– Svi koji to žele, mogu uz prethodnu najavu doći u Sklonište u Utinji u uvjeriti u kakvim su psi stanju i uvjetima. Ništa ne tajimo, kazala nam je Vesna Lemić, suvlasnica CRPK-a, tvrtke koja ima ugovorni odnos s Gradom Karlovcem za Sklonište i Higijeničarsku službu. Lemić je reagirala na naše tekst u kojiem smo “slikom i riječi” ukazali na stanje u Skloništu, te kako su uvjeti u kojima zatočeni psi žive i čekaju udomljavanje (ili smrt), daleko od idealnih.
Podsjetimo, Sklonište za pse u Utinji je otvoreno prije sedam godina kad se gradonačelnik Damir Jelić pohvalio kako je njegovim otvaranjem riješen jedan veliki komunalni problem, te kako psi lutalice u Karlovcu imaju jedno od najboljih tretmana u Hrvatskoj. No, problemi su veliki, dok Grad zbog nedostatka novca, ali i volje niti u skoroj budućnosti namjerava preći na humaniji model zbrinjavanja životinja – otvaranje azila u kojem se psi ne eutanaziraju, te u kojem se program udomljavanja provodi brže, organiziranije i sveobuhvatnije, odnosno da ne počiva uglavnom na entuzijazmu volontera iz udruga.
Vesna Lemić uvjerava nas da životinje u Utinji ne pate, da CRPK poštuje sve odrednice Zakona o zaštiti životinja i Pravilnika koji regulira rad ovakvih skloništa.
– Inspekcija koja je sredinom rujna došla u Sklonište ustanovila je da je potrebno bojanje zidova prostorija u kojima psi borave, da prostore treba još više čistiti. Imali su zamjerku na higijenu, pa čak i da moramo osigurati poseban prostor u kojima bi se zbrinjavale druge vrste životinja, priča nam Lemić. Otvorila je dušu rekavši da je i sama udomila dva psa, te da joj je zbog brige oko posla narušeno zdravlje. Pritom tvrdi da nema govora o hororu u Skloništu, ali ne krije da problemi postoje, prije svega zbog pasa koji dolaze u vrlo lošem stanju, posebno štenaca.
Ne znaju što je sa web stranicom?
Jedna od zakonskih obveza Skloništa je i da ima redovno ažuriranu web stranicu na kojoj se prezentiraju psi u programu udomljavanja. Stranica CRPK-a je godinama bila sve samo ne ažurna, dok je zadnjih tjedna uopće niti nema. Lemić kaže da ni sama ne zna što je sa stranicom?!
– Štenci i brojni psi nam dolaze u vrlo lošem stanju, bolesni i puni nametnika. Tretiraju se i liječe, dok pri dolasku obavezno prođu karantenu. Nije istina da su ženke i mužjaci zajedno u kavezima, možda se sretnu u šetnici, dodaje Lemić na naš upit zašto se događa da se u Skloništu psi čak i pare. Kaže da su sve skotne kuje u posebnom prostoru, dok su velika uginuća štenaca koji u sklonište dođu bez majke a da nisu dobili dovoljnu dozu kolostruma koji daje imunitet. Hrane, dodaje Lemić, psi imaju zaista dovoljno dok niti jedan zdrav i kvalitetan pas u Skloništu nije eutanaziran niti će biti. Također, tvrdi da se svi psi evidentiraju, da imaju potrebnu veterinarsku njegu te da se u zimskim mjesecima boksovi griju, dok neki ipak mogu biti i vani u šetalištima s kućicama jer, dodaje, mnogi vlasnici ne drže svoje pse u kućama.
– Vidimo prostora da bolje funkcioniramo, no za to nam je potrebno oko 140 tisuća kuna ulaganja. Već smo opterećeni kreditima i ne možemo se više zaduživati, kaže suvlasnica CRPK-a. Sklonište bitrebalo biti adaptirano s novim elektroinstalacijama, potrebna je nova oprema za ambulantu. Lemić navodi da u javnosti postoji percepcija da oni zarađuju velik novac na jadnim životinjama.
– Najradije bih sve prodala, pa neka netko drugi prihvati ovaj posao ako misli da je tako lak. Ili da barem uzme u najam. Ugovorno smo vezani još dvije godine, a za Sklonište od Grada godišnje dobivamo 700 tisuća kuna od čega jednu četvrtinu moramo dati državi za porez. Za Higijeničarsku službu naplatimo još oko 50 tisuća kuna, priča Lemić.
Kad je već situacija ovakva, a azil daleko od svih gradskih planova, što onda učiniti da Sklonište funkcionira kako bi trebalo, odnosno da psi imaju najbolju moguću skrb i udomljavanje postane još učinkovitije. Lemić smatra da prvo i osnovno Službu treba podići na županijski nivo.
– Financiranje od Grada Karlovca nije dovoljno i trebalo bi zakonski regulirati da sve općine i gradovi moraju imati ugovor sa Skloništem i higijeničarskom službom. Tada bi imali više sredstva na raspolaganju i mogli bi bolje funkcionirati. Ovako svi govore, nemamo novca ni za ljude, a kamoli za pse, zaključila je Lemić.
KAportal.hr