Marina Kolaković, zamjenica karlovačkog gradonačelnika i dopredsjednica HSS-a, u razgovoru za KAportal objašnjava kako su ona i gradonačelnik dali oprečne izjave o istoj temi, kako inače funkcionira čelni karlovački trojac, otkriva da Centar Nikola Tesla ipak neće biti na Rakovcu, objašnjava što se radi sa Zvijezdom, na koji način pomaže gospodarstvu i koja je razlika između posla u privatnoj tvrtki i gradskoj upravi.
Nedavno ste na simuliranoj sjednici Gradskog vijeća gimnazijalcima izjavili da će svi koji dobiju otkaz na Radio Karlovcu biti zbrinuti, par dana kasnije iz Grada je rečeno da to neće biti tako, da gradonačelnik nije tako izjavio. Kako gradonačelnik i zamjenica imaju različite stavove o istoj temi?
– Ne bi bilo dobro da svi imamo uvijek jednake stavove jer to ne bi pridonijelo nekim kvalitetnijim rješenjima. Što se tiče želje da svi ljudi budu zbrinuti – šestorica ljudi je otišla iz te tvrtke i oni su dobili naknade i otpremnine. Želja gradonačelnika, zamjenika i moja je želja da bar oni koji nisu blizu mirovine, dakle trajnog zbrinjavanja, da im se pomogne pronaći posao, mjesto. U tom smislu se i rade određeni napori tako da, što se tiče namjere i želje, nema nikakvih razmimoilaženja između gradonačelnika i mene.
Odgovor iz Grada na naš upit je bio da gradonačelnik nije rekao “svi”, a Vi jeste. Ipak nije potpuno identično.
– Nije potpuno identično. U konačnici ćemo vidjeti da li ćemo moći to doista tako provesti. Očito je gradonačelnik s ponešto više opreza pristupio komentiranju problema ljudi koji su, nažalost, dobili otkaz, a dobili su ga zato da se spase tvrtke. Više nismo bili u mogućnosti tako izdašno financirati oba medija, niti zakonski, niti što se tiče proračunskih mogućnosti.
Kakva je situacija sada?
– Hrvatski radio Karlovac ima pozitivan rezultat poslovanja za prošlu godinu. Oba medija rade, ljudi rade. Smatram da smo ovim potezom spasili obje tvrtke. Radilo se o mogućnostima sufinanciranja rada tvrtke gdje ne možete dati više od 200.000 eura kroz 3 godine, to su tzv. de minimis potpore. Informirali smo se da li je moguće takvo sufinanciranje i rečeno nam je da ga Europa ne poznaje jer to su tvrtke na tržištu i moraju biti, u određenom smislu, samoodržive. Činjenica je i da su potrebe sve veće, a financijski resursi uvijek ograničeni; pitanje je prioriteta i raspodjele javnog novca. Niti s osnove proračunskog praćenja nije bilo izvjesno da ćemo tako izdašno pokrivati rad oba medija. Za sada je njihovo funkcioniranje pokazalo punu opravdanost i oba medija, odnosno tri – pisani, web portal i radio – funkcioniraju dobro. Vidimo što se ovih dana događa sa zgradom Vjesnika, novinom koja nije mogla opstati i s velikom tiražom i velikom kvalitetom; mediji, očito, trebaju transformaciju. Mi smo uspjeli, za sada, stabilizirati ove dvije tvrtke spajanjem u jednu.
Kod donošenja proračuna najavljivana je štednja i u drugim gradskim tvrtkama i Gradu, od plaća do otkaza.
– Donesena je odluka da se umanje plaće u svim gradskim tvrtkama, ustanovama i Gradu. U Gradu je od 1. siječnja ponovo osnovica umanjena za 6 posto, u svim tvrtkama između 2 i 3 posto, imali smo izmjene kolektivnih ugovora i dogovoreno je da neće biti božićnica i regresa za godišnji. U ustanovama kulture isto su smanjene plaće, 3 posto. I osnovica plaća dužnosnika znatno je manja, više od 13 posto, tako da su svi troškovi na plaćama smanjeni.
Hoće li biti otpuštanja?
– Za sada ne mogu decidirano odgovoriti na to pitanje. Za sada smo u promišljanjima na koji način racionalizirati rad u gradskoj upravi, a što će se u budućnosti dogoditi, ja u ovom trenutku ne mogu reći.
Vrijedi li još zabrana zapošljavanja?
– Nema zapošljavanja novih djelatnika ni u Gradu ni u tvrtkama, osim u segmentu gdje je nužno uzeti nekog na zamjenu.
Gospodarstvo je Vaš resor u Gradskoj upravi: često čujemo da nam nije tako loše kako nam se čini, a ide li nam na bolje?
– Postoji pojam “ekonomija sreće”, sve je stvar percepcije kako doživljavamo ono što nam se događa u životu. Objektivno, ljudi su danas, u materijalnom smislu puno bogatiji, imaju kvalitetniji život, puno veći standard nego što su imali prije. Međutim, zavisno od očekivanja, svi smo time, više ili manje, zadovoljni ili nezadovoljni. Objektivno gledajući, gospodarstvo grada Karlovca je kroz sve ove krizne godine, a šesta je u kontinuitetu, vrlo dobro prošlo. Zbog toga što imamo prerađivačku industriju: prehrambena prerađivačka se i dalje razvija, što je dobro jer tog segmenta potrošnje će se ljudi zadnjeg odreći, dakle, vjerojatno neće, a osim toga i naša metaloprerađivačka industrija se dobro drži, ta industrijska proizvodnja je okosnica karlovačkog gospodarstva. Imamo i razvoj trgovine, nekoliko novih trgovačkih centara; bez obzira na to koliko loših ili dobrih konotacija ima oko otvaranja centara, činjenica je da zapošljavaju. Tu je razvoj turizma, Karlovac se sve više profilira i kao atraktivna kontinentalna turistička destinacija. Nemamo značajan pad poljoprivredne proizvodnje, broj OPG-a je konstantan svo ovo vrijeme, oko 1.300, i zajedno s našim poljoprivrednicima borimo se sa svim nesrećama koje su ih snašle. Trajna je orijentacija Grada pomoć gospodarstvu, tako da su i sada otvoreni javni pozivi za sufinanciranje projekata u gospodarstvu, turizmu, poljoprivredi, u visini od gotovo milijun kuna. Nastojimo gradskim sredstvima pomoći gospodarstvenicima, ali i postupanjima u našoj nadležnosti biti prijatelj gospodarstva. Imali smo sastanke javnopravnih tijela, svi su promptno reagirali i uspjeli smo za PPK odraditi u rekordnom vremenu dozvole koje su im omogućile prijavu na natječaj ruralnog razvoja; nadam se da će im sredstva biti odobrena kako bi proširili kapacitete. To će dovesti do novog zapošljavanja, a to je interes gradske uprave. To je samo jedan od segmenata u kojima možemo pomoći gospodarstvu, a, naravno, radimo sa svim institucijama koje su potpora gospodarstvu jer želimo biti gradska uprava otvorena investitorima, gospodarstvenicima, koja zajedno s njima rješava ono što je moguće, pomaže i biva na usluzi.
Spomenuli ste turizam, a jedna od njegovih uzdanica treba biti i KAquarium.
– Slatkovodni akvarij bi sasvim sigurno trebao biti turistička atrakcija Karlovca; on će to i biti krajem sljedeće godine. U tijeku je izmjena građevinske dozvole jer su one velike poplave prošle godine pokazale da bi bilo dobro da se zbog uzgonskih voda cijela školjka akvarija podigne za nekih pola metra. Zbog toga smo išli na izmjenu građevinske dozvole: čeka se još očitovanje jednog javnopravnog tijela i ovih bismo dana trebali dobiti dozvolu izmjene o građenju. Tada idemo na natječaj za izvođenje.
To će značiti da bi akvarij trebao biti siguran za poplava poput prošlogodišnjih, još i većih?
– Akvarij je zatvorena školjka i njegov centralni trg ne bi bio poplavljen niti takvim vodama. Međutim, zbog uzgonskih voda bila su moguća dva rješenja: da se ide na još jedno čvršće građenje, koje bi iziskivalo znatna dodatna sredstva, ili da se dno akvarija i cijela građevina podgine za 50 cm. Lani smo imali katastrofalne poplave, tisućljetne vode i pokazalo se da je takvo promišljanje dobro, išli smo na najsigurnije rješenje. Ovaj projekt gotovo u cijelosti je financiran iz fondova EU; učešće Grada Karlovca je minorno, 3 posto, bit će isplaćeno kroz plaće djelatnika koji rade na projektu, međutim, naravno da se maksimalno odgovorno postupa prema tom projektu i bilo bi doista šteta da nismo poduzeli sve i akceptirali okolnosti koje su se lani dogodile jer taj dio Korane, kako su mi rekli, i nije predviđen da bude branjen od poplava. Vidimo što se događa s klimatskim promjenama, sve su izraženiji klimatski utjecaji i možemo očekivati da se takve poplave i ponove. Akvarij je u prekrasnom dijelu grada, smatram da će se prekrasno uklopiti u okoliš tog dijela Korane i biti doista atrakcija Karlovca. Svijet je danas jedno malo selo, turistima nije nikuda daleko doći i traže atrakcije da bi posjetili određeno mjesto. Taj projekt ne gledamo kao razvoj KAquariuma samo u turističkom smislu, već i u smislu određenih znanstvenih istraživanja, razvoja vodenog svijeta, a to je karlovačko utemeljenje na naše četiri rijeke. Uz taj projekt smo vezali i druge gospodarske djelatnosti, završena je edukacija za tehničare u ribnjačarstvu u Prirodoslovnoj školi u okviru projekta Aqua-agro, ljudi će se, kada dođe vrijeme, moći baviti uzgojem riba, a te ribe završavati u drugom velikom projektu koji je razvija u Karlovcu – tvronici za preradu ribe RibarKA. Odobrena je izrada tehničke dokumentacije, projekt vodi Karlovačka županija i to je cjelovita priča koja povezuje turizam, ruralni razvoj, područja koja su ponešto zanemarena u razvoju i vrlo bremenita problemima koji su možda manje izraženi u urbanim dijelovima.
Još je nekoliko projekata u Karlovcu koji bi trebali biti realizirani uz pomoć europskih ili nacionalnih fondova: Muzej Domovinskog rata, Centar Nikola Tesla…
– Za Muzej Domovinskog rata odobreno je milijun kuna i upravo je u tijeku izrada prijedloga njegovog faznog uređenja. Muzej godišnje posjeti 50.000 posjetitelja, to je mjesto koje ima svoju povijest, utemeljenje. Turanj je uvijek bio branik: nekada Europe od Turaka, a u Domovinskom ratu Karlovca i Hrvatske od JNA i srpskih osvajača. To je mjesto koje će obogatiti turističku ponudu grada Karlovca. Što se tiče Centra Nikola Tesla, to je, za sada, projekt na nivou ideje, ali projekt koji zbog značenja N. Tesle zahtijeva vrlo pomnu pripremu i razradu. Imamo idejno rješenje koje Centar za približavanje niskougljičnoj tehnologiji, kako smo ga nazvali, razvija i smješta u blizinu karlovačke Gimnazije i obuhvaća rekonstrukciju kuće Rakovac 6. Taj projekt je i prezentiran Nastavničkom vijeću Gimnazije i, nažalost, nije od njih dobro prihvaćen. Gimnazija će se, naravno, razvijati u smjeru u kojem će ravnatelj i djelatnici to željeti, oni razvijaju u okolišu škole arboretum, a ovaj projekt bi to ponešto narušio i lagano napuštamo ideju razvoja projekta na toj lokaciji. Osobno mi, na neki način, nije žao, mada sam podržala tu koncepciju, jer taj prostor ima određenu datost i određenu ograničenost, a voljela bih da Centar Nikola Tesla bude ne samo turistička atrakcija Karlovca, nego znanstvena jezgra Hrvatske i da bude napravljen u stilu 22. stoljeća! Jer Tesla je bio ispred svog, ali i ispred ovog vremena i ako želimo graditi projekt na tako velikom imenu, on mora doista biti nešto izvanredno i posebno. Čini mi se da i znanstvena zajednica Hrvatske ima interesa i želje uključiti se u taj projekt, međutim on je svojom veličinom, ne samo u financijskom smislu, vrlo zahtjevan i zahtijeva pomnu pripremu.
Zvijezda?
– U tijeku je izrada Urbanističkog plana uređenja Zvijezde koji treba dati odgovor na niz pitanja, baziran je na nekoliko stručnih podloga – demografskoj, prometnoj, hortikulturnoj, to je urbanizam koji u konačnici treba dovesti do odgovora kako na ekonomičan i samoodrživ način upravljati Zvijezdom i Grad na jednom doista vrhunskom nivou nastoji sagledati na koji način ju razvijati. Ona je složena i u vlasničkoj strukturi i urbanizmu: imali smo projektiranje, sada imamo lokacijsku dozvolu Oružane i Trga, i samo kod projektiranja jedne zgrade u Zvijezdi pokazao se niz izazova koje donosi obnova tako velike zgrade. Kontaktiramo s nizom europskih institucija, član smo Hrvatske udruge povijesnih gradova, na jesen će ovdje biti i radionice s francuskim stručnjacima, upravo kako ne bismo pogriješili u tome na koji način Zvijezdu razvijati jer ona je prestara i prevrijedna. Bilo je raznih promišljanja u kojem smjeru ići, bila su i dva dijametralno suprotna: da bude konzervirana, grad-muzej, a na međunarodnim konferencijama i simpozijima, na kojima aktivno sudjelujemo, vidjeli smo da razvoj starih jezgri gradova ide u smislu da se u njih vrati stanovništvo, da u njima žive domaći stanovnici, a turizam se tada događa sam po sebi. Vrlo bitan projekt je “Zvijezda u školi”, koji kreće od dječice kako bi shvatili vrijednost karlovačke Zvijezde, zavoljeli ju i kako bismo ju svi prihvatili kao dio našeg kulturnog nasljeđa koje je potrebno i obnoviti i koristiti na prihvatljiv način. Niti jedna obnova u bilo kojem segmentu nema smisla ako nije prihvaćena od domaćeg stanovništva i ako je ljudi koji tu žive ne vide kao vlastitu korist, kao podizanje kvalitete života. U tom smislu ide upravo ova izrada Urbanističkog plana uređenja. Zahvat je velik, dugo se priprema i sjećam se da je predsjednik francuske udruge povijesnih i gradova pod zaštitom UNESCO-a na pitanje jednog novinara koliko traju obnove tih starih jezgri kod njih odgovorio: Naši gradovi, koji imaju veću financijsku snagu nego vaši, obnavljaju se 40-ak godina. Jasno je da smo svi mi nestrpljivi i željeli bismo da se to što prije dogodi, ali to je očito dugotrajan proces. Kad ste već spomenuli mlade vijećnike, bilo je i jedno pitanje što se radi sa Zvijezdom, uz konstataciju da nije ništa napravljeno. Napravljeno je mnogo, ali ona je velika i možda se to tako ne sagledava. Dvadesetak je izrazito lijepih primjera obnove zgrada u Zvijezdi, od vojarne u Radićevoj, Veleučilišta koje se razvija, do Obrtničkog centra, a sredstvima spomeničke rente Grad je uložio oko 2 milijuna eura u obnovu vanjskih dijelova zgrada.
U Zvijezdi su i brojni prazni poslovni prostori, a svojedobno je postojala ideja prof. Wasserbauera da se u Radićevoj napravi poslovna zona. Ima li praznih gradskih prostora, a onda i planova za njihov najam za kunu ili nešto slično?
– Niti jedan od praznih poslovnih prostora u Zvijezdi nije u vlasništvu ili upravljanju Grada. Radi se o privatnim poslovnim prostorima; jednim dijelom smo u jednom vremenskom periodu njima upravljali mi, ali završen je povrat i oni su sada ili privatni ili njima upravlja RH. Nekog značajnijeg utjecaja na iznajmljivanje privatnih poslovnih prostora mi ne možemo imati. Odlazak određene gospodarske aktivnosti iz gradskih središta, na žalost se događa i u drugim gradovima; ona se odvija u velikim trgovačkim centrima i na taj način ovakvi prostori više nisu u funkciji. Nastojimo određenim gradskim mjerama, koliko god je moguće, olakšati situaciju gospodarstvenika u ovoj zoni, pogotovo stimuliramo proizvodne obrte za koje bismo željeli da ovdje opstanu, međutim, pravi odgovor na pitanje na koji način vratiti život u Zvijezdu, od stanovanja do gospodarske djelatnosti, bi trebao dati upravo plan upravljanja Zvijezdom kao krucijalni dokument kojim težimo temeljem izrade ovog Urbanističkog plana uređenja.
Što je s poslovnim zonama? Selce?
– Na javnoj je raspravi mali plan za zonu Selce; tamo dvije tvrtke imaju otkupljeno zemljište i zainteresirane su za razvoj zone. Smatram da će značajan doprinos biti priključenje zone i PPK na pročistač otpadnih voda. Zavisi od privatnih investitora da tamo ulože. Kada su bili iz IMMOTOP-a, rekli su da to smatraju vrlo vrijednom lokacijom upravo zbog velikog tranzitnog prometa. Otežavajuća okolnost bio je silazni čvor s autoceste, ali čini se da će i tu doći do značajnijeg pomaka i kvalitetnog rješenja i da će Karlovac, kao drugi najopterećeniji čvor na hrvatskim autocestama, konačno dobiti pravo rješenje za silazak s autoputa u smjeru Karlovca. To će doprinijeti mogućnosti ulaska u zonu Selce, što je za investitore bilo uvijek sporno i vrlo važno da se bez obilaznog puta s autoceste može prići ovoj zoni.
A Mekušje?
– Deset hektara zone je do sada raščišćeno u smislu dobivanja dozvola za rušenje objekata. Ona ima studiju koja pokazuje da bismo tamo razvijali jedan projekt koji, po meni, ima puno opravdanje, zovemo ga CvjetKA – proizvodnja cvijeća. Očito je da su projekti povezani na razne načine, a razvoj ovog projekta za sada čeka studiju gospodarenja otpadom grada Karlovca koja bi trebala pokazati da li bi se iz dijela otpada i iz otpadnog mulja s pročistača mogla dobiti dovoljna količina energije za zagrijavanje staklenika za cvijeće. Ako ta studija ne pokaže tu mogućnost, razvijat ćemo ga u energetskom dijelu na drugi način, ali ovo bi bilo “od smeća do cvijeća” – jako dobro rješenje jer bismo dobili energiju i kompost za uzgoj cvijeća. Taj projekt je dobar iz više razloga. Zona je u centru naselja i ne bi bilo dobro zbog kvalitete života ljudi u Gornjem Mekušju razvijati neku tešku industriju, za što smo imali ponudu, ali je nismo prihvatili. Dobar je i jer Hrvatska 96 posto potreba za cvijećem zadovoljava iz uvoza i dobar je zbog toga što bi tu bile prvenstveno zaposlene žene koje su dugo bez posla, starije od 50 godina, a koje su najteže zapošljiv dio nezaposlenih osoba. Kada bude završena ova studija, kada vidimo na koji način ćemo zonu opskrbljivati energijom, jer je vrlo važno da imamo niske troškove energije koja će biti potrebna i za zagrijavanje i za hlađenje cijele godine, vidjet ćemo kako će se razvijati ovaj projekt. Velik posao je napravljen i s 500.000 kuna koliko je potrošeno da bismo dobili sve potrebne dozvole da zona bude pripremljena za daljnje radove jer tu je bila vojarna, “crna zona” na planovima i nije bilo jednostavno doći do dokumentacije koju je imala tadašnja JNA.
Čija je ideja za tu tvornicu na Mekušju?
– Radili smo predstudiju izvedivosti koja je pokazala da je to jedan od mogućih scenarija s kojim smo se svi odmah složili da bi to bio najbolji način korištenja tog prostora.
Je li iz Gradske uprave?
– Iz Gradske uprave, svih nas koji promišljamo da razvoj ruralnih područja treba ići i u smjeru poljoprivredne proizvodnje, uzgoja hrane i cvijeća i da je to jedna od velikih neiskorištenih mogućnosti Hrvatske. U ovom trenutku proizvodimo hrane za dva milijuna ljudi, a prema svim resursima kojima raspolažemo – i 300.000 nezaposlenih i 2 milijuna hektara obradivog tla od čega se obrađuje manje od milijun – Hrvatska, po nekim stručnim mišljenjima, može proizvoditi hrane za 15 milijuna ljudi. Prema tome, odgovornost i svih nas i svake jedinice lokalne samouprave je da razvija proizvodnju hrane jer ona je strateško pitanje, daje neovisnost zemlji. Ako imate hranu i vodu, imate nužne uvjete za preživjeti bez mogućnosti utjecaja ili ucjena od strane bilo koga.
Kako inače funkcionirate u Gradskoj upravi? Svatko svoju ideju, pa čija prevagne? Kako funkcionira koalicija HDZ, HSS, nezavisni?
– Ideje se prvenstveno rasprave između nas troje u izvršnoj vlasti. Naravno, nemamo jednake stavove, polazišta, promišljanja o mnogim stvarima, međutim, naš osobni odnos je izrazito otvoren, što je jako dobro, i svatko od nas – gradonačelnik, zamjenik i ja – vrlo iskreno i otvoreno iznosi svoje stavove. Razgovaramo dok se konsenzusom ne odlučimo za određeno rješenje i ne sjećam se situacije da smo se razišli i digli od stola, a da je svatko nosio u sebi zaključak. Dolazimo na sastanak s idejama, izlažemo, kritiziramo jedan drugoga, ali s osnove da se ideja što bolje razvije i to je način funkcioniranja; mislim da je vidljiv i prema javnosti. Među nama nema zavisti, nije bitno čija je bila ideja, vrlo otvoreno o svemu razgovaramo. Ja sam u HSS-u, gradonačelnik u HDZ-u, zamjenik je nezavisan, međutim mi ovdje razgovaramo i radimo na način što je najbolje za grad, a kroz to ne provlačimo politiku jer smatram da sve ono što je dobro za građane, dobro je i za politiku. Ljudi će to prepoznati kao doprinos politike. Ide se odavde prema ljudima, a ne od politike prema Gradu. To što imamo ponekad različite ideje i stavove je bogatstvo u promišljanju, mogućnost da se sa svih aspekata sagleda određena ideja i nas troje u izrazito prijateljskom tonu raspravljamo na vrlo otvoren način o svemu. Iza toga se stvari razlažu na kolegiju koji čini 10 pročelnika, najčešće i pomoćnici pročelnika. Od svog dolaska ovdje, govorila sam ljudima da ih molim za potpunu otvorenost, kad se raspravlja o nečem da budu krajnje otvoreni i kritični da bismo stvari unaprijedili, ali isto tako molim da kad nešto zaključimo, idemo tim smjerom, prihvate svi kao svoju ideju i sa žarom na njenoj realizaciji rade, ne raspravljamo više da li, nego kako što prije, bolje, svrshishodnije, jeftinije nešto provesti. Do rasprave je svako mišljenje – pametno, manje pametno, bilo kakvo – dobrodošlo, a kada zaključimo određenu temu, tada svi na njoj trebamo raditi.
Došli ste u Gradsku upravu iz privatnog sektora, “drugačijeg svijeta”; koliko se razlikuju?
– Mislim da sam došla iz pravog sektora! Mislim da je jako dobro proći 30-ak godina borbe u realnom sektoru i nije slučajno taj sektor privrede, gospodarstva, poduzetništva nazvan realnim sektorom. To je realan, izrazito surov svijet, u kojem morate osmisliti ideju, imati proizvod, pokazati ljudima da on vrijedi da ga kupe, prodati ga, naplatiti. Morate podmiriti sve obveze koje imate prema državi, zaposlenicima i tada vidite što je i da li je nešto od toga ostalo. Kad sam došla ovdje, vidjela sam različito promišljanje jer ljudi koji ovdje rade nisu doživjeli onaj stres da li će dobiti plaću, nisu se čak ni pitali kada će biti jer ona je uvijek bila do 5. u mjesecu, a ljudi koji vode i rade u privatnim tvrtkama vrlo često imaju takve stresove, strahove i to je danas jedan od možda najvećih strahova, ta neizvjesnost. Ljudi ovdje vrlo korektno zarađuju svoju plaću, ali moraju biti svjesni da je, ipak, privilegija ovdje raditi upravo zbog te dosta velike sigurnosti. Na žalost, zbog smanjenih financijskih sredstava gradonačelnik je, mislim prvi gradonačelnik koji je povukao takav potez, morao otpustiti određen broj djelatnika. Ni tu nema apsolutne sigurnosti, ona nije zajamčena, ali od svih djelatnika očekujemo da budu svjesni toga da imaju dobro radno mjesto i da to svojim radnim doprinosom znaju cijeniti i pokazati, da su svjesni da je dobro raditi u gradskoj upravi.
Kad su bila ta otpuštanja?
– Pred 2-3 godine, 10-ak djelatnika je otišlo. Posebno se vodi računa kod otpuštanja da to budu oni koji mogu ostvariti određena materijalna prava s osnove mirovine, da ljudi ne ostanu na cesti, bez ikakvog izvora prihoda. Govorila sam o tome na onoj “maloj sjednici”… Kad se takve stvari događaju u realnom sektoru, u privatnim tvrtkama, nažalost, poslodavac, ma koliko humanosti imao, naprosto često nije u situaciji promišljati što će se dogoditi s djelatnicima koje otpušta, spašava tvrtku i radna mjesta onih koji ostaju. Kriza predugo traje; neću kritizirati političke odluke koje su u zadnje vrijeme donašane na državnom nivou, međutim, činjenica je da je ova Vlada nakon osvajanja vlasti, 2012. i dobar dio 2013. smatrala da će velike infrastrukturne investicije pokrenuti Hrvatsku; do njih nije došlo, niti bi one spasile hrvatsko gospodarstvo, samo bi kratkoročno podigle građevinski sektor. Konačno, u zadnjoj godini mandata, govori se o tome da su samo privatno poduzetništvo i reindustrijalizacija izlaz iz krize. Pozdravljam 4,3 milijarde kuna osigurane u Poduzetničkom impulsu i nadam se da će poduzetnici biti u mogućnosti povući novac i na taj način premostiti ovaj period loše ekonomske situacije. I u poljoprivredi je otvorena mogućnost povlačenja jako velikih sredstava, međutim, naši poljoprivrednici su ovdje na razgovoru izrazili bojazan u svoju sposobnost i mogućnost povlačenja sredstava. Naime, još nije usvojen Program ruralnog razvoja RH; dobre su najave da će biti i da je 387 primjedbi EK vjerojatno ispravljeno, što daje određenu nadu da će doći sredstva za poljoprivredu i u Hrvatsku, međutim, za natječaje koji su sada u tijeku, upitna je i sama prijava, a kamoli predfinanciranje projekta jer naši poljoprivrednici su u potpunosti osiromašeni dugogodišnjom nebrigom za poljoprivredu. Bore se s tim kako financirati sjetvu, zadržati mliječna goveda u svojim stajama s ovom cijenom mlijeka, tako da, nažalost, nisam preveliki optimist da ćemo povući sredstva koja su nam odobrena.
Kao ekonomistica, jeste li optimist ili pesimist po pitanju izlaska iz krize?
– Ni kao čovjek ni kao ekonomist ja nisam pesimist jer to bi čovjeka demotiviralo. Vjerujem u rad, pošten rad, i vjerujem u dobro vođenje. Jedan vojskovođa je rekao da je bolje krdo ovnova s lavom na čelu, nego krdo lavova s ovnom na čelu i čini mi se da to vrijedi i u ekonomiji. Naši ljudi koji rade u drugim državama dobri su radnici, dobri poduzetnici, u dobro uređenim sustavima dobro funkcioniraju i, nažalost, doprinose razvoju nekih drugih zemalja, a ne svoje. Hrvatska više nema pravo na loše političare, nekompetentne ljude koji će je voditi u budućnosti. Vjerujem da će parlamentarni izbori iznjedriti garnituru ljudi koji će htjeti, znati i moći na pošten način, a smatram da to više i ne bi trebalo spominjati, podrazumijeva se samo po sebi, i na kompetentan način voditi zemlju. U Vladi i parlamentu se donose krucijalne odluke, tu se stvaraju okviri i uvjeti za gospodarski razvoj ove zemlje i nije svejedno kakvi će oni biti. Trebamo se okrenuti onome što imamo, strane investicije su dobrodošle, ali voljela bih da idemo putem kakav imamo u Karlovcu. Ovdje se nisu dogodile neke nove investicije, novi investitori, nego oni koji su ovdje godinama proširuju pogone, ulažu i zapošljavaju nove ljude. To je model kojim bi trebala ići i Hrvatska da doista postanemo prijatelj investicija jer bez nove industrijalizacije nećemo moći naprijed. Cijenim turizam, ali ne smatram da je dobro da 20 posto BDP-a ovisi o turizmu. On je osjetljiva grana jer zavisi i od lijepog vremena, trenutnih aspiracija turista, toga što će ponuditi konkurencija. Za to sam da razvijamo turizam, ali ne mislim da bismo samo o njemu trebali ovisiti, odnosno, trebali bismo ga razvijati i na način da ponudimo turistima puno više no što nudimo u ovom trenutku, prvenstveno hranu koju još ne proizvodimo. Nije to moja ideja, to je i plan EU koja smatra da se razvojem industrijskih grana može izaći iz krize. Država mora sama stvoriti značajan fond sredstava koja će biti usmjerena u gospodarstvo i poticati poduzetnike na sve načine, i smanjenjem obveza prema državi i jedinicama lokalne samouprave. Ovo što se događa je visoka centralizacija financija i decentralizacija ovlasti: sve više javnog novca završava u državnom proračunu, a sve više funkcija, zadataka se spušta na jedince lokalne samouprave. To je proces suprotan od direktive EU jer je činjenica da ljudi na terenu najbolje znaju za što im je novac potreban i kako ga uložiti. Upravljanje javnim novcem, a to je trenutno 259 milijuna kuna u Gradu Karlovcu, smatram izuzetno odgovornim činom jer to je novac koji je došao u Grad – osim 30-ak milijuna za KAquarium iz EU – iz plaća ljudi koji se svakodnevno bore s manjkom financijskih sredstava. Naša je odgovornost da njime upravljamo na zakonit, svrsishodan i učinkovit način: da sve što radimo ima pozitivan utjecaj na život što većeg broja ljudi i da projekti budu kvalitetno odrađeni sa što manje novca.
KAportal.hr