želimo
mlade radi mladih već ljude koji će svojim znanjem i sposobnošću
pridonijeti rješavanju problema koji predstoje predstavničkim
tijelima.
Podržavamo i želimo za predstavnike:
neposredne proizvođače koji se na svom radnom mjestu i van njega
bave samoupravljanjem i socijalizmom sposobne stručnjake koji
unaprijeđuju proizvodnju, samoupravljanje i socijalizam kulturne
i javne radnike koji zastupaju interese radničke klase i koji ih
sprovode u život kroz kulturu, javnu i političku aktivnost Što se
tiče zadataka, želimo:
da se osigura materijalna baza samoupravljanja što hitnije treba
riješavati problem nezaposlenosti, posebno problem nezaposlenosti
stručnog kadra do 1970. radne organizacije moraju raspolagati s
najmanje 70 posto stvorenog dohotka. Tko se zato ne zalaže samo
verbalno, nego i u svakodnevnoj praksi, taj je protiv
samoupravnog socijalizma obrazovni sistem je organiziran tako da
uspjeh učenika, kao i njihov prijelaz u viši stupanj školovanja,
manje ovisi o njegovu trudu i znanju, nego o materijalnom stanju
njihovih roditelja. Taj sistem reproducira socijalne razlike.
Zahtijevamo prestanak stvaranja društvene moći izvan domašaja
neposrednog proizvođača, odnosno radničke klase mimo političke
platforme i programa SK, Socijalističkog saveza, mimo
demokratskih tekovina Ustava SFRJ.
O onima koje nećemo:
– nećemo one koji koče društveni i poltički razvitak koji
zadržavaju stare oblike
– nećemo ljude koji su svoj mladenački žar i polet zamijenili
sigurnošću koju pruža društvena i poltička stagnacija
– nećemo ljude koji se na riječima slažu, a u praksi
suprostvaljaju najnaprednijem dijelu SK i Saveza omladine
Pripremio Tihomir Ivka