U umanjivanju važnosti debakla kojeg su na mjesnim karlovačkim
izborima jučer doživjeli svi osim Hrvatske demokratske zajednice
povlačit će se kvazi argumenti o tome kako je na izbore izašlo
tek petina građana s pravom glasa, kako na nekim mjestima i nije
bilo druge stranačke liste osim one HDZ-ove, na kraju i to da ti
izbori i nemaju neku važnost. Naravno, ta je argumentacija
bijedno samozavaravanje jer očito je da oporba, za razliku od
HDZ-a, ponovno nije uspjela isprovocirati lijevo biračko tijelo
da u većem broju izađu na izbore, to što se u nekim odborima nije
ni imalo za koga glasovati osim HDZ-a je skandal za SDP, a
važnost jučerašnjih izbora u smislu praktičnog vladanja četvrtima
i odborima je možda zanemarujuća, ali je simbolički i psihološki
bitna. Toliko bitna da se na ovom mjestu usuđujemo reći da je ovo
najveći izborni trijumf HDZ-a u Karlovcu od zadobivanja
samostalnosti.
Jer, i u olovnija vremena hrvatske mlade demokracije nije
zabilježena ovakva dominacija, da ne kažemo jednoumlje; oporba je
većinu glasova dobivala barem u ponekoj od četvrti. Rado bi u
prethodnu rečenicu umjesto ideološki amorfno “oporba” napisali
primjereniji pojam “ljevica”. Ali, na žalost karlovačke lijeve
publike, to bi jednostavno bilo krivo (i gotovo uvredljivo)
tituliranje s obzirom da je aktualni predsjednik SDP-a sam sebe
pa i svoju stranku pozicionirao kao “liberalnu” i na neki način
ostvario san svakog HDZ-ovca da ljevice u Hrvatskoj više nema. To
je svakako objektivna poteškoća za lokalni SDP, no i oni su se
ideološki sklonili pod bezlični kišobran “liberalizma”, odnosno –
nazovimo stvari pravim imenom – ničega. I ta datost delegirana s
vrha dala se korigirati, ali nije. Srljanje prema bezličnosti
centra se može činiti nevažnim, ali nemojmo zaboraviti u kakvoj
zemlji živimo, ovdje je ideologija i dalje glavno pogonsko gorivo
za izlazak/neizlazak na izbore. I tako, dok HDZ jaše ideološki
žešće negoli u Tuđmanovo doba, dok predizborne skupove održava u
crkvenim prostorima što je i za njih presedan, SDP samo još
imenom podsjeća na socijal-demokraciju.
Uz ideološku obezglavljenost, oporba je ponovno pokazala
kadrovsko-organizacijsku slabost. Kampanje nije bilo, tihog
kontinuiranog terenskog rada očito također ne, a imena ljudi na
listama, čast izuzecima, birače su ostavila ravnodušnima, to jest
podalje od birališta. Jest malo grubo, ali uspoređujući s nekim
već davnim vremenima, u SDP-u vlada teror prosječnih, a
ambicioznih. Rezultat nije samo velika nula, “kvrga” u gradskim
četvrtima i mjesnim odborima, dolazimo do porazne činjenice da je
oporba tek demokratski privjesak koji daje izborni legitimitet
pobjedniku. I odaje dojam pored tako slabašne opozicije da je
pobjednik od Karlovca učinio grad prosperiteta. A nije.
No tom pobjedniku se samo može čestitati na svemu onom što oporba
nema, na organizaciji, upornosti i svijesti da naprijed treba
pustiti sposobnije, pa će sva bulumenta mediokriteta u zavjetrini
po osvajanju vlasti naći svoje mjesto pod suncem. Kao da je HDZ
sljednik Saveza komunista Hrvatske, a ne SDP, toliko su dobro
organizirani i umreženi, toliko se uvlače u sve pore političkog i
društvenog života i šire bazu svojih poklonika. Ako ne ide po
ideološkoj osnovi, ide po osnovi osobne koristi.
I ne treba sumnjati da će i na narednim izborima rezultat biti
isti ili sličan. Sadašnja oporba je jednostavno u svim segmentima
inferiorna HDZ-u. I zato, poštedite oporbena gospodo nas lijevo
biračko tijelo svojih taština i dajte ostavke. Ovo više nema
smisla. Vrijeme je da neki novi drugovi preuzmu stvari u svoje
ruke.