U ljeto 2014. godine napisao sam komentar pod nazivom “Uprava
HRK Karlovac neradom i nesposobnošću ugrozila opstanak
kluba”. Do danas se nažalost ništa nije promijenilo. Dapače,
sve je gore i gore. Nije dovoljno ni to što trener i igrači
kultnoga kluba pokazuju nevjerojatnu izdržljivost i svu ljubavi
za sport kojim se bave, sklonost rukometu i poštovanje spram
grada kojega poštuju i vole, čije modre boje i crveno-bijele
kockice zastupaju u Domovini i Svijetu. Prepušteni su sudbini
ulice! Zabrinjavati se, dakako, prije svega treba zbog neimanja
vodstva kluba zbog čega se klub našao u toj neizvjesnoj
situaciji. Naravno da ne mislim da je jedini krivac uprava.
Sukrivac za stanje u HRK Karlovac jesu gradska i županijska vlast
koja nema, ili ne želi, rješenje za izlazak kluba iz krize.
Klupska blagajna je već duže vrijeme suha “k’o barut” a klub
opstaje jer se grčevito drži za “posljednju slamku spasa” koju mu
još pružaju samozatajni i nenametljivi prijatelji – donatori. U
narednim tjednima, ili čak danima, biti će donesena presuda.
Konačno se sad nekima “upalila lampica” osvijetlivši kako ne bi
bilo dobro kad bi klub odjednom nestao. Povućeni su potezi za
spas, za klub se založio KŠZ i konačno HRS…No, “golub je još na
grani” jer ništa još nije konačno!? Dug od 1,8 milijuna kuna zbog
kojega im prijeti gašenje (možda i spas kroz pred stečajnu
nagodbu) već ih duže vrijeme opterećuje i visi im nad glavom
kao “Damoklov mač” (izraz se koristi kao izraz za veliku
nesigurnost, simbolizira mogućnost da brzo propadne ili
kobno završi). Hoće li HRK Karlovac zbog nemara bivših
uprava i ne agilnosti razno-raznih likova biti primoran završiti
na “groblju” otpisanih klubova, tamo gdje se najmanje nadao? Ili,
će im se Bog smilovati u zadnji trenutak poklonivši im rješenje s
kojim će se izvući iz gliba i definitivno spasiti. Rukometaši,
poklonici kluba i navijači najmanje su krivi za sudbinu koja bi
mogla zadesiti njihov omiljeni klub. Odgovor ćemo saznati uskoro?