“Nažalost, ovo je hrvatska zbilja. Imamo novac i želju za
ulaganjem u gradsku imovinu. Imamo i gotov projekt kojim bismo od
Svetica napravili centar izvrsnosti i posredno oplemenili
sportske sadržaje u Zagrebu. Objektivno, radovi su već trebali
ući u završnu fazu, a mi još nemamo niti suglasnost gradskih
vijećnika. Naš entuzijazam oko Svetica ozbiljno je narušen.
Možemo još pričekati neko vrijeme, ali mislim da je izvjesno,
prema trenutačnoj situaciji, kako ćemo se okrenuti alternativnim
opcijama.” Ovo su riječi izvršnog predsjednika HNS-a, Damira
Vrbanovića od prije neki dan, a u međuvremenu, par dana pred
Zagrebačku skupštinu na kojoj bi se trebalo odlučivati o sudbini
Svetica ništa se bitno nije promijenilo. Kaptol polaže pravo na
tu zemlju konfisciranu poslije 2. svjetskog rata i protivi se
bilo kakvim novim aranžmanima, pa i onim s Hrvatskim nogometnim
savezom.
HNS je dugo vremena držao ovu priču zdravo za gotovo, oglušivao
se na argumente da nema smisla imati kamp reprezentacije u centru
glavnog grada, ignorirao dalmatinske lokalne moćnike koji su
besplatno nudili zemlju uz more ne bi li tamo privukli ovu
primamljivu investiciju i sve ostalo dobroga što ona nosi. Ali to
je bilo u vrijeme dok je Zagrebom faraonski vladao Milan Bandić i
javno poručivao Kaptolu na tečnom kajkavskom da si svoje pravo
“mogu zadenuti za škrlak”. Bandića više nema, a nema naznaka da
se uskoro ponovno ukaže u punoj snazi, pa je i HNS brže-bolje
krenuo tražiti alternativna rješenja.
Kakve to veze ima s Karlovcem? Nažalost nikakve jer netko tko bi
u ovom gradu trebao strateški misliti, to nije učinio. Prije više
od godinu dana na istom smo mjestu pisali o istoj temi kad su se
HNS-u kao rješenje za kamp nudili mnogi koji su imali tek ledinu,
magloviti projekt u glavi i skicu na papiru. Ne i Karlovac koji
ima nogometni kompleks daleko iznad svojih potreba u situaciji
kad nogometni klub jedva da i egzistira, poziciju koja je bogom
dana, pa i mogućnost da sve to skupa proširi ukoliko bude
potrebno. Vjerojatno zbog razmišljanja da je u konkurenciji s već
zacrtanim Sveticama uzaludno trošiti vrijeme i trud ili možda
zbog odsutnosti bilo kakvog razmišljanja, Karlovac se odlučio ne
uključiti u lobiranje da kamp Hrvatskog nogometnog saveza bude s
desne strane Korane.
I promašio. Jer najnovija događanja oko Svetica sugeriraju da su
Svetice past tense. Nažalost, ni Šuker ni Vrbanović nisu došli
moliti u Karlovac da ulože u taj kompleks, a zašto i bi kad je
bilo sredina koje su se pripremale u međuvremenu kao da opcija
Svetica uopće ne postoji. Bilo je gradova koji su se unatoč
minijaturnim izgledima da Svetice otpadnu spremale kao da je
Davor Šuker upro prstom baš u njih, konkretno Velika Gorica koja
je sad najizglednija rezervna opcija za HNS. Grad Velika Gorica
je naručio idejni projekt koji je gotov, HNS-u se nudi vizija
kampa na tri puta većoj površini od Svetica. Ako se HNS kod njih
odluči na gradnju, spremni su ne samo pokloniti zemljište, već ga
i održavati veći dio godine. To je strateško promišljanje,
ulaganje u nešto što bi u konačnici donijelo nova radna mjesta,
otvorilo nove mogućnosti razvoja, jer kamp u ovom slučaju
podrazumijeva i gradnju velikog hotela. Procjene su da bi Zagreb
samo na ime komunalne naknade na Sveticama uprihodio preko 11
milijuna kuna, pa ne treba govoriti što bi to značilo za
karlovačku blagajnu da kamp bude oko karlovačkog stadiona koji je
sad samo veliki trošak. Da ne govorimo što bi to značilo za
pozicioniranje grada u smislu brendiranja, čega su našoj gradskoj
vlasti bila puna usta, a sve se svelo na studiju o općepoznatim
stvarima i bezlični novi slogan “grad susreta”. Velika Gorica ima
geografsku poziciju, volju i ideju, ali je sve to još na papiru.
Karlovac ne samo da ima slične komparativne prednosti u smislu
geografskog položaja, nego i nogometni kompleks koji samo treba
dotjerati i eventualno proširiti. Ali s idejama i voljom očito
slabo stoji. Ne da nismo prepoznali priliku i bacili se na izradu
idejnog projekta koji ne može koštati puno, nismo bili u stanju
napisati pismo namjere HNS-a na dvadeset redaka, što ne košta
ništa. Možda bi nam šanse da u Karlovac dovedemo kamp Hrvatskog
nogometnog saveza realno bile male, ali to nikada nećemo saznati
jer nismo niti pokušali, kao i kod mnogih drugih propuštenih
prilika da parola “grad susreta” ne ostane mrtvo slovo na papiru.