Pero Desović, predsjednik Udruge za promicanje kulture i aktivnosti mladih Studio 8, je jedna od ključnih figura u oživljavanju Male scene Hrvatskog doma i odličan sugovornik na temu nezavisne kulture u Karlovcu, posebice stoga što je nedavno predstavio rezultate istraživanja o potrebama na tom području. Ovaj inteligentan 26-godišnji sociolog pokušava revitalizirati jedan segment Karlovca.
Zašto niste u Kanadi?
Nemam nikog u Kanadi.
Nije to razlog…
Jer sam popravljač potrganih stvari. Zanima me kad se nešto razvija i radi zato mi je bilo u Karlovcu super. Živio sam tamo, a i obnovom Male scene se stvorio nov prostor. Bio sam i u glazbi i u Studiju 8, radio KAbinu, koju smo odlučili preseliti na Malu scenu, odobren nam je super projekt kod Ministarstva socijalne politike i mladih gdje sam se zaposlio, što me na neki način i prikovalo uz Karlovac na neko vrijeme… Jedna stvar me vodila drugoj.
Ne živite u Karlovcu?
Ne. Studirao sam i živio u Zagrebu, a tu sam dolazio volontirati, organizirati i svirati. Radio sam tako i na organizaciji KAbine. Planiram i dalje nastaviti pomagati u Karlovcu ekipi koja je stasala i super funkcionira i bez mene. Dakle, tu pomagati, ali se orijentirati na sociološku karijeru u Zagrebu. Malo sam bio aktivist, sad malo više radim neke druge stvari.
KAbina traje već petu godinu za redom. Koliko je umjetnika nastupalo?
Te statistike pokušavamo stalno složiti. Uglavnom se vrtimo oko brojke do stotinu bendova koji su nastupali. U četiri sezone imali smo oko 70 KAbina, a na njima je bilo ukupno stotinjak glazbenih izvođača. Bilo je 50-ak književnika najmanje, pa Priče za ponijeti, svaki put netko drugi. Imali smo bar 20-30 likovnjaka. Dakle, ponovno valja zbrojiti do tri gosta po broju KAbina. Uz to, imamo posebna proljetna i ljetna izdanja na kojima je također nastupilo dosta umjetnika iz svih područja.
U programskom smislu je učinjen iskorak ove sezone u odnosu na prethodne?
Uključili smo dizajnere predstavljanjem kroz plakate i vizualni identitet. Dakle, svakog mjeseca, po nekim labavim standardima, omogućujemo dizajnerima da se izraze dizajnom plakata i čitavog vizuala za taj mjesec. Uz to, predstavljamo rad tog dizajnera, popričamo s njim… Dizajn je na razmeđi između umjetnosti i posla, ali neki dizajneri rade čuda, pa zašto to ne prikazati i proširiti naš program. Ove godine Mala scena više izgleda kao dnevni boravak nego ranije. Ambijent je bolji, tehnički uvjeti su bolji, a u programskom smislu smo dodali dizajn. Pokušavamo svake sezone napraviti nešto novo. Uskoro nećemo imati što.
Oprema je bolja?
Oprema koju koristimo je naša i naših partnera – Kinokluba, Carpe diema, KA-Matrixa, Poluge i nekolicine dragih ljudi koji daju svoju opremu na korištenje. KAoperativa je između svega ostalog i mreža kojom dijelimo stvari i pomažemo si međusobno.
Kakav bi napredak valjalo napraviti u prostoru, da bi projekt bio kvalitetniji?
Akustika, uređenje, šank i ostali uvjeti, da Mala scena može biti prostor kakav bi trebao. Nema skladišta niti uredskog prostora. Sad dobro funkcionira, jer korisnici imaju razumijevanja jedni za druge i zato što bismo radilli u bilo kakvim uvjetima, samo da se nešto radi i pokreće, što je dobro, ali i loše.
Koliko je novca potrebno da se sanira akustika?
Ovisi što radiš. Ako želiš da se to posloži da donekle bude bolji zvuk, ulaganje je do par tisuća kuna. Ako želiš da to bude akustički tretirano kako se spada, govorimo o ulaganju od 10-20 tisuća kuna.
Za vlasnika Male scene Grad Karlovac, to ne bi trebao biti problem.
Ne bi. Ono što je do sada uloženo u akustiku uložili smo mi vlastitim sredstvima. Nije osjetna razlika, ali je bolje no ranije. Ukoliko će institucije oko nekih stvari biti inertne kao do sada, nastavit ćemo problem sređivati sami. Uvjeti nisu bajni.
Koji je razlog inertnosti?
Ne znam, ali postoji. Koji je točno razlog, ne mogu odgovoriti.
Niste se sociološki bavili birokratskom inercijom, ali jeste potrebama u nezavisnoj kulturi. Rezultati istraživanja su objavljeni u Operandumu 2, publikaciji KAoperative. Što nam ispitanici poručuju?
– Suština istraživanja je bila da se vidi kakva je situacija s nezavisnom kulturom u Karlovcu iz perspektive ispitanika koji su publika članica KAoperative. Napravili smo internetski upitnik koji su udruge raširile. To nije reprezentativan uzorak šire populacije, nego je uzorak na razini konzumenata naših programa. Oni će to na kraju konzumirati, a na nekoj drugoj razini je važno što oni koji nisu zainteresirani za nezavisnu kulturu misle. Sad nas je zanimalo što oni koji su naša potpora i koji su potencijal misle, kakvi su njihovi stavovi, koliko su aktivni u udrugama, što misle o Maloj sceni, o tome što bi trebalo biti u Hrvatskom domu, da li treba društveno-kulturni centar…
I što bi htjeli?
Kao i svi, htjeli bi sve. Više-manje, zainteresirani su za zabavu i za neke najistaknutije kulturne ponude kao što su glazba, film, fotografija i slično. No, trebalo bi biti i manje istaknutih sadržaja, kao i prostora za koncerte, art-kino, mjesta za predstave i izložbe, ples, prostor u kojem bi se moglo zaposliti, uredi za udruge i slično. Hrvatski dom bi trebao funkcionirati kao kulturni inkubator, ali i šire, kao društveni centar. Naravno, ta ideja društvenog centra je nešto što je dosta…
Kad možemo očekivati društveno-kulturni centar?
Do 2020. bi mogao biti možda kako se spada.
Možete li paušalno ocijeniti koliko karlovačko društvo u cjelini shvaća ozbiljno nezavisnu kulturu?
Prosječan građanin gleda na to kao na djelovanje mladih. Nezavisna kultura je nekako povezana s tim sektorom, mada ne isključuje ni ostale, dapače. Stav glasi otprilike: ‘Mladi, super je to što radite’, ali nekakva šira potpora na kulturi općenito izostaje, a kamoli na nezavisnoj kulturi. To se svodi na angažman pojedinaca koji “troše” život radeći kao volonteri ili se pak profesionalno ostvare u tom poslu. I dalje se na udruge općenito gleda kao na žderače proračuna, ali se ta percepcija poboljšava. Građani na to gledaju sve više pozitivno, no volio bih da se aktivnije uključe u podršku i u organizaciju. Ne prolazi kukanje kako se ništa ne događa, jer u zadnjih nekoliko mjeseci Mala scena kipti događanjima. Na građanima i na mladima je da podrže ekipu koja tamo radi. Ako se programi rade bez podrške, pitanje je koliko to ima smisla. Raditi umjetnost radi umjetnosti je dobro, no da će netko financirati to bez publike, nema smisla. Za umjetnost je potrebno troje – publika, organizatori i umjetnici. Ta trijada u idealnom tipu treba funkcionirati uz infrastrukturu koja je kak’ se spada. Ako nemaš publiku, trebaš se pitati u čemu je točno problem.
No, zašto je nezavisna kultura bitna?
Ona je važna za razvijanje kritičke svijesti o društvu. To je kritički aspekt, a drugi je u razvijanju različitih vidova kulture koji nisu zastupljeni u glavnim strujama, ali su izuzetno važni za kulturnu raznolikost. Iz takvih raznih pokreta dolaze napredne ideje. Ukoliko društvo ne želi biti progresivno, nezavisna kultura je nešto loše. No, ako se teži progesivnom, upravo je vrlo važno da imaš centar za nezavisnu kulturu, da se razvija tip ljudi koji nose progresivnu misao. Automatski time neka sredina postaje modernija, stvaraju se ideje i može se privući više novca kroz projekte i programe, dovesti do napretka, zaposliti ljude, pokrenuti zajednicu…
KAoperativa se formalizira. Što to znači za nezavisnu kulturu, Karlovac i pojedine članice te mreže?
KAoperativa će biti formalno tijelo, i to prvo takvo u Karlovcu. To doslovno znači da su udruge spremne zajednički nastupati kao formalno tijelo prema donatorima, Gradu i državi i da samim time pokazuju da su jak i ozbiljan čimbenik, ne samo u kulturi, nego na području aktivizma i napretka u gradu. To znači da nema one priče po kojoj su udruge posvađane i rade same za sebe, nego da nastupaju kao kolektiv sa zajedničkim ciljevima i interesima i da zastupaju mnogo veći broj osoba, nego što ima pojedina uloga članova. Samim time postaju značajan partner Gradu kod svih projekata unutar kulture. Postaju jači nego kao samo neformalna mreža. Unutar mreže se neće mnogo toga promijeniti. No, imat će veću zagovaračku snagu. Ovo će biti takoreći meta-udruga, tj. udruga udruga.
Razgovarao Marin Bakić