Spominjete da nema listi čekanja u vašoj bolnici.
– Ni jedna naša dijagnostička pretraga koju obavljamo u poliklinici nema liste čekanja, kao ni specijalistički pregledi kardiologa, gastroeneterologa, fizijatra, neurologa, ultrazvuk srca, ergometrija, holteri, kolonskopija, gastroskopija i internistički ultrazvuk… Vratio nam se neurolog sa specijalizacije i od ove godine radi dopler karotida i EMNG. Osim toga, sa subspecijalizacije došao je endokrinolog-dijabetolog, pa smo otvorili endokrinološku i dijabetološku ambulantu u kojoj također nema čekanja.
Baš ništa?
Tri – četiri dana. Ministarstvo propisuje da ne smije biti duže od tri mjeseca.
A ima li liste čekanja za smještaj u bolnici?
– To ima, ali ne čeka se predugo. Kapacitet bolnice je 160 kreveta, od čega je 15 kreveta palijativnih i potražnja za tim stacionarnim liječenjem je velika, ali liste nisu duže od mjesec dana. Imamo ugovoreno s Ministarstvom i za nekoliko postojećih kreveta iznad te brojke za mogućnost privatnog smještaja, odnosno, uz plaćanje. Najviše naših pacijenata je premješteno iz akutnih bolnica, ponajviše iz karlovačke, a oko 30 posto iz zagrebačkih klinika. S Općom bolnicom Karlovac dogovorili smo i međubolničku suradnju, šalju nam pacijente iz OHBP, dva do četiri tjedno, a ugovoreno je i 5 premještaja mjesečno. Iako, prošli mjesec smo primili 52.
Sve zvuči dobro što se poslovanja tiče. Još da sanirate odron i bolnicu ne odnese brdo…
– Što se poslovanja tiče, problem je što nedostaje i liječnika i sestara. Za liječnika koji je lani u srpnju otišao u Zagreb još nismo dobili zamjenu iako smo pisali požurnice Ministarstvu, tražimo i liječnika na određeno za doktora koji je na subspecijalizaciji te na neodređeno vrijemo, a tražit ćemo i tri sestre u zamjenu za one koje su otišle u mirovinu… 146 je zaposlenih. Zahvaljujući i njima i bivšoj ravnateljici koja je to bila 20 godina, bolnica je uvijek dobro poslovala. Minus lani nije bio greška menadžmenta, niti zaposlenih, već je bila stvar malog limita od kojeg se mi financiramo. Bolnica može funkcionirati dobro i svi pacijenti koji dolaze su zadovoljni, uvijek naglašavaju da se osjećaju kao da su došli u svoju kuću, a za to su zaslužni ljudi koji tu rade. Imaju ljudski, obiteljski odnos prema pacijentima. Naše sestre, iako ih je puno premalo, rade vrlo težak, mukotrpan posao i mislim da ga rade dobro, kao i doktori koji ponekad dolaze u 5 ujutro i odlaze u 5 po podne, za što ne traže nikakve posebne naknade. U računovodstvu nam nedostaju tri radnika, trenutno radimo i bez pravnika, u svim službama nedostaje ljudi, ali svi zaposleni rade s velikim žarom, za dobrobit ove bolnice i pacijenata koji u nju dolaze. Na tome im svima zahvaljujem!
I Vi ste među njima: zašto je toliko doktora kod nas u politici? Jer nam je politika bolesna?
– Ne znam. Znam zašto sam ja ušla u politiku, iako se ne smatram političarem. Kada sam, ’90-ih, ušla u HSLS, smatrala sam da ću u stranci kao što je naša uspjeti ostvariti svoja socijalno-liberalna razmišljanja. Iako, kroz različita koaliranja tijekom svih tih godina, stranka u kojoj još uvijek jesam, na neki način je izgubila svoj identiet.
Ponajprije zbog koalicija?
– Pa, da. Usprkos tome, smatram da se čovjek treba baviti politikom. Jer oni koji stoje sa strane i samo kritiziraju, mislim da ne rade ispravno. Možda liječnici zato i ulaze u politiku: svakodnevno moraju donositi ispravne odluke o ljudskim životima, a ukoliko se smatraš sposobnim da nekome možeš spasiti život, onda u tebi tinja i nada da ćeš uspjeti nešto u društvu promijeniti. Dakle, zato sam ostala u politici i ne mogu reći da mi ježao. Koalicija s HDZ-om u Karlovačkoj županiji dobro funkcionira. Nije moj jedini cilj u životu bio da postanem ravnatelj jer ja sam na 1. mjestu liječnik, ali mi je to jedan novi izazov i nadam se da ću uz pomoć i politike uspjeti sprovesti u djelo neke svoje ideje. Npr., postoji problem prekovremenih sati u cijeloj Hrvatskoj. Manjak je i liječnika i sestara i nezdravstvenih radnika. Od kad sam ravnateljica, nastojim motivirati liječnike na različite načine, pa i plaćanjem prekovremenih sati u skladu sa zakonom, 32 sata mjesečno, da rade i da zadovoljni dolaze na posao. Kada potrošimo 180 sati koliko je propisano Zakonom o radu, nadam se da će biti dovoljno novca da se sve liječnike na neki način stimulira da rade. Isto tako i sestre kojih je nedovoljno i onima koji rade prekovremeno to treba i platiti. Čistačicama također jer i njih je manjak. Svima plaćamo prekovremene.
Rekli ste uz pomoć politike. Ne ide kod nas bez politike?
– U biti, ne. Ovo je županijska bolnica, Županija dodjeljuje decentralizirana sredstva, može vas podržati, ne mora. Država daje županijama, one razdjeljuju. Bez dobrog županijskog programa, nema ni dobrog županijskog zdravstva. Postoji Savjet za zdravlje i mislim da on dobro funkcionira. U Savjetu sam i mislim da smo dosta postigli po pitanju starijih osoba, te borbe protiv karcinoma, a sada se intenzivno radi na projektu za palijativnu skrb.
Dakle: ništa bez politike ni u zdravstvu, ni bilo gdje drugdje? Ne mislim na našu županiju, nego na državu.
– Mislim da je bez politike teško; ne znam ni jednog ravnatelja koji nije u politici na neki način. Premda, vjerojatno bi se moglo i bez politike, mogu dolaziti ravnatelji koji nisu u politici a sposobni su. Pri tom ne mislim da nisam sposobna!
Jer su žene sposobne, sposobnije nego jači spol? Rekli ste nešto o tome na pressici u kampanji za Kolindu, zakačili se poslije na izjavu o ženskom mozgu i oni koji su uz Vas govorili i mediji…
– Ženski mozak je funkcionalno drugačiji. Žena može 3-4 stvari odjednom raditi, kuhati, čuvati djecu, odlaziti na posao, dežurati, pospremati kuću… Čim je priroda ženu odredila da rodi, a ne muškarca, mislim da je očito da je žena sposobnija, što god na to rekli muškarci! Svaka žena koja ima neku viziju u svom životu, ideju koju želi ostvariti, sigurna sam da to i može jer su žene dovoljno jake da mogu sve. Ako si nešto zacrta, ona to može, bez obzira na sve probleme koje ima i u obitelji i na poslu. Mislim da se i situacija u društvu mijenja, žene preuzimaju rukovodeće poslove, u politici također… a i dalje dobro funkcioniraju kao majke i žene. S druge strane, možda je, a možda i nije, to i razlog zašto se većina brakova raspada.
Slažete li se s nekim tvrdnjama da je ženama teže na poslu, da su za iste poslove manje plaćene od muškaraca…?
– Mislim da nije tako. Postoji sistematizacija radnih mjesta, postoje koeficijenti za radno mjesto i zna se koliko je ono plaćeno, bila na njemu žena ili muškarac.
I žena i muškarci bili su na čelu HSLS-a. A on je od stranke s dvocifrenim postotkom potpore među biračima došao na ispod jedan posto.
– 0,2 ili 0,3 posto, statistike su nam loše, ali, ja baš ne vjerujem anketama. Na prošlim izborima HSLS je dobio puno glasova koje je zbog metode preračunavanja izgubio. U Dugoj Resi HSLS je dosta jak i mislim da bismo, da su sad izbori i na njih izađemo samostalno, sigurno osvojili jedno vijećničko mjesto. Postoje sredine gdje dobro stojimo, ali nadam se da će u budućnosti i drugdje ojačati.
Ali, upravo je HSLS odličan primjer stranke koja s malim brojem mandata, odnosno, vijećnika drži u šaci glavnog u koaliciji.
– Mislite na Mariniča? To je vjerojatno slučajno. No, to je i razlog zašto velike koaliraju s malim strankama: jer ih trebaju. Također, HSLS ima intelektualce, stručnjake, s kojima HDZ, naš koalicijski partner, računa i na nacionalnom nivou, poput Josipa Budimira.
O.K. Ali, HSLS bez koalicije…
– Bez koalicje, sam, HSLS momentalno nije mogao. Kod nas svaki ogranak sam donosi odluke, može koalirati s kim hoće. Središnje vijeće odlučilo je glasanjem da se koalira s HDZ-om. Mi u Karlovačkoj županiji odlučili smo da idemo s HDZ-om.
Niste baš imali puno izbora: ili – ili.
– Bilo je: HDZ ili SDP. Odlučili smo se za HDZ.
Da niste odlučili kao središnjica, bi li bilo izbacivanja, brisanja iz članstva, suspenzije, opomena…?
– Ne, kod nas toga nema. I u Karlovačkoj županiji je negdje HSLS koalirao sa SDP-om, konkretno u Bariloviću. Organizacije same odlučuju idu li na izbore sami ili s nekom strankom, bilo kojom.
I s tako malim postotkom glasova, HSLS je poželjna udavača.
– Da, mislim da još uvijek jest.
KAportal.hr