KAretrovizor: Prije 40 godina čak dvije tisuće Karlovčana bavilo se nekim oblikom “fuša”, odnosno radom na crno

foto KAfotka.net

Otkad postoji vlast, države i njene institucije, postoji i
prikrivanje zarade kako bi se što više od zarađenog ostavilo u
vlastitom džepu i što manje platilo državi kroz poreze. Ta drevna
igra mačke i miša u svakom sustavu ima svoje specifičnosti i
svoje zakone. Danas to zovemo smrtno ozbiljno, “radom na crno”,
kao da je riječ o ultimativnom zlu iako u naravi i siva ekonomija
je također ekonomija, samo što se manje novca slijeva u državni
proračun. Tom analogijom moglo bi se reći da je siva ekonomija i
bolja od nikakve ekonomije, pa čak da i određene sitne gopodarske
aktivnosti na crno preveniraju opasnost od masovne neimaštine i
rasta broja socijalnih slučajeva, posebno u ekonomijama koje su
krhka bića sama po sebi, kao što je naša. U nas su danas
razrađeni sve sofisticiraniji mehanizmi sprečavanja rada na crno,
što u konačnici može biti dvosjekli mač. Za nekog tko živi od
toga da tu i tamo nešto sazida, popravi struju ili postavi
pločice, a ne zarađuje dovoljno da bi održavao obrt, nakon što
biva uhvaćen i kažnjen, izgledno je da postaje socijalni slučaj.
I samo dodatno košta državu jer će bez prihoda biti prisiljen
uzeti socijalnu pomoć. Od koje se ne može živjeti.

U prethodnom sistemu, kod opisa obavljanja bespravnog rada nisu
se koristile teške riječi, primjerenije je bilo koristiti
žargonski germanizam “fuš” koji ujedno označava loše obavljen
posao i posao mimo zakona. Fušem se bavio tko je stigao, sistem u
kojem je privatnika bilo malo iako se moglo pokrenuti vlastiti
posao, je s vremena na vrijeme to prepoznavao kao moguću opasnost
kad bi se stvari otele kontroli. Ali, kao što je vidljivo iz
teksta u nastavku, u to vrijeme su zaista bili bliži definiciji
da je i siva ekonomija ipak ekonomija, i da treba paziti da se
oduzimanjem prava nekome tko je socijalno ugrožen da radi u
“fušu” ne stvaraju socijalni slučajevi.

Koliko ima (i tko su) “fušeri”, Karlovački tjednik, 21.
srpnja 1977.

Prema podacima SUP-a, od 1974. godine naovamo, uhvaćeno je 218
osoba koje su se kontinuirano bavile bespravnim radom: njih 76 u
građevinskoj struci, 20 autopriojevoznika, 17 mehaničara, 10
kovača, 17 krojača, 24 električara, 9 pletačicam 5 pjeskara, 8
soboslikara, 3 autolimara, 6 točilaca alkohola, 3 zubotehničara i
9 osoba koje su se bavile drugim, raznoraznim zanimanjima.

Inspekcija prihoda Uprave prihoda Općine Karlovac otkrila je 90
osoba koje su se bespravno bavile radom: 27 električara, 26
vodoinstalatera, 2 zidara, 25 stolara, 11 tesara, po jednog
parketara i pilara, te 4 osobe koje su bespravno iznajmljivale
stambeni prostor. Od uhvaćenih, 40 je oporezovano, za ukupno 302
tisuće dinara.

Međutim, otkriveni su – dakako – oni koji su se takoreći javno
bavili nedozvoljenim radom i time ostvarivali značajnije prihode.
Ali, prema nekim ocjenama, oko 2 tisuće Karlovčana bavi se
nedozvoljenim radom. Među njima, dakako, ima i onih kojima je
bespravni rad ili jedini izvor prihoda (životna egzistencija),
ili pak, jedina mogućnost da ojačaju obiteljski budžet. Protiv
ovakvih, zaključak je Izvršnog vijeća Skupštine općine Karlovac,
mjere koje budu poduzimane ne smiju stvarati socijalne slučajeve.

Naprotiv, nastojat će se da se (poreznom politikom i na druge
načine) ovakvim “fušerima” iz nužde, nekako pomogne. Međutim, bit
će poduzimane oštre mjere protiv onih koji se bogate bespravnim
radom. Ovdje treba napomenuti da novi zakon o poreznim obavezama
predviđa za bavljenje bespravnim radom kaznu od čak 10 milijuna
dinara i pritom ne predviđa naknadno oporezivanje već oduzimanje
ukupne bespravne zarade…

Pripremio Tihomir Ivka

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest