Dubovački župnik mons. Antun Sente ml. je prije nekoliko mjeseci preuzeo Župu BDM i postao rektorom Nacionalnog svetišta svetoga Josipa.
Radi se o mladom i ambicioznom svećeniku od kojega se očekuje da Nacionalnom svetištu, kojega je osnovao i sagradio mons. Marijan Radanović, moralna vertikala ne samo u Karlovcu već i šire, dade dodatni značaj, kojemu je težio i osnivač svetišta.
Razgovarali smo o svemu i svačemu pomalo, crkvenim i svjetovnim stvarima koji će, vjerujemo, posebno zanimati građane.
– Svećenik sam Zagrebačke nadbiskupije. Na dan svog ređenja obećao sam kardinalu Franji Kuhariću i njegovim nasljednicima poštovanje i poslušnost. Njegov današnji nasljednik jest kardinal Josip Bozanić koji me poslao u Karlovac i ja slušam njegovu riječ. Dakako da ovom prigodom ne mogu a ne spomenuti svoju dosadašnju župu, župljane. Za vrijeme dvogodišnjeg boravka u Zagrebu, župi Sv. Barbare u Vrapču, pokrenuli smo brojne lijepe aktivnosti i nije mi bilo lako sve to ostaviti. Dakle, u trenutku premještaja nisam toliko bio usmjeren na novu službu koliko na tadašnju. No, tako je to u našem pozivu. Danas si ovdje, sutra na drugom mjestu. Nije to baš uvijek jednostavno, ali to sa sobom nosi bogata iskustava i mogućnost stjecanja novih prijateljstava, otvara brojne mogućnosti. Mogu zaključiti da naši ljudi vole i poštuju svećenika – odgovara mon. Antun Sente, ml. na naš upit kako je doživio premještaj u Karlovac.
PREKO SISKA DO KARLOVCA
Župni vikar bili ste kratko vrijeme i u Sisku. Kakve dojmove donosite iz Siska gdje ste radili i na uspostavi nove Biskupije?
– U Sisku sam tri godine proveo kao župni vikar, a nakon pet godina prekida pet godina župnik, a kasnije i katedralni župnik. Obavljao sam i različite službe pri Sisačkoj biskupiji. Sisak je povijesni grad bogat kulturom. U Sisku je stolovao biskup Kvirin sisački, tamo je bio i Ljudevit Posavski, tu se dogodila ona povijesna bitka 22. lipnja 1593. godine kada je kršćanska vojska prvi put porazila tadašnje osvajače Osmanlije. Poput Karlovca tu je bila crta bojišnice u Domovinskom ratu. Svi ti važni događaji obilježili su Sisak. Naša je vjera, pak, utemeljena na Isusu Kristu čiji nauk ovakvi hrabri primjeri kroz povijest vazda u uprisutnjuju. Žive primjere upravo te vjere, čuvane na tom području protekla stoljeća, osjetio sam osobno za vrijeme svog boravka i služenja u Sisku. Na neki način ta je moja služba bila okrunjenja ponovnom uspostavom Sisačke biskupije u čijoj proslavi sam znatno sudjelovao.
… a župljani, kako ste njih doživjeli?
– Osim te velebne proslave ne mogu, naravno, zaboraviti male ljude i njihove životne priče. Često mi naviru iz sjećanja brojni primjeri Božjih dodira povjereni mi u različitim susretima za vrijeme sakramenta, ili nekom drugom pastoralnom djelovanju. Sve me to još više ohrabrilo u mojoj osobnoj vjeri, ali i nagnuću da otvaram prostore gdje će ljudi moći izraziti svoju duboku vjerničku čežnju koja u svojoj konačnici mora imati pozitivne učinke na zajednici u kojoj čovjek djeluje. Za mene je to danas grad Karlovac i Nacionalno svetište u kojem želim služiti Gospodinu Isus kako bi koristio moju ljudsku krhkost, ali i svećeničku službu za ostvarenje dobra.
U POVJERENSTVU ZA SUZBIJANJE ZLOPORABE DROGE
Bili ste i član Povjerenstva za suzbijanje zloporabe droge Sisačko-moslavačke županije…
– Točno, u županiji Sisačko-moslavačkoj i u gradu Sisku. U Gradsko povjerenstvo sam ušao na nagovor tadašnje pročelnice odjela za društvene djelatnosti koji mi je kazala kako je važno da budem član tog povjerenstva jer ću na sjednicama kompetentno govoriti o pozitivnim mladenačkim ostvarenjima mladih iz moje župne zajednice. Dok će drugi, predstavnici policije i suda itd., govoriti o problemima mladenačke delikvencije. Kasnije su me pozvali u slično povjerenstvo pri Sisačko-moslavačkoj županiji.
Završili ste poslijediplomski studij u Rimu na Papinskom sveučilištu Salezijana iz područja odgojne znanosti gdje postižete titulu magistra znanosti iz pastoralne teologije, točnije Pastorala mladih. Nije li Vas ovo posljednje opredijelilo da se više bavite mladima?
– Jedan od privih projekata koje sam pokrenuo bio je dovesti u Župu štićenike Cenaccola, komune koja prihvaća bivše ovisnike i pomaže im da se kroz nekoliko godina oslobode ropstva ovisnosti. Želio sam, u tome smo i uspjeli, organizirati predstavu na mladima razumljiv način. Naravno štetnom a koji put i razornom djelovanju svake ovisnosti. Učinili smo to tako što smo na središnjem gradskom trgu, prostoru koji najčešće subotom navečer postaje glavno okupljalište mladih i gdje se konzumiraju različiti opijati, organizirali program u kojem su sudjelovali štićenici Cenaccola pjevajući, plešući i javnim svjedočenjem.
Dobro, koja je bitna razlika između onoga što govori Cenaccola od onoga što mladima o ovisnosti govore u školi?
– Ima bitne razlike. Mi smo, međutim, htjeli o tami ovisnosti svjedočiti upravo na mjestu gdje se ona najčešće događa. Takva događanja organizirali smo u više navrata. Jedan od rezultata jest da je jedan mladić (Stjepan) na prvom događaju svjedočenje pratio s opijatom u ruci, a dvije godine kasnije je s štićenicima Cenaccola svjedočio o ljepoti slobode bez opijata. Upravo ga je Zajednica Cenaccolo poslala nekoliko godina u jednu prekooceansku zemlju. Poznata mi je ta obitelj.
To, dakako, nisu bile jedine slične aktivnosti?
– Osim ovakvih aktivnosti u svojem svećeničkom služenju sudjelovao sam u brojnim projektima za i s mladima. Istaknut ću tek Europski susret mladih 2006/2007. u Zagrebu na kojem je sudjelovalo 40.000 mladih iz Europe. Zatim, susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku s 30.000 sudionika, te različiti susret u ljetnim kampovima, kao i brojni projekti na razini župa. Jedan od dražih mi je sudjelovanje u organizaciji dolaska volontera u Gunju proteklog ljeta. To je bio prvi kamp volontera u Gunji. Veseli me što će se takav ljetni kamp dogoditi ove godine na Dubovcu.
O TEMAMA S VJERONAUKA PRIČALO SE I U KAFIĆIMA
Gdje ste bili zadovoljniji – za vrijeme studija u Zagrebu i Rimu, kao vikar, župnik, ili kao nadbiskupski tajnik, funkciju koju ste također obnašali?
– Sve su to različite službe s različitim iskustvom, svaka na svoj način posebna. Puno sam toga naučio u Zagrebu i mogu kazati da mi je kao studentu bilo veoma lijepo. Slijedile su bogate godine kapelanskog staža, predavao sam vjeronauk, u to vrijeme u osnovnoj školi i u gimnaziji. To mi je koristilo za bolje upoznavanje mladih. Jedan od boljih komentara na moje srednjoškolske kateheze dobio sam od svog prijatelja laika koji mi jednom prigodom kazao kako u kafićima mladi pričaju o onim temama koje sam s njima obrađivao na satovima vjeronauka. Ako oni imaju potrebu o vjeronaučnom sadržaju pričati i u kafiću, za mene je to veliki uspjeh. Istina, možda sam pritom znao dotaknuti i teme koje su u tim godinama mladima bitne.
Vječni grad, kakve uspomene nosite iz Rima?
– Rim! Tko ne bi volio živjeti u njemu! Prije Rima već sam se okušao kao radio voditelj i na HKR-u ali i na svjetovnim radio postajama. Očito je to prepoznao i moj “šef” da se tako izrazim i poslao me na poslijediplomski studij u Rim. Zahvalan sam mu na tome. Ponajprije, to je prilika da naučite jezik i drugo prilika da upoznate svijet. To je u Rimu uistinu moguće jer su moji prijatelji sa studija bili doista sa svih kontinenta. Nadalje, u Rimu sam bolje upoznao Crkvu u Hrvata, jer sam stanovao u Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima gdje su bili moji kolege iz svih mjesta gdje se govori Hrvatski jezik. Još jedna stvar, upoznao sam sebe, što je jako važno. Nakon aktivnog života u pastoralu, došao sam u ambijent gdje si sasvim mali, ne poznaješ jezik i moraš prihvatiti sebe takav kakav jesi. Meni osobno je puno značilo što mi je tada izašla knjižica “Putovanje s križem” koja je doživjela dva izdanja, oba su rasprodana. Razumljivo da sam u Rimu bolje upoznao kako živi sveopća Crkva, te dobio nova znanja rada s mladima i medijima.
U MEDIJIMA “PLIVA” POPUT RIBE U VODI
Zadržimo se još malo na Vašoj medijskoj aktivnosti. Za Vas kažu još i da ste vrstan radijski voditelj, a i pisani mediji Vam nisu strani?
– Već sam spomenuo svoju voditeljsku aktivnost na radiju. Trenutno imam svoju emisiju na HKR-u “Svjetiljka u noći” i na Radio Mariji “Izazovi mladih”. Dok sam bio u Sisku neko sam vrijeme radio na čak četiri radio postaje i imao pet svojih emisija. Bogu hvala na snazi.
Razmišljate da možda i u Karlovcu započnete nešto slično?
– Trenutno razmišljam o pokretanju internetskog radija Nacionalnog svetišta. No, to je tek samo ideja. Nakon što je u Sisku oživljena Sisačka biskupija, sisački biskup Vlado Košić uz već postojeće službe, imenovao me i pročelnikom Ureda za odnose s javnošću Sisačke biskupije. Za vrijeme mojeg mandata otvorene su četiri internetske stranice, pokrenut je Službeni glasnik, ostvareni su mnogi nastupit u nacionalnim medijskim kućama, organizirane press konferencije… Na toj me službi naslijedio mladi gospodine Stjepan Vego, negdašnji moj učenik u Sisačkoj gimnaziji i suradnik u Uredu. Kroz sve to vrijeme za Sisak se više čuje. Ako je tome doprinio spomenuti Ured, Bogu hvala.
Kakva su inače Vaša iskustva s medijima?
– Svjestan sam da se mediji ne trude uvijek baš dobro prezentirati život Katoličke crkve. Ima tu nažalost i zločestoće. Isto tako, naravno, svjestan i poneke naše nespretnosti. Moji kolege svećenici nisu se školovali za medijske djelatnike. No, volio bih kada bismo iz Crkve više koristili medije i na taj načni prezentirali mnoga dobra koja i ovako u Crkvi postoje, samo su premalo istaknuta.
Vašim dolaskom u Nacionalno svetište primjećuje se jača medijska prisutnost oko svih aktivnosti Svetišta?
– Mediji su uvijek bili veoma važni, osobito danas. Ako se suvremenim medijima služi “Zlo” za širenje svoje propagande (netko upućen je kazao kako na internetu je 70% smeća) onda osjećam odgovornost da dobro koje dolazi od Dobroga, a to je Bog, mora biti prezentirano na ljudima razumljiv i prihvatljiv način. Tako smo često zaglušeni i bombardirani različitim crnim i zločestim kronikama. Osjećam dužnost ponuditi svim ljudima ljubav koju osjetih u Božjoj blizini. Hvala i vama što mi to na ovaj način omogućavate, a i 400 do 600 ljudi svake srijede okupljeni na molitvu u Nacionalnom svetištu to i zaslužuje.
SVAKODNEVNO OTKRIVA NOVE LJUDE
Kako vidite suradnju s Karlovačkim dekanatom i lokalnom zajednicom…
– Suradnja sa svećenicima u Karlovačkom dekanatu je vrlo dobra. To najbolje pokazuju srijede u Svetištu koje su veoma posjećene. Tako ne bi bilo da iza toga ne stoje karlovački župnici. Tu su onda i brojni projekti koji se već godinama organiziraju na dekanatskoj, odnosno gradskoj razini i veoma su posjećeni. Podsjetio bih na svetkovinu Tijelova prošle godine. Zadovoljan sam i suradnjom s lokalnom zajednicom. Gotovo svakodnevno dnevno otkrivam nove ljude, predstavnike nekih organizacija ili udruga s kojima razgovaram o novim mogućnostima suradnje i svugdje nailazim na dobar prijem. Rezultate tih susreta i suradnje vjerujem da ćemo svi zajedno uskoro ubirati.
Koji su najvažniji događaji koje ćete obilježiti u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa do kraja lipnja ove godine?
– Trenutno se nalazimo u Velikoj pobožnosti od 19 srijeda (jer je 19. ožujka Josipov dan) Kroz tih devetnaest srijeda povezujemo tri važna datuma Nacionalnog svetišta; 19. ožujka slavimo svetog Josipa, 1. svibnja Josipa radnika, a 10. lipnja svetog Josipa zaštitnika Hrvatske. Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, 19. ožujka u 19.30 sati predvodit će misno slavlje, mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski i predsjednik Hrvatskog caritasa 1. svibnja u 19.30 sati, a 10. lipnja mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački. Tako će ova dvojica biskupa jedan sa sjevera, a drugi s juga Hrvatske upravo u njenom središtu povezati našu Domovinu čije je Josip zaštitnik.
Što sa slavljima koja se tradicionalno održavaju na Dubovcu?
– Naravno, slavit ćemo i 5. kolovoza našu nebesku zaštitnicu BDM Snježnu. Isto se tako pripremamo na molitveno slavlje 14. kolovoza dan uoči Velike Gospe. Poznato mi je da Karlovčani na Veliku Gospu rado hodočaste Majci Božjoj na Kamensko, ovime otvaramo mogućnost da se na Dubovcu večer prije pripreme za spomenuto hodočašće. Tog 14. kolovoza organizirat ćemo u večernjim satima procesiju sa svijećama od Nacionalnog svetišta do Gospe Snježne gdje će biti misno slavlje na otvorenom.
Nešto se govori o preimenovanju Pastoralnog centra…
– Ovih dana uređujemo hodočasnički dom kojega smo nazvali “Mons. Marijan Radanović”. Naziv mons. Marijan Radanović, vjerujem da je razumljivi. Taj je čovjek uistinu zadužio grad Karlovac, a i šire. Nadam se da će uskoro dobiti svoju ulicu u gradu Karlovcu. Za sada se radi samo o dijelu Velike dvorane kojega kanimo urediti za suvenirnicu i prostor gdje će se ljudi moći okupiti i okrijepiti. Osobito bismo htjeli tu prihvatiti sve brojnije hodočasnike koji hodočaste u naše Nacionalno svetište. Ali, u tom prostoru želimo okupljati mlade kao i sve ljude dobre bolje u različitim projektima i ljudskim druženjima.
KAportal / Marijan Bakić