Prošli tjedan u saborsku proceduru ušao je Zakon o komasaciji
poljoprivrednog zemljišta. Na stranu mali pleonazam (jer
komasacija po definiciji prvenstveno jest mjera okrupnjivanja
poljoprivrednog zemljišta) – koji bi vjerojatno bio malo jači da
ga donosi HDZ i u svom ponovno otkrivenom nacionalnom romantizmu
nazove ovaj akt Zakonom o komasaciji hrvatskog poljoprivrednog
zemljišta – nakana je svakako dobra jer nemate šanse u okrutnoj
konkurenciji s poljoprivrednim svjetskim igračima ako imate
rascjepkane posjede. Da budemo još malo ironični, čak dobro zvuči
i u kontekstu popularnog raskršćivanja sa svim što podsjeća na
vrijeme dok je Tito hodao Zemljom, s obzirom da bi u biti
komasacija trebala biti mjera suprotna onoj koju su komunisti
provodili poslije 1945., kad su zemlju oduzimali velikašima poput
Crkve i onda ih dijelili pauperiziranom seljaku bezemljašu. Ta je
mjera zlih komunista 50 godina i u najvećim krizama držala ljude
relativno sigurnima i podalje od gladi, svatko je mogao zasaditi
nešto za sebe, pojesti plod vlastitog rada, priklati kakvu
svinjicu, pa je i proleterska rodbina u gradu uvijek imala nešto
za narezati pod 45 stupnjeva.
Po današnjoj neoliberalnoj logici, takav sustav u kojem ljudi
mogu biti samodostatni u smislu preživljavanja, neovisni o raznim
vlasnicima i biznismenima, je nešto nakaradno i nedopustivo. I
kad je svijet globalno selo, možeš se samo prilagoditi pravilima
igre ili te neće biti. Pa se i ministar Jakovina dosjetio da bez
krupnih posjeda možemo o hrvatskoj poljoprivredi maštati kao
dalekoj uspomeni. Ali nije prvi, suprotno stereotipu o prkošenju
prošlog sustava ekonomskim racionalnostima, i socijalistički
ekonomisti su bili svjesni da je komasacija nužna iz raznih
razloga. Zakon o komasaciji, primjenjiv i danas postoji od 1979.
samo se iz nekog razloga ne primjenjuje u zadnjih čevrt stoljeća,
a za razliku od ministra Jakovine koji misli komasaciju provesti
odozgo preko neke od famoznih Agencija, gle čuda, prije 35 godina
ljude se čak i pitalo pitalo što žele i kako žele o čemu svjedoči
tekst u nastavku iz tog vremena o komasaciji u selima s desne
obale Kupe nizvodno od Karlovca. Samo, i to se vidi u tekstu, i
to treba imati na umu kod pisanja i provođenja Zakona o
komasaciji, naši su ljudi prokleti, ne mogu se oko ničega
dogovoriti, a administracija dozlaboga spora. I u socijalizmu i u
demokratskoj RH. Uglavnom, ništa od komasacije…
Naddioba stvorila nesporazume, Karlovački tjednik, 15.
ožujka 1979.
Komasacija na području Skakavca, što je trebala biti dovršena
krajem prošle godine, kasni! Razlog: učesnici komasacije
(poljoprivrednici šest sela) i đruštveno-političke organizacije
mjesnih zajednica nisu se dovoljno angažirali da se započeti
posao obavi kako je bilo predviđeno, a pojedinci su pružali otpor
komasaciji. Usprkos poteškoćama komasacija će biti
dovršena ove godine. Podsjetimo: u katastarskoj općini
Skakavac komasacija (provodi se u selima Brežani, Brođani,
Slunjska Selnica, Lipje, Skakavac i Ribari) počela je potkraj
1975. godine. Opsežnom (i opravdanom) pothvatu prethodile su
veoma opsežne društveno-političke pripreme nakon čega su se
poljoprivrednici izjasnili za komasaciju. Obavljen je i značajan
dio poslova: mjerenja zemljišta i avio-snimanje, na četiri petine
zemljišta iskolčene nove parcele, iskopano 26 kilometara osnovne
kanalske mreže, sagrađena četiri manja mosta, 13 propusta… za
što je utrošeno gotovo deset milijuna dinara. Poteškoće su,
uglavnom, počele javnom raspravom o naddiobi novih posjeda.
Pojedinci su počeli ometati komasaciju, odbijati suradnju s
komasacionom komisijom, davati primjedbe prilikom procjene
nekretnina i postavljati zahtjeve koji su gotovo neizvedivi. U
dogovorenom roku iskolčano je i pokazano 80 posto parcela, ali su
pojedinci ušli u stare posjede i obavili jesensku sjetvu što je
umnogome otežalo daljnje radove na komasaciji. Ovakvo ponašanje
pojedinih poljoprivrednika, ali i nemarnost društveno-političkih
organizacija mjesnih zajednica, nema opravdanje i zaslužuje
osudu. Neprihvatljivi su postupci vlasnika zemlje s obzirom da
snose samo 20 posto troškova komasacije, što je jedinstven slučaj
u republici, i što se gotovo usporedo s komasacijom obavljaju i
radovi na hidromelioraciji, iako je zakonom dopušteno da se ti
poslovi obave i nakon pet godina. Kažimo i ovo: bez komasacije,
odnosno okrupnjavanja posjeda, nezamislivo je razvijati suvremenu
poljoprivrednu proizvodnju, primjena mehanizacije, agrotehničke
zaštite. Podaci govore da su posjedi na ovom području prije
komasacije bili usitnjeni. Prosječna površina katastarskih
čestica iznosila je 535 četvornih hvati, pojedina domaćinstva
imala su i desetak parcela (!), prihodi su bili zanemarujući,
iako se radi o kvalitetnoj zemlji, poljski putevi gotovo nisu
postojali… Dio odgovornosti za kašnjenje komasacije snose i
radne organizaciji za razvoj i unapređenje poljoprivredi
proizvodnje, s obzirom na to da se nisu pravovremeno uključile u
postupak komasacije. Naime, poljoprivrednicima nis ponuđeni
kvalitetni programi koji obećavaju suvremeniju proizvodnju, veće
prinose i opravdavaju komasaciju. Niti jedna radna organizacija
nije pokazala interes za 200 hektara viška zemljišta koje se
komasacijom neće podijeliti poljoprivrednicima. Dovršenje
komasacije i hidromelioracije na području Skakavca našlo se
prošlog tjedna i na dnevnom redu Izvržnog vijeća Skupštine općine
Karlovac, usvojilo izvještaj komasacione komisije i utvrdilo
naredne zadatke. Izvršno vijeće zaključilo je da se ubrzaju
radovi na završetku komasacije i hidromelioracije, ali je uputilo
i kritiku društveno-političkim organizacijama mjesnih zajednica i
radnim organizacijama nosiocima razvoja poljoprivredne
djelatnosti. Zaključci Izvršnog vijeća, koji će se na narednoj
sjednici naći i pred delegatima Skupštine općine Karlovac, mogu
se sumirati u dvije grupe. Prvo: do 15. travnja treba osigurati
da poljoprivrednici uđu u komasirane posjede, te da se do kraja
godine obave svi poslovi na komasaciji i glavnina zadataka na
hi-dromelioraciji i drugo: da radne organizacije, zadužene za
razvoj poljoprivrede, izrade i ponude programe proizvodnje na
komasiranom području.
Pripremio: Tihomir Ivka