Nema sumnje, nešto je u ljudskom biću što ga tjera prema trošenju
onog što nema, životu na dug, iznad vlastitih mogućnosti. Rekli
bismo da se ovdje potvrđuje stara izreka da riba smrdi od glave,
pa je za početak povijest ove naše mlade države između ostalog i
povijest neracionalnog zaduživanja koje nas sad fatalno
opterećuje.
Nije ni čudo da si i slabo financijski obrazovani građani dozvole
živjeti iznad mogućnosti, da prelijevaju šuplje u prazno, odlaze
u minuse, krpaju s jednom karticom drugu. I u tome imaju
svesrdnog kompanjona u bankama kojima je dužničko ropstvo
klijenata, a ne poslovno partnerski odnos, idealno stanje
poslovanja. Kad zagusti – nakon zaduživanja za životno nužne
stvari poput stambenog prostora, umjerenog luksuza u vidu
automobila, ne odoli se i raznim luksuzima bez kojih se da
živjeti i mirno spavati – počinju se izbjegavati obveze, prestaju
plaćati računi. Kombinacija “povoljnih” bankarskih uvjeta i
ljudskih slabosti, ponekad i teških objektivnih okolnosti kao što
je gubljenje posla, pretvaraju život u permanentni kaos, spiralu
dugovanja iz koje se teško iščupati. Nažalost, umjerenost je
vrhunaravna vrlina koju posjeduju tek rijetki. I ne, nije vezana
samo za ovo naše nesretno potrošačko društvo.
Kao potvrdu ove teze nudimo članak od prije 35 godina kad su
lokalne novine napravile inventuru neplaćanja računa građana. I
starije generacije Karlovčana su “zaboravljale” plaćati obveze
nakon što bi plaće potrošile na neke druge stvari. Svi vole
lijepo živjeti, i nekad i sad…
Kakve smo platiše računa: dug od 17 milijuna kuna,
Karlovački tjednik, 18. rujna 1980.
Oprostite, ako nije neumjesno, jeste li podmirili svoja redovna
dugovanja za stanarinu, struju, telefon, RTV pretplatu? Što,
zaboravili ste… Mnogi Karlovčani upravo će na ovakav način
odgovoriti ako im kojim slučajem postavite ovakvo pitanje, a
posebno ovih dana jer kućni budžet iscrpio je odlazak na godišnji
odmor. Nismo ga uspjeli do kraja obnoviti, a već je stigla nova
školska godina, valja misliti i na ogrjev, zimnicu. Nije ni čudo
što se na plaćanje zaostalih računa kućanstva ovih dana naročito
u pravilu “zaboravlja”. Osim toga ima tu i neke nam urođene
lijenosti kad su u pitanju izdaci, osobito kada trebamo sami
odlaziti na poštu, ili banku da platimo prispjeli dug. Koliko smo
revnosni u podmirivanju novčanih obaveza govori podatak da
trenutno Karlovčani zbog nepodmirenih računa stanarine, struje,
telefona, na primjer, duguju oko 17 milijuna (novih) dinara. Od
toga Karlovčani najviše duguju Elektri, skoro 12 milijuna dinara,
drugim riječima realizacija Elektre prosječno u mjesec i pol
dana, stoji u džepovima potrošača…
Situacija s naplatom stanarine, u usporedbi s drugim gradovima,
gledano u cjelini je vrlo dobra, zahvaljujući prvenstveno
organizaciji naplate. Efikasnost naplate računa za stanarinu,
centralno grijanje, vodu, kanalizaciju, čistoću, komunalnu
naknadu (bivšu zemljarinu) i u novije vrijeme stubišnu rasvjetu,
znatno je poboljšana otkako je 1966. godine organizirana
zajednička inkaso služba i uvedeni inkasatori. Umjesto da građani
sami pojedinačno obilaze od jedne do druge radne organizacije
kako bi platili račune, inkasatori, njih 9 za područje karlovačke
općine, svakog mjeseca naplaćuju sve ove troškove objedinjene na
jednom računu, direktno na licu mjesta. Takav način organiziranja
naplate dugovanja pokazao se. s godinama, pogodnim i za građane
prihvatljivim tako da je u ovom slučaju i postotak naplate vrlo
visok. Mjesečni broj izdanih faktura između 16 i 17 tisuća (od
čega se 9 tisuća odnosi na društvene stanove) naplaćuju se
prosječno u 80 posto slučajeva. Izraženo u dinarima od 100
milijuna dinara se godišnje ubere za troškove stanarine i ostalih
komunalija građani prosječno ostaju dužni milijun dinara. A
duguju, iz iskustva je poznato, uvijek isti, njih više od dvije
stotine, i to bez osobitih razloga. Tako, na primjer, nisu uredni
platiše građani na privremenom boravku u inozemstvu koji svoja
dugovanja podmiruju dvaput godišnje za vrijeme boravka u
Karlovcu. Ima i takvih među nama koji jednostavno odbijaju da
plate stanarinu i ostale troškove smatrajući, ako im je društvo
dalo stan na korištenje, da su time oslobođeni plaćanja troškova
održavanja . Poseban problem za naplatu komunalne naknade (bivše
zemljarine) postoji u prigradskim naseljima jer građani odbijaju
plaćanje naknade za korištenje gradskog zemljišta bez posebnog
obrazloženja.
Poseban problem je naplata računa za struju, naročito unatrag
nekoliko godina kad se prešlo na sistem pretplatničkih knjižica.
Nova iskustva pokazala su sve prednosti prethodnog načina
plaćanja računa o utrošku električne energije pomoću inkasatora.
Od 25 tisuća potrošača električne energije početkom sedamdesetih
godina (1976. godine se kompletno prešlo na pretplatničke
knjižice), inkasatorima je ostalo 1 posto nenaplaćene realizacije
ili prosječno 250 do 300 tisuća dinara. Danas od 26.168
domaćinstava, prosječno 20 posto ne plaća uredno svoje troškove.
Elektra je stoga prisiljena prosječno godišnje iskapčati oko 2
tisuće korisnika električne energije. Trenutno je izdan nalog za
iskapčanje 1810 potrošača koji nisu podmirili svoje
prošlogodišnje dugove. Koliko ta činjenica otežava normalno
poslovanje Elektre, svjedoči podatak da se za taj iznos ova radna
organizacija mora zadužiti kreditima kako bi mogla platiti svoje
obaveze prijenosnicima električne energije, a to sve ide na uštrb
proširenja mreže i druga investiciona ulaganja. Ma koliko se
građani ljutili na česta poskupljenja struje, (to nije hir
distributera, već cijene diktiraju proizvođači i sve izrazitija
kriza energije), ne može se reći da Elektra nije gledala kroz
prste. Ona još uvijek ne koristi svoje zakonsko pravo da već
nakon 15 dana od neispunjenja duga iskapča struju nego tek nakon
više uzastopnih opomena i to kod okorjelih neplatiša kakvih ima
najviše u Novom centru (dok su stanovnici Banije i Dubovca
najuredniji u podmirivanju obaveza), a ne koristi ni pravo na
zatezne kamate. Međutim, konstantno povećanje duga potrošača
navodi ovu radnu organizaciju na poduzimanje rigoroznih mjera
kako bi se poboljšala naplata.
I u Pošti imaju problema s naplatom dugovanja. Telefonski
pretplatnici u pravilu stalno kasne s plaćanjem računa. Trenutno
na području zajednice općina ima 12.860 vlasnika telefona od čega
se 10.497 odnosi na individualne. Mjesečna realizacija troškova
korištenja telefona iznosi 8.650 milijuna dinara od čega građani
plaćaju oko 3.133 milijuna dinara. Mjesečno se ne podmiruje oko 3
milijuna duga u određeno vrijeme. Ovi podaci ponukali su organe
upravljanja u RO PTT prometa da povede više računa o naplati
potraživanja. Odnedavno je zaključkom organa upravljanja,
donesena odluka da se, nakon opomene, u roku od mjesec dana
automatski isključuju pretplatnici koji nisu podmirili svoje
račune. Broj onih neurednih platiša kojima će se uskraćivati
pravo na korištenje telefona, bit će zacijelo više. Prošlog
tjedna samo je u gradu Karlovcu isključeno 16 pretplatnika koji
nisu podmirili račune za 2 do 3 mjeseca i koji Pošti duguju 44
tisuće dinara. Ove neugodnosti sigurno nismo nisu nikome
potrebne. Ni radnim organizacijama, a najmanje korisnicima. Zato,
vodite računa o prispjelim obavezama, uštedjet ćete sebi i novac
i vrijeme, a sačuvat ćete se od neugodnosti. Jer, dospjeli dug se
mora kad-tad podmiriti.
Pripremio Tihomir Ivka