Sezona grijanja je nova, a u gradskom poduzeću Toplana,
njezinoj politici poslovanja, statusu i odnosu prema potrošačima
sve je po starom, iako je sve nabrojano već odavna neodrživo.
U javnosti, a redovito i na stranicama ovog portala – koji je u
slučaju Toplane postao neka vrsta foruma i zahvaljujući revnim
čitateljima/komentatorima info pult pa i rame za plakanje
traumatiziranim korisnicima – čitamo o šumi zakonskih odredbi
koje pobijaju jedna drugu, složene računice koliko što košta po
kvadratu stana, zašto su neke stvari kakve jesu i zašto nisu
kakve bi trebale biti.
No cijela priča se da svesti na dvije brutalno jednostavne
fundamentalne činjenice. Jedna je činjenica da je trenutno
centralno grijanje najskuplji način grijanja u Karlovcu a druga
da korisnik de facto ne može otkazati tu monopolističku uslugu
bez objašnjenja. Oba su ta dva temeljna problema jednako
jednostavno rješiva. Koštaju, ali Grad je tu da olakša svojim
građanima, a ne da ih kinji.
No, iz nekog razloga Grad Karlovac nastavlja provoditi teror
grijanjem preko svoje tvrtke nad vlastitim građanima i očajnički
tražiti zakonska uporišta u nečem što je moralno upitno, protivno
tržišnim principima u koje se vlast kune samo kad to njoj
odgovara, ali i u krajnjoj liniji protivno i ustavnim odredbama.
Smisao postojanja gradske Toplane nije profit, čak ni pozitivno
poslovanje, već dobra usluga građanima po pristojnoj cijeni. Ako
to nije slučaj, postoje dvije opcije, ili ugasiti gradsku tvrtku
jer je njeno poslovanje neodrživo, a korisnicima usluga
bezobrazno skupa, ili je proračunski dotirati do razine da cijena
grijanja korisnika bude barem u razini prosječne cijene grijanja
na druge energente.
Rješenje za drugi fundamentalni problem je još jednostavniji,
treba jednostavno dopustiti da svatko tko želi može otkazati
uslugu grijanja koju ne želi. Postoji opasnost da odlazak bude
tako masivan da će to opet dovesti u pitanje funkcioniranje ovog
disfunkcionalnog gradskog poduzeća, ali Bože moj, živimo u
tržišnoj ekonomiji i u situaciji gdje se gradskoj vlasti gadi
svaki spomen socijalizma, stvarno je licemjerno držati se
socijalističkih načela baš u obrani suludog sustava grijanja u
Karlovcu.
Drugim riječima, iako je Toplana ekonomski subjekt, ona nije
ekonomsko pitanje, nego prije svega političko pitanje. I to
prvorazredno. Pitanje na kojem se mogu dobiti ili izgubiti
lokalni izbori. Kad se zna da je riječ o sedam ili osam tisuća
stanova i poslovnih prostora čiji vlasnici stenju pod čizmom
skupog monopola bez volje da se nađe prihvatljivo rješenje za
njih, kad se zna da su zbog tog skupog grijanja prvi put u
povijesti nekretnine s centralnim grijanjem na manjoj cijeni od
onih bez, onda je računica jasna.
Onaj tko ponudi smisleno rješenje, odnosno izlaz u vidu
jeftinijeg grijanja ili izlaska iz sustava bez postavljanja
nemogućih uvjeta, taj može graditi predizbornu kampanju oko te
priče i računati na žetvu glasova. Eh, ali problem je što oporba
zna da nešto s grijanjem ne valja, ali nije dovoljno pronicljiva
ni hrabra da ponudi konkretno rješenje. I ako se kojim slučajem
dokopa vlasti, s Toplanom će se nastaviti vrtjeti u istom
začaranom krugu uz pokoju kozmetičku izmjenu, tek toliko da na
simboličkoj razini napravi distinkciju od prethodnika.
Kad je to kod nas tako, uvijek je u predizbornoj kampanji u
odnosu na političke protivnike lakše razlike graditi na ustašama
i partizanima, negoli u ponudi hrabrih rješenja stvarnih problema
građana. U ovom slučaju hrabar potez bi bio i ozbiljno
predizborno obećanje da će se ovakva Toplana s ovim cijenama i
uslugom ugasiti poslije prve naredne sezone grijanja jer postoje
bitno jeftinije alternative za korisnike. Situacija s Toplanom je
toliko iritantna, njena usluga i cijena krajnje nepoštena prema
građanima, toliko veliki udarac za kućni budžet većine korisnika
da bi i najava njenog gašenja bio ogroman predizborni kapital za
pretendente na vlast. Ali, kao što rekosmo, i jedni i drugi i
treći ugrijat će nas jeftino u raspravi tko je dijete komunizma,
čiji je stari bio udbaš i tko je na kojoj strani bio u godinama
koje se vraćaju. Četrdeset prvoj ili devedeset i prvoj, potpuno
je svejedno…