Odlazak u mirovinu iz snova: Veble povukao tužbu za mobing, “Vodovod” mu dao 400 tisuća kuna otpremnine i za 300 dokupio staž

Je li Ivan Mrzljak, direktor karlovačke gradske tvrtke Vodovod i kanalizacija osobni sukob s Krešimirom Vebleom platio sa 700 tisuća kuna društvenim, odnosno novcem gradske tvrtke, pitanje je i priča koje se ovih dana postavlja i prepričava po karlovačkim kuloarima. S punim pravom, rekli bismo.

Naime, Krešimir Veble, i sam bivši direktor ViK-a, jedna od najistaknutijih osoba u procesu dobivanja milijuna iz ISPA programa za pročistač otpadnih voda i kasniji voditelj Jedinice za projektnu implementaciju, tužio je tvrtku Vodovod i kanalizacija, odnosno njezinog direktora Mrzljaka zbog mobinga, odnosno sustavnog degradiranja na poslu. Unatoč stručnim kvalifikacijama i poznavanju stranih jezika, iskustva u pripremanju i provođenju projekata sa stranim partnerima, Mrzljak mu je, tvrdio je Veble u postupku, zabranjivao odlaske na seminare i počeo ga isključivati sa sastanaka sa stranim partnerima, iako je problematiku poznavao slabije od Veblea i slabo poznavao stručnu terminologiju na engleskom jeziku.

Suđenje je na karlovačkom Općinskom sudu započelo u ožujku ove godine i onda se nedavno dogodio obrat. Veble je povukao tužbu, a u javnost je procurila vijest da se gradsko poduzeće, odnosno direktor Mrzljak, odlučilo riješiti Veblea i problema koji su išli s tužbom tako da se 60-godišnjem Vebleu plati dokup staža i otpremnina. Je li to učinjeno zauzvrat, je li dio dogovora za povlačenje tužbe, na to nismo uspjeli dobiti odgovor, kao ni o visini isplate, ali tajming je znakovit.

Povukao tužbu

Kako nam je na naš upit potvrdila glasnogovornica Oćinskog suda u Karlovcu Irena Šegavić, “u parničnom predmetu tužitelja K.V. protiv tuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, tužitelj je povukao tužbu i odrekao se tužbenog zahtjeva, ali odluka o istom nije donesena jer se čeka istek roka u kojem se tuženik ima pravo očitovati o povlačenju tužbe”. To je, međutim, bilo još 3. rujna.

U Vodovodu i kanalizaciji izbjegli su nam dati decidirani odgovor o visini troška ove akcije pravdajući se povjerljivošću podataka, što je također znakovito obzirom da nije riječ o privatnom, već gradskom poduzeću. Odgovorili su tek da će “radniku Krešimiru Vebleu u skladu sa Kolektivnim ugovorom u Društvu isplatiti otpremninu prilikom odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu. Krešimir Veble i Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac su potpisali Sporazum kojim reguliraju međusobne radne i imovinskopravne odnose.” Potvrdili su i to da dokup mirovine nisu odobrili nikad niti jednom radniku prije Veblea. Na našem inzistiranju da dobijemo informaciju o kojoj se svoti radi, odgovoreno nam je da je Vebleu isplaćena otpremnina u cijelosti, te će mu biti omogućen “dokup mirovine u skladu sa Zakonom o dokupu mirovine i ugovorom s Društvom za dokup mirovine koje je tim ugovorom definiralo tajnost podataka”.

“Crna ovca” poduzeća

U međuvremenu, neslužbeno smo ipak saznali o kojim je iznosima riječ. Dokup staža do starosne mirovine Krešimira Veblea porezne obveznike, to jest “Vodovod i kanalizaciju” koštao je 300 tisuća kuna, a otpremnina još 400 tisuća kuna. Drugim riječima, Veble kao više puta opominjani radnik, “crna ovca” poduzeća, iz nekog razloga dobiva nešto što nije dobio nitko prije njega i otpremninu daleko iznad razine tipičnih za Kolektivne ugovore koji se obično kreću u visini 6 mjesečnih bruto plaća ili trećine bruto plaće pomnožene s godinama staža.

Kolektivni ugovor

Konkretno, a što nam je potvrđeno u Vodovodu, dosad se “djelatnicima koji su odlazili u prijevremenu mirovinu isplaćivala otpremnina temeljem članka 132. Kolektivnog ugovora, po kojem se visina otpremnine određuje u iznosu od jedne polovine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca”.

Zašto baš njemu, posebno ako se zna da Veble nije htio ići u penziju nego raditi na poslovima za koje je kvalificiran, a njegovi suradnici kažu da je imao volje za rad, iskustva i znanja s kojima su inače u”Vodovodu i kanalizaciji” deficitarni?

Ako je taj neobičan i skup sporazum između jednog gradskog poduzeća i radnika uzročno – posljedično vezan uz podizanje tužbe radnika protiv tvrtke, odnosno direktora kao odgovorne osobe koju je taj radnik prozivao za mobing,  ostaje otvoreno pitanje je li direktor Mrzljak u tom slučaju u sukobu interesa, odnosno je li zlouporabio položaj direktora tako da je tvrtkinim novcem “uvjerio” radnika da povuče tužbu. Ili je ovo možda obrazac za buduće rješavanje sličnih sudskih sporova u gradskim tvrtkama? Još ih ima otvorenih, a vjerojatno će ih u budućnosti još biti.

KAportal.hr