– Da i žao mi je što nije realiziran iz više razloga. To je, u tom momentu, bila najveća green field investicija u kontinentalnom turizmu u Hrvatskoj, komercijalni projekt koji bi tisuće turista, koji troše više od prosjeka, doveo u središte Karlovca i u Zvijezdu. Vidimo kako radi kamp Slapić u Dugoj Resi, koji ima 6-7 tisuća gostiju godišnje iz Nizozemske, Velike Britanije i Danske. Projekt koji je imao pravomoćnu građevinsku dozvolu srušen je iz bezveznih razloga koji su se svodili na to da će tamo biti ekocid, ispuštanje otpadnih voda u Koranu iako je sve spojeno na pročistač u Mekušju, da se ne sviđa arhitektura, da se, po prof. Morsanu i njegovoj udruzi, na tom mjestu ne bi smjelo graditi…
A sada će se na istom mjestu graditi KAquarium, koji je i veći objekt od ovog. Znači, to su bili politički, a ne stvarni razlozi jer sada će se taj komercijalni projekt zamijeniti akvarijem, jednim dobrim projektom, koji podržavam, ali nezgodno je što nije pored autokampa, nego na njemu. Inače, projekt KAquariuma, prema investicijskoj studiji, ima negativni tijek novca, nije baš isplativ, ali ima pozitivan društveni utjecaj. I dalje mislim, bez obzira što je to sada propalo ili će propasti uskoro, da bi trebali imati autokamp u Karlovcu na sličnoj lokaciji. Mogli bismo o tome pitati i Turističku zajednicu, koja bi to sigurno potvrdila, ali ne smije zbog stranačke stege. Izdvaja se za reklamiranje Karlovca kao turističke destinacije, a ulaganje u prospekte nije produktivno jer da i bude povećan dolazak stranih turista, gdje bi ti ljudi odsjeli?
Nekad smo, u zloglasnom socijalizmu, imali puno više hotela, motela i autokampova, smještajnih kapaciteta i raznolikosti, nego sada. Moglo se odsjesti u autokampu na Rakovcu, Starom gradu Dubovcu, nekad je bio hotel Central, Korana koji se nešto sad oblikuje, što će biti, vidjet ćemo, Panorama u Preradovićevoj, Europa na Baniji, na kružnom toku na Korzu… Ima nekih pomaka vezano za hostele, i to je dobro, ali prava šteta je da autokamp nije realiziran, iako bi se i danas našao investitor koji bi to preuzeo, bez obzira što tvrde da ga nema. Bio je to čisti primjer negativnog utjecaja politike na gospodarstvo, a i medija. Oba čimbenika koji su to inicirali su sada pokojni, i Branko Vukelić i Tomo Vičić. Svi razlozi za upropaštavanje tog projekta su bili lažni, čisto politički, a moguće i koruptivni jer, ne znamo, možda je ovaj iz autokampa trebao nekoga potplatiti? Očito nije, nego je dobio od građana Karlovca 6,7 milijuna kuna odštete. Vjerojatno će u nekoj budućnosti, ne moram ja u tome sudjelovati, kamp biti napravljen drugdje, najvjerojatnije na lokaciji do ove, pa će se vidjeti sva bizarnost odustajanja od već izgrađenog. Iako, dok je HDZ na vlasti, autokamp se vjerojatno neće pokretati jer je neugodna tema.
Onda se i neće pokretati.
– Na žalost, građani tako glasaju.
Kad SDP nije došao na vlast onda kad je dobio izbore u Karlovcu…
– Tada ne bi propao autokamp, a vjerojatno ni bazen, Radićeva… Te izbore 2005. je dobio Dario Janković i trebao je biti gradonačelnik, bila je to volja birača. Nakon izbora je Sanja Katić iz HSS prešla na drugu stranu i promijenila volju birača. Danas imamo pravomoćno osuđenog Željka Sabu u Vukovaru zbog pokušaja kupnje jedne vijećnice iz oprobe; u obrazloženju se kaže da je to nedopustivo zbog promjene volje birača. U Karlovcu je stvarno promijenjena volja birača i ništa. Možda bi Dario dva mandata bio gradonačelnik, imali bismo autokamp i bazen. Danas se bazen ne može graditi jer je neracionalan, ali tada smo imali investitora privatnog koji bi ušao u taj projekt. Ali, eto, promjenom vlasti koja je nemoralno napravljena, tako je ispalo.
Pa je onda ispalo da Vi, umjesto da radite po Karlovcu kao pročelnik, radite u Dugoj Resi. Od kud ta kohabitacija SDP – HSS?
– Ja – vjerojatno to nitko ne prati, ali je tako – se inače različito izražavam kad sam pročelnik – tehnički, a kad vijećnik – onda slobodnije. Razlikujem svoje profesionalno zanimanje od politike. Nakon promjene vlasti u Karlovcu bilo je vidljivo da i ja moram otići. Pristupio mi je gradonačelnik Duge Rese, kojemu se na natječaj za pročelnika nitko nije javio. Nevjerojatno, ali tada je bila dobra gospodarska situacija, da se niti jedan arhitekt nije htio javiti na natječaj u Dugu Resu! Prvi put u životu sam vidio gradonačelnika Ivana Baršića i pitao me bih li se ja javio na natječaj. Rekao sam da ću se javiti. Tako sam prešao u Dugu Resu i mogu reći da mi je dobro tamo. Iz razloga što je, nevezano za političko opredjeljenje gradonačelnika i vlasti, Baršić privatni poduzetnik, koji ne bi to mogao biti da ne razumije stvari, da ne razlučuje bitno od nebitnog i da ne fantazira previše, tako da možemo operativno rješavati stvari. To je dobro; kad se bira gradonačelnik bilo kojeg grada, bila Duga Resa ili Karlovac, trebalo bi razmišljati da se izabere ili menadžer ili inženjer, a ne filozof jer onda od toga nema ništa! Kad se dvoumi, dvoji… od toga nema ništa jer treba operativno provoditi stvari! A filozorirati se može u HAZU.
Dobro Vam je tamo, a kako gledate na to što u Karlovcu nisu napravljene neke stvari koje biste vjerojatno napravili kao pročelnik? Žalite li?
– Žao mi je što su neki projekti propali; nabrojio sam već bazen, Radićevu… U ovoj krizi bazen zvuči nemoguće, ali tada je to bilo dogovoreno, kao i autokamp i neki drugi projekti. Ja sam operativac, a ljudi su izabrali i dobili su što su htjeli dobiti. Doduše, izabrali su tada da se nastavi SDP-ova vlast, ali je političkom trgovinom promijenjena volja birača.
I ispalo je da u Dugoj Resi SDP-ovac može biti pročelnik, u Karlovcu ne. Doista ne može? Zar niste svojevremeno dobili i odbili poziv gradonačelnika Jelića?
– Gradonačelnik Jelić me zvao da dođem raditi u Karlovac, istina je, ali nisam se za to odlučio.
To bi zapošljavanje bilo dokaz da SDP-ovci mogu biti zaposleni u HDZ-ovoj vlasti ili samo izuzetak?
– Inače u Hrvatskoj, a pogotovo u strankama, nemamo baš viška stručnih ljudi. Male stranke uopće, ove velike nešto… Ako ste pročelnik, niste stranačka osoba, nismo dužnosnici i trebali bi biti imenovani po stručnoj osnovi. Bila bi slučajnost da sam SDP-ovac i i pročelnik s određenim iskustvom. Jelić je, kad je došao na vlast, na taj način kako je došao, on kao vjernik zna što mu je činiti, znao da je imao u početku sve pročelnike – pripravnike i da je gubio puno vremena da se uče, referenti su znali više nego pročelnici.
Točno je da trebamo mlade, ali ne neiskusne, mladima treba dati šansu da rade, steknu iskustvo, a onda da napreduju. Ako dođe mladi pročelnik, a svi redom su tada to bili, onda od toga nema ništa, gubi se, imao je puno propuštenih prilika, to je, možda, jedna od karakteristika njegove vlasti. Kao najdugovječniji gradonačelnik, koji je to u tri mandata, nema baš tako adekvatan učinak jer su se svi učili. Osim toga, ako ti u nevolji netko pomogne, a to je Baršić, onda ne volim ostavljati prijatelja u nevolji. To je još jedan razlog, ali, u svakom slučaju, hvala Jeliću na pozivu. Inače sam s njim u dobrim odnosima. Možda je i vidljivo već da u tom poslovnom ophođenju i privatnom sam transstranački čovjek. Ne mogu se družiti isključivo samo sa SDP-ovcima ili… ne znam. Ili da mi netko može, kao u HDZ-u, zabraniti druženje s članovima druge stranke – to je nemoguće.
To je kontradiktorno jer bi značilo da se iz HDZ-a s Vama ne smiju družiti, a kažete da se družite.
-Jelić, to moramo priznati, ima određeni pomak u odnosu na svog prethodnika koji je to shvaćao ortodoksno, skoro kao da bi trebali imati stranačke vojske. Jelić je sigurno napravio određeni pomak, što je u redu, primjereno napretku demokracije u državi i vremenu u kojem jesmo. Ne možemo se kretati i razgovarati samo unutar uskih stranačkih okvira. Ako sam ga malo iskritizirao vezano za dolazak, ne znam kako je ili nije u tome sudjelovao, ovo je pozitivan pomak.
Ima li još koji pozitivan pomak u gradu?
– Volio bih vidjeti Karlovac u koji doseljavaju ljudi, da je to grad poželjan za živjeti. To bi bila praktična činjenica da grad napreduje. Ne volim parole “grad ugodnog življenja” i slično, a da se smanjuje. Volio bih da ovdje doseljavaju ljudi, makar ih Putin iz Ukrajine preselio! Grad u kojem se smanjuje broj stanovnika, je, objektivno, grad koji umire. Nije to problem koji rješava samo gradonačelnik, to je više naš državni problem. Ovdje su se, na žalost, zatvorile tvornice početkom 90-ih, koje nisu trebale biti zatvorene, kao što su Plinske turbine, Tvornica cipela itd. i ljudi nemaju gdje raditi, odlaze u Njemačku kao ’65. Volio bih, pod broj jedan, vidjeti grad gdje ljudi dolaze živjeti, pa taman da ne znamo kud ćemo s njima. Onda se osmišljavaju projekti! Ovako mi radimo skupu infrastrukturu za sve manje ljudi. To je i inače problem u Hrvatskoj, ali ipak neki, kao Pula itd., rastu.
Sve parole – možete staviti “najljepši grad na svijetu”, “grad na 44 rijeke”… ljudi odlaze iz Karlovca i to je pokazatelj, rezultat trenutnoga stanja. Karlovac ima velike potencijale unutar samog grada, ne treba se širiti na Ilovcu, samo 18 hektara ima na Luščiću, gdje se mogu smjestiti svi nedostajući sadržaji koji bi zadovoljili potrebe dodatnih 15.000 ljudi koji bi u njega doselili. Od pozitivnih pomaka jedino vidim novostvorenu vrijednost u HS Produktu, bez obzira što se radi o tvornici oružja, nečemu što ipak nekoga ubija, ali su ju dva inovatora, Žabčić i Vuković, stvorili gotovo iz ničega; to je jedino stvarno čudo u Karlovcu. Nadam se da će se tijekom vremena tranfsormirati u proizvodnju i nečeg drugog, tako da ne ovisi samo o oružju, nego i nekim drugim proizvodima. Jer imat će vrhunske strojeve, obučene ljude, možda i da zatraže pomoć drugih inovatora koji bi rekli kakve dodatne proizvode proizvoditi. Ne kažem da bi kao Crvena zastava trebali “Stojadine” proizvoditi, ali nešto u tom smislu.
Nedavno je otvoren vrtić na Švarči, prije toga u Dugoj Resi, pa su se čule usporedbe o razlici između cijena jednog i drugog.
– Vrtići za 100 djece u pravilu, prema dosadašnjim iskustvima iz Zagreba, gdje je Bandić, kakav je da je, sagradio 10-ak vrtića, koštali su približno 20 milijuna kuna. Ovaj u Karlovcu, s pristupnom cestom, 18 milijuna. U Dugoj Resi je koštao znatno manje, nešto iznad 4 milijuna, jer smo iskoristili postojeću zgradu Učeničkog doma. S Karlovačkom županijom smo dogovorili da se dio, koji nije bio korišten, pretvori u vrtić. Imali smo gotovu konstrukciju, samo smo ga preuređivali i opremali. Druga faza, gornji kat, još nije otvoren, ali se priprema.
I Gaza će se preuređivati.
– Vrtići su tema koja je i u svijetu aktualna: od izbora u Japanu, do onih u Njemačkoj gdje je Merkel obećala više vrtića, novi gradonačelnik New Yorka Bill de Blasio obećao je više državnih vrtića… dakle, i u razvijenim zemljama je nedostatak vrtića i vrlo su skupi. Ta je tema aktualna i kod nas i izgradnja vrtića se može samo podržati jer oni koji imaju malu djecu shvaćaju taj problem. Za djecu je bolje da, tko god može, ide u vrtić jer se bolje socijalizira nego da je ostavljen “baka servisu”. Kad je moj Miško bio manji, ne znam kao bismo bez vrtića izdržali jer žena nema roditelja, a ja samo mamu staru 82 godine. Podržavam sve što se investira u vrtiće do momenta kada bude u cjelosti zadovoljena potreba za zbrinjavanjen predškolske djece.
Izgleda da vrtić u Dugoj Resi ne doživljavate kao svoj spomenik, a što je s parkom?
– S projektom uređenja parka, koji je velika kvaliteta u Dugoj Resi jer je nastao zajedno s Pamučnom, pa i gradom, kao integralni urbanistički koncept, počeli smo 2007. Do danas nismo dobili građevinsku dozvolu. Očekujemo je ove godine.
Zašto niste?
– To je tipični primjer investicijskog ciklusa u RH. Imali smo problema s imovinsko-pravnim odnosima, da se skine plomba s jedne zemljišne čestice, što je trajalo barem godinu dana, zatim smo još godinu čekali suglasnost konzervatora, čekali smo ishođenje tada potvrde glavnog projekta, znači građevinske dozvole, ali je odbijen jer je nedostajala suglasnost, koju smo dobili 7 dana kasnije. Sad ćemo ponovo podnijeti zahtjev, ali, budući se promijenio zakon, moramo izraditi geodetski projekt, koji prije nismo trebali. Očekujemo da ćemo dobiti dozvolu ove godine i onda bi krenula investicija uređenja parka. Sastoji se iz tri dijela: građevinskog, izgradnje amfiteatra koji bi služio za sve priredbe jer od četiri gradska trga nemamo ni jedan pješački koji je pogodan za manifestacije. Drugi dio je hortikulturno uređenje parka, a treći postavljanje rasvjete i urbane opreme unutar parka. Taj će projekt biti realiziran kroz više godina, a prvo bismo napravili amfiteatar da bismo ga stavili u funkciju. U parku je predviđena mogućnost izgradnje jednog kulturnog centra na mjestu gdje je sada industrijski pogon AB Montaže, koji je neprimjeren za sadržaj parka, pa bi bio izmješten, a na njegovom mjestu napravljen kulturni sadržaj. Takav projekt kulturnog centra nemamo snage iz proračuna financirati, njega smo pripremili za EU fondove jer u Gradu smo, nakon dugo godina, zaposlili dva djelatnika koji rade samo na projektima za europske fondove.
Što oku arhitekte smeta u Karlovcu, što biste voljeli da je drugačije, što da Karlovac dobije?
– Arhitektura je okamenjena društvena stvarnost – možda je najbolja definicija arhitekture. Prema tome, to kakva je naša stvarnost se reflektira u izgrađenoj arhitekturi. Pa, kad na Viru imamo divlju gradnju, to kada je nastala govori o vremenu uređenosti države. Tako i u Karlovcu: kad vidimo da se ništa ili vrlo malo gradi, da se ne uređuje Zvijezda, tavani, podrumi… to govori o trenutnom stanju grada. Ono što sam rekao: da se ljudi iseljavaju umjesto doseljavaju, to govori o snazi gospodarstva i grada. Ne možete umjetno nešto napraviti, uvijek sve ovisi o snazi gospodarstva. Tada možete razvijati i realizirati projekte, inače možete raditi samo virtualne koji se teško realiziraju.
Imate li neki virtualni koji biste voljeli da postane stvaran?
– Zatekli ste me, to je konkretna vizija, rekao sam opću: volio bih da se energija u Karlovcu poveća doseljavanjem ljudi, a onda bi same ideje izlazile, kanalizirale bi se i realizirale. Ne mogu zamisliti nove tvornice kad njihovu gradnju mora netko potaknuti.
A biste li voljeli da Vas netko angažira na njihovoj gradnji?
– Volio bih da me netko angažira na bilo kakvoj gradnji! Ja sam arhitekt koji voli samo graditi! I da mogu, sagradio bih duplo veći kamp pored kampa, tako da 15.000 ljudi godišnje dolazi u Karlovac. Što se mene tiče, samo bih gradio! Bez obzira što to, možda, ekološke udruge i ne vole, ali ja sam, jednostavno, nepopravljivi graditelj. Samo bih volio graditi!
KAportal.hr