Statistički gledano, prosječna neto plaća u Hrvatskoj iznosi
gotovo pet i pol tisuća kuna. Ali, u skladu s onom starom izrekom
da je statistika točan zbroj netočnih podataka, kada se okrenete
oko sebe (ako vam prijatelji nisu redom baš direktori), shvatite
da rijetko tko zarađuje tu prosječnu plaću. U i dalje
industrijskom Karlovcu, u najvećim tvrtkama, ako nemate sreću da
radite u Alstomu, plaće velike većine su ispod tog prosjeka. U
trgovačkim lancima je još i gore, ako nije u pitanju DM kao časna
iznimka u pravilu da se u trgovini radi puno za crkavicu od
plaće.
Prosječna plaća može biti određeni orijentir, ali je zapravo
kamuflaža društvene nepravde koja se očituje u činjenici da
manjina s ogromnim primanjima bilda prosjek. I onda ispada da svi
zarađujemo pristojno, a to jednostavno nije istina. I u
jugoslavenskom socijalizmu su postojale razlike u plaćama, i po
gospodarskim sektorima i između radnika i upravljačke strukture,
iako će iskrivljeno sjećanje, a i revizionistički raspoloženi
politikanti sugerirati da su svi dobivali isto bez obzira što,
gdje i koliko radili. Uravnilovke nije bilo, popis primanja u
Karlovcu sredinom osamdesetih ukazuje na iznenađujuće visoku
razinu razlika između najviših i najnižih plaća.
Tko zarađuje više od 40.000 mjesečno, Karlovački tjednik,
19. siječnja 1984. godine
Dvadesetak radnih organizaciji u Općini Karlovac isplatilo je 40
i više tisuća prosječnog mjesečnog dohotka najbolje plaćenim
pojedincima u svojim sredinama. Osobni dohoci funkcionara su
osjetno niži od najvećih primanja u privredi i neprivredi.
Na području zajednice općina Karlovac ovih dana u svim komunama
vode se raspšrave o primjeni SAS-ova o raspoređivanju čistog
dohotka i sredstava za osobne dohotke. Drugim riječima, pokrenuta
je široka inicijativa da se utvrdi pod kojim uvjetima i kako se
ostvaruju osobni dohoci u regiji. Valja naglasiti da je riječ o
akciji koja se vodi u cijeloj republici, odnosno da te rasprave
nisu samo specifičnosti ove sredine.
Ukupno uzevši, osobni dohotci u privredi nas području zajednica
općina Karlovac (za razdoblje siječanj-rujan 1983.) u odnose na
sito razdoblje prošle godine povećani su za 22,4 posto što je 7,5
posto sporiji rast od ostvarenog dohotka. Proizlazi da je u ovoj
oblasti bilo dosta financijske discipline i da su se provele u
djelo postavke iz rezolucije za 1983. godinu. No u prosjecima se
još uvijek krije podosta financijske nediscipline, isplata mimo
rezultata rada i nepoštivanja utvrđene politike raspodjele. Od
ukupno 227 OOUR-a, RO i Radnih zajednica iz privrede, njih 78 ili
34,4 posto isplatili su više od dozvoljenog.
Promatrano po općinama, najveći prosječni osobni dohodak u
Karlovcu iznosio je 58.546 dinara, u općini Vrginmost 40.253, u
općini Vojnić 33.841, općini Duga Resa 33.027, u Ozlju 39.189
dinara i općini Slunj 33.546 dinara.
Prema podacima SDK Karlovac za razdoblje siječanj-rujan, 40 i
više tisuća dinara isplaćeno je u dvadesetak kolektiva. Najveći
osobni dohodak od 58.546 tisuća dinara isplaćen je u RO Konteks,
zatim slijedi: AGI (54.223), Impregnacija (48.752), Lola Ribar
(47.573), Unija (46.851), Istraživanje i razvoj – Jugoturbina
(45.893), Tehnološki centar (44.788), Voće Eksport (43.442), Sour
Jugoturbina – RZ Organizacija i koordinacija (43.367), “Elektra”,
Zajedničke službe, pa Ilovac – Radna zajednica, Karlovački
vunarski kombinat, Veterinarska stanica, Tehničar, Toplana.
S druge strane najniži osobni dohotci u Karlovcu u iznosu od 7 do
8 tisuća dinara ostvareni su u ŽEČE-u, Velebitu – proizvodnji
popluna,Šumskom gospodarstvu – OOUR Šumarija Karlovac, PZ Krnjak
i PZ Skakavac.
U istom razdoblju, osobni dohotci funkcionara u prosjeku su bili
osjetno ispod najviših primanja u privredi i neprivredi. Tako je
plaća u Općinskom komitetu SKH iznosila 33.000 dinara, u
Konferenciji SSRN ZO Karlovac 31.043, Općinskoj konferenciji SSRN
28.943 dinara, Općinskom vijeću Saveza sindikata 26.117, u
Konferenciji SK ZO Karlovac 20.725, dok je u Općinskom odboru
SUBNOR-a plaća iznosila tek 9.718 dinara.
Pripremio Tihomir Ivka