Je li Ivan Mrzljak, direktor karlovačke gradske tvrtke Vodovod i
kanalizacija osobni sukob s Krešimirom Vebleom platio sa 700
tisuća kuna društvenim, odnosno novcem gradske tvrtke, pitanje je
i priča koje se ovih dana postavlja i prepričava po karlovačkim
kuloarima. S punim pravom, rekli bismo.
Naime, Krešimir Veble, i sam bivši direktor ViK-a, jedna od
najistaknutijih osoba u procesu dobivanja milijuna iz ISPA
programa za pročistač otpadnih voda i kasniji voditelj Jedinice
za projektnu implementaciju, tužio je tvrtku Vodovod i
kanalizacija, odnosno njezinog direktora Mrzljaka zbog mobinga,
odnosno sustavnog degradiranja na poslu. Unatoč stručnim
kvalifikacijama i poznavanju stranih jezika, iskustva u
pripremanju i provođenju projekata sa stranim partnerima, Mrzljak
mu je, tvrdio je Veble u postupku, zabranjivao odlaske na
seminare i počeo ga isključivati sa sastanaka sa stranim
partnerima, iako je problematiku poznavao slabije od Veblea i
slabo poznavao stručnu terminologiju na engleskom jeziku.
Suđenje je na karlovačkom Općinskom sudu započelo u ožujku ove
godine i onda se nedavno dogodio obrat. Veble je povukao tužbu, a
u javnost je procurila vijest da se gradsko poduzeće, odnosno
direktor Mrzljak, odlučilo riješiti Veblea i problema koji su
išli s tužbom tako da se 60-godišnjem Vebleu plati dokup staža i
otpremnina. Je li to učinjeno zauzvrat, je li dio dogovora za
povlačenje tužbe, na to nismo uspjeli dobiti odgovor, kao ni o
visini isplate, ali tajming je znakovit.
Povukao tužbu
Kako nam je na naš upit potvrdila glasnogovornica Oćinskog suda
u Karlovcu Irena Šegavić, “u parničnom predmetu tužitelja K.V.
protiv tuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac,
tužitelj je povukao tužbu i odrekao se tužbenog zahtjeva, ali
odluka o istom nije donesena jer se čeka istek roka u kojem se
tuženik ima pravo očitovati o povlačenju tužbe”. To je,
međutim, bilo još 3. rujna.
U Vodovodu i kanalizaciji izbjegli su nam dati decidirani odgovor
o visini troška ove akcije pravdajući se povjerljivošću podataka,
što je također znakovito obzirom da nije riječ o privatnom, već
gradskom poduzeću. Odgovorili su tek da će “radniku Krešimiru
Vebleu u skladu sa Kolektivnim ugovorom u Društvu isplatiti
otpremninu prilikom odlaska u prijevremenu starosnu mirovinu.
Krešimir Veble i Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac su
potpisali Sporazum kojim reguliraju međusobne radne i
imovinskopravne odnose.” Potvrdili su i to da dokup mirovine nisu
odobrili nikad niti jednom radniku prije Veblea. Na našem
inzistiranju da dobijemo informaciju o kojoj se svoti radi,
odgovoreno nam je da je Vebleu isplaćena otpremnina u cijelosti,
te će mu biti omogućen “dokup mirovine u skladu sa Zakonom o
dokupu mirovine i ugovorom s Društvom za dokup mirovine koje je
tim ugovorom definiralo tajnost podataka”.
“Crna ovca” poduzeća
U međuvremenu, neslužbeno smo ipak saznali o kojim je iznosima
riječ. Dokup staža do starosne mirovine Krešimira Veblea porezne
obveznike, to jest “Vodovod i kanalizaciju” koštao je 300 tisuća
kuna, a otpremnina još 400 tisuća kuna. Drugim riječima, Veble
kao više puta opominjani radnik, “crna ovca” poduzeća, iz nekog
razloga dobiva nešto što nije dobio nitko prije njega i
otpremninu daleko iznad razine tipičnih za Kolektivne ugovore
koji se obično kreću u visini 6 mjesečnih bruto plaća ili trećine
bruto plaće pomnožene s godinama staža.
Kolektivni ugovor
Konkretno, a što nam je potvrđeno u Vodovodu, dosad se
“djelatnicima koji su odlazili u prijevremenu mirovinu
isplaćivala otpremnina temeljem članka 132. Kolektivnog
ugovora, po kojem se visina otpremnine određuje u iznosu od
jedne polovine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario
tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu
godinu rada kod poslodavca”.
Zašto baš njemu, posebno ako se zna da Veble nije htio ići u
penziju nego raditi na poslovima za koje je kvalificiran, a
njegovi suradnici kažu da je imao volje za rad, iskustva i znanja
s kojima su inače u”Vodovodu i kanalizaciji” deficitarni?
Ako je taj neobičan i skup sporazum između jednog gradskog
poduzeća i radnika uzročno – posljedično vezan uz podizanje tužbe
radnika protiv tvrtke, odnosno direktora kao odgovorne osobe koju
je taj radnik prozivao za mobing, ostaje otvoreno pitanje
je li direktor Mrzljak u tom slučaju u sukobu interesa, odnosno
je li zlouporabio položaj direktora tako da je tvrtkinim novcem
“uvjerio” radnika da povuče tužbu. Ili je ovo možda obrazac za
buduće rješavanje sličnih sudskih sporova u gradskim tvrtkama?
Još ih ima otvorenih, a vjerojatno će ih u budućnosti još biti.
