Nadamo se da se zastoj od najave do uređenja mini multipleksa u
centru Konzum neće kao i dosad pretvoriti u uobičajeno
iščekivanja Godota po pitanju kina u Karlovcu. U međuvremenu, još
malo podsjećamo kako je to bilo nekad, ovaj put kroz detaljnu
analizu karlovačkog kino repertoara i navika gledatelja koju
potpisuje Mladen Muić.
Zanimljivo je koliko su se standardi i kriteriji promijenili. Bez
obzira što su ondašnji filmofili bili uskraćeni za bespuće
interneta, odnosno osuđeni gledati ono što im je (s debelim
zakašnjenjem) servirano u kinu ili na televiziji, reći da je
Bergmanovu “Jesenju sonatu”, izvanrednu dramu, ali komorno
nekomercijalnu i daleko od njegovih najvažnijih ostvarenja, u tri
dana gledalo “tek” 500 Karlovčana je za današnje standarde
pretjerano, u ovo vrijeme bi to bio senzacionalni rezultat.
Bojimo se da bi danas bi bilo senzacionalno da je 500 Karlovčana
mlađih od 50 godina uopće čulo za Bergmana. Nekad je kino iz
neimanja alternative bilo važno i u edukacijskom i kulturološkom
smislu.
U doba kad je sve dostupno preko interneta više nema tu važnost,
ali bilo bi sasvim krivo da ga u Karlovcu ne nedostaje. Prije
svega grad bez kina, baš kao i bez knjižnice, galerije slika,
muzeja, kazališta ili koncertne dvorane nije pravi grad. Drugo,
kino više nije nasušna potreba, ali ono je doživljaj u kojem su
uživale generacije Karlovčana, a sad već imamo nekoliko
generacija u kojima dobar dio klinaca ni nije bio nikad u kinu.
To je kulturološki gledano tužna činjenica.
“Filmsku publiku treba odgajati”, Karlovački tjednik, 27.
ožujka 1980.
Karlovačkoj publici nudi se kvalitetan i zanimljiv izbor filmova.
Svatko bez obzira na dob, obrazovanje ili individualne sklonosti
može u repertoaru pronaći film za sebe i pogledati ga u nekoj od
tri karlovačke kino-dvorane. No odaziv publike je različit.
Takozvani akcioni, avanturistički, karate i slični zabavni
fillmovi imaju brojnu publiku sastavljenu pretežno od mladih
gledalaca dok su psihološki ili npr.
dramski filmovi gotovo bez publike. Zabavne filmove
poput “Hupera super—kaskadera”« ili “Supermena” vidjelo je na
tisuće posjetilaca, dok su Bergmanov film “Jesenja sonata” u 3
dana prikazivanja na 6 predstava vidjela samo 502 posjetioca.
Neslavni rekorder je i film Gorana Paskaljevića “Zemaljski dani
teku”. Na dvije predstave naš najbolji prošlogodišnji film
vidjelo je samo 17 ljudi. Dakle, karlovački repertoar sastavljen
po svugdje važećem principu za svakog po nešto očigledno je
prihvaćen od mladih, ali ne i od starijih i obrazovanijih. Što
više, čuju se prigovori nekih da je repertoar loš, a publika
huliganska. Da li je baš tako? Dobar repertoar filmova mora biti
sastavljen od umjetnički vrijednih, zabavnih i namjenskih
filmova. Posebno je potrebno kontinuirano prikazivati domaće
filmove.
Karlovačko kinematografsko poduzeće kao i svi drugi prikazivači
ovisi o distributerima koji imaju pravo uvoza filmova i
distribucije. I što smo gledali dosad u ovoj godini? Od domaćih
filmova istaknimo: “Povratak”, “Jovana Lukina”, “Zemaljski dani
teku”, “Usporeno kretanje”; od inozemnih (pomenimo samo one sa
FEST–a): “Supermen”, “Apokalipsa danas”, “TV-mreža”, “Kineski
sindrom”. Usporedimo li to s npr. zagrebačkim repertoarom,
razlike nema. Neke filmove smo vidjeli prije, neke kasnije (a sve
to zbog malog broja kopija). Istina, na repertoaru gotovo da i
nema filmova iz socijalističkih zemalja, Afrike, Latinske
Amerike. Nema ih zato što te filmove otkupljuje naš najveći
prikazivač televizija i zatim prikazuje po svom prikazivačkom
programu. Kasnija kino-distribucija ima slabe efekte upravo zbog
golemog tv-auditorija i neaktualnosti. Sve dok se udruženi
prikazivači ne izbore za pravo prvenstva prikazivanja tih
filmova, gledat ćemo ih s velikim zakašnjenjem i to reprizno.
Isti je slučaj i s domaćim dokumentarnim, crtanim i kratkim
igranim filmovima koji se na repertoaru nađu posve slučajno.
Prigovore da repertoarom vladaju tzv. karate, erotski ili
slični filmovi opovrgava statistika. U Karlovcu su u
ovoj godini prikazana (od ukupno 89) 3 karate, 3 erotska i 3
filma “strave”. Istodobno, prikazano je 12 programa crtanih
filmova, 19 dramskih filmova, 12 komedija i 2 satirična filma.
Kino-dvorane se, istina, udobnošću ne mogu porediti sa dvoranama
većih gradova. No, već ove godine Kinematografsko poduzeće
planira preuređenje kina “Edison”. U postavljanje fotelja,
poboljšanje akustike, postavljanje tepisona i preuređenje
pozornice i rasvjete uložit će oko 1,200.000 vlastitih dinara, a
ostatak od oko 1,800.000 dinara treba osigurati iz drugih izvora.
Time će i Karlovac dobiti kino-dvoranu po udobnosti ravnu
najboljima u republici.
No, u Karlovcu nema filmskih tribina, dolasci i susreti sa
režiserima, glumcima i drugim stvaraocima su samo prilikom
estradnih priredbi i rijetkih filmskih i televizijskih snimanja.
Takvu propagandu filmova trebalo bi pokrenuti i permanentno
održavati. Centar za kulturu Zorin-dom i Radničko sveučilište bi
u tome trebali imati vodeću ulogu. Odgoj filmske publike ovisi i
o radu škola koje još uvijek nemaju odgovarajuće uvjete za takav
rad. U srednjim školama takvog odgoja ima samo u nekim programima
završnog stupnja. Najveći broj omladinaca prepušten je sebi i
samoinicijativnom filmskom odgoju. Zato i nije čudo da onog
trenutka kad im film prestane biti samo zabava više i ne odlaze u
kino. Upravo rad s mladima je presudan za stvaranje filmske
publike.
Pripremio Tihomir Ivka