U udruzi antifašista Karlovca preostalo tek devet boraca NOB-a – umjesto poštovanja, mnogi u starosti doživjeli uvrede i etiketiranja

Antifašisti na obilježavanju 6. svibnja, Dana oslobođenja Karlovca

Sedamdeset godina prošlo je od velike pobjede savezničkih snaga nad silama zla koje su planetu Zemlju htjele pretvoriti u raj za sebe, a pakao za sve ostale.

U sedamdeset godina koje su nadolazile puno se toga izdogađalo, no pitanje je jesmo li civilizacijski uopće napredovali ili se kotač povijesti ponovo vrti unatrag? Ovo je, naime, jedno od pitanja kojim se svakodnevno opterećuju karlovački antifašisti, članovi skromne udruge koju sačinjavaju uglavnom “sijede glave”, djedovi i bake od kojih se tek njih nekoliko sjeća kako su se borili protiv nacista i njihovih domaćih slugu. Kao i hrvatski branitelji pola stoljeća kasnije, svoje su živote utkali u slobodu i mir koje danas uživamo. Međutim, nisu spokojni i boje se da će s njima polako umrijeti i njihovi ideali.

Preostalo tek 9 učesnika NOB-a

– Kad smo 2003. godine osnivali Udrugu antifašista i antifašističkih boraca u Karlovcu bilo nas je oko 180. Dvije trećine činili su prvoborci ili učesnici Narodnooslobodilačke borbe koji su se kasnije priključili partizanima, započeo je svoju priču Mirko Miladinović, predsjednik karlovačkog UAB-a. Iako sam nije bio učesnik NOB-a jer je u vrijeme rata bio dijete, zdušno je prihvatio vođenje organizacije nakon što je njegov prethodnik, sada 88-godišnji Martin Jendrašic, borac u dva rata, narodnooslobodilačkom i domovinskom, morao odstupiti zbog zdravstvenih problema.

– Danas imamo 92 člana. Od toga 33 su naše članice – žene, a svega desetoro je članova mlađih od 70 godina. Boraca, veterana iz NOB-a je preostalo tek devet. Nažalost, nismo uspjeli ono što nam je bila želja, pomladiti članstvo i ideju antifašističke borbe ovim putem nastaviti prenositi na mlađe generacije, priča nam Miladinović. Kako dodaje, srećom, ovo se odnosi samo na Karlovac. U Zagrebu je jak antifašistički pokret koji je aktivističkog tipa i okuplja mlade, dok su antifašisti još uvijek posebno tretirani u Istri i Primorju. U Sloveniji se također ne srame, već ponose svoga partizanskog nasljeđa.

“Bijele vrane”

– Žao mi je što tako nije u Karlovcu. Ovdje nas gledaju kao “bijele vrane”. Još je žalosnije što tako nije bilo prije desetak godina, već je sve gore. Nije uspio naum mog prethodnika Jendrašica da se borci iz NOB-a povežu s udrugama proisteklim iz Domovinskog rata, dok je tragično da nas antifašiste etiketiraju svakako, govore da smo komunisti, Jugoslaveni, vrijeđaju da smo zločinci i ubojice, čak su me nazivali i četnikom. I to ne neki s ceste, nego ljudi koji su imali ili imaju svojevrstan ugled u zajednici i obnašali funkcije, priča Miladinović.

U Bosiljevu više nisu nepoželjni

U nekim sredinama u Karlovačkoj županiji se odnos vlasti prema NOB-u ipak promijenio – nabolje. Miladinović kaže da je HDZ-ova vlast u Bosiljevu godinama njihovo obilježavanje oslobođenja ovog mjesta gledala kao obilježavanje “okupacije”, no to se promijenilo s dolaskom novog načelnika Josipa Kasuna (HSS). Pun je razumijevanja, dodaje Miladinović, i dugoreški gradonačelnik Ivan Baršić kao i vodstvo Općine Barilović na čijem je području poduzetnik Goran Štrok financirao obnovu spomenika iz NOB-a.

Za vlast “kao da ne postoje”

– Naši zahtjevi da se u predvorje stare bolnice na Dubovcu, današnjeg Doma zdravlja, vrati spomen ploča Veci Holjevcu i partizanima koji su u znamenitoj akciji krajem 1941. godine ušli u okupirani Karlovac nikad nisu realizirani, dok su nas čak iz Koordinacije braniteljskih udruga napadali kako želimo postaviti ploču zločincima. Brojni dopisi upućeni Karlovačkoj županiji koja je osnivač Doma zdravlja, u zadnje vrijeme uopće nemaju odjeka, kao da ne postojimo, nastavlja Miladinović.

– Nastojali smo komunicirati no sve je gore. Imam utisak da je to i Jednrašica posebno pogodilo. Danas čak neki ljudi, koji su me prije pozdravljali, od mene okreću glavu. Kad sam došao u Pastoralni centar na tribinu u organizaciji braniteljskih udruga, prišao sam da se pozdravim. No jedan, meni nepoznat čovjek, mi je prišao i pitao “tko me zvao”. Rekao sam mu da sam za tribinu čuo na radiju te zašto ne bih mogao doći. On je meni uzvratio “znam ja vas dobro, vi nosite zvijezdu petokraku, a ja sam se protiv nje borio u ratu”.

KAportal.hr

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest