Jesmo li neobjektivni kad pomislimo da prosječni Karlovčanin živi
ispod prosječnog hrvatskog standarda i neopravdano gunđamo da
Karlovac kao sredina stagnira u svakom pogledu? Moglo bi se
reći da se u Karlovcu (pre)malo gradi i premalo strateški
planira, da gradski proračun služi za servisiranje tekućih
potreba i komunalno krpanje rupa figurativno i doslovno, ali
najnovije statistike govore da Karlovac u gospodarskom smislu
drži visoko mjesto u Hrvatskoj po raznim parametrima.
Šteta što gradska uprava to prezentira tako da ide na živce
običnom građaninu, posebice onom koji ne radi ili radi za
crkavicu. Naime, jučer je Grad, poput nekakvog advokata ili
glasnogovornika lokalnog kapitala, putem svoje web stranice
obavijestio javnost da su poduzetnici u gradu Karlovcu po
podacima FINA-e, rangirani na drugo mjesto po pozitivnom odnosu
ostvarenih prihoda i rashoda u 2014. godini. Sjajan
rezultat, očito je da je sveto karlovačko gospodarsko
trojstvo (HS Produkt – Alstom – Karlovačka pivovara, pardon,
Heineken Hrvatska) imalo berićetnu godinu, što je još sjajnija
vijest za njihove vlasnike, odnosno dioničare. No, je li i za
radnike? Grad se hvali uspjehom nekolicine, posredno i time što
će se dobro napuniti, ne znam, nizozemski i francuski džepovi
s novcem zarađenim u Hrvatskoj, ali zaboravlja da to
kod običnih ljudi izaziva asocijaciju da je Karlovac mali grad za
veliko izrabljivanje radnika. Znamo da nam trgovci crnče u
trgovačkim centrima petkom i svetkom za sitan novac, znamo da
najveći poslodavac u Karlovcu HS Produkt u proizvodnji i dalje
isplaćuje plaću manju od državnog prosjeka, bez obzira što dolar
jača i profiti rastu… Je li baš tako crno? Vijest iz
karlovačke gradske uprave bi izgledala sasvim drugačije i mnogo
pozitivnije, da su uz lijep uspjeh poslodavaca uključeni
statistički podaci koji govore o tome kako u cijeloj priči stoje
oni koji za te poslodavce rade. A Fina je objavila i te podatke,
koji sugeriraju da Karlovac ipak nije mali grad za veliko
izrabljivanje.
Naime, u Fininoj analizi poslovanja poduzetnika u 20
najboljih hrvatskih gradova na Forbesovoj listi piše da broj
zaposlenih u odnosu na 2013. raste, malo (s 9.677 na 9.733), ali
ipak raste, unatoč tome što je ukupni prihod poduzetnika malo
pao, a dobit puno, s sa 725 na 526 milijuna kuna. Još
važnije, iz te smo analize napokon doznali i prosječnu plaću
Karlovčana zaposlenih kod privatnog poduzetnika. Ona iznosi nešto
više od pet tisuća kuna i smješta Karlovac u sredinu ljestvice
najboljih hrvatskih gradova po Forbesu. To je vijest kojom se
Grad mora dičiti, a ne drugim najvišim pozitivnim odnosom prihoda
i rashoda, što ukazuje na rezanje troškova, pa možda i na plaćama
radnika.
Velika Gorica nam je nedostižna s prosječnom plaćom kod privatnih
poduzetnika od čak 6.539 kuna, ali veseli podatak da nismo daleko
od superbogatog Zagreba (5.685) ili Dubrovnika (5.472 kune
prosječne plaće). Osjećaj dobrog života se ne mjeri
samo materijalnim, količinom novca u džepu, već i dobrom
atmosferom. A ona se ne postiže tako da građane iritirate s
hvaljenjem kako su poduzetnici dobro zarađivali u Karlovcu prošle
godine uz službenu izjavu “poduzetnici Grada Karlovca ovim
uspjehom nastavljaju tradiciju stabilne razine porasti
rentabilnosti imovine i kapitala” (!?).
Dobra je vijest da se u Karlovcu može voditi profitabilan biznis,
još bolja da od tog biznisa zaposleni u njemu žive iole
pristojno, odnosno da imaju plaće koja ne vrijeđa ljudsko
dostojanstvo. Ako uzmemo u obzir činjenicu da gomila
Karlovčana za život zarađuje kod zagrebačkih poduzetnika i da je
broj nezaposlenih u Karlovačkoj županiji pao ispod 10 tisuća,
možemo zaključiti da stvari za Karlovčane i njihove novčanike idu
nabolje. Ali, opet se ne možemo oteti dojmu da Karlovac
može bolje, posebno u segmentu političkog odlučivanja.
Poduzetnici svoje uspjehe mogu zahvaliti i činjenici da traže
radnike, a ne vlasnike stranačkih iskaznica. Politika to nikako
da nauči. Poduzetnici znaju da bez rizika i ulaganja nema dobiti.
Grad igra na sigurno, proračun troši na zadovoljavanje biračke
baze, a ne za opće društvene interese i vizionarske
projekte. Nikako da nauči od poduzetnika kojima se hvali. A
karlovačke komparativne prednosti čekaju druga vremena i neke
druge ljude koji su ih u stanju oživotvoriti.