Rukometaši Njemačke pobijedili su u finalu Europskog
prvenstva Španjolsku (24:17) i tako osvojili svoj drugi
naslov. Prvi su osvojili prije 12 godina (2004.). Španjolci su
pak i četvrti put izgubili u finalu. Inače, u prvom krugu na EP-u
pobijedili su Njemačku (32:29).
Rukometaši Hrvatske osvojili su broncu (3. mjesto) na
ovogodišnjem EP-u pobijedivši Norvešku (31:24) i to nam je ukupno
peta medalja na europskim prvenstvima. Nakon što nismo
osvojili medalju na posljednja dva velika natjecanja (EP-u 2014.
i SP-u 2015.) vratili smo se u vrh i to s 5 debitanata i novim
stručnim stožerom. Novi stručni stožer i nova generacija
ispraćena je na ovo Europsko prvenstvo s tugom u očima, a vraćaju
se kući s medaljom. Bilo je to i premijerno natjecanje za
izbornika Željka Babića ali i većinu
reprezentativaca. Samim time, ovo im je i prva medalja s velikih
natjecanja. Bez obzira na to što su rukometaši igrali malo dobro
– malo loše (triput su poraženi) bronca je izbrisala sve
nedostatke takve igre. Nakon poraza od Francuske već su spakirali
kofere, a onda se ukazalo izbornikovo “božje čudo.
– Proročanstvo se ostvarilo. Još 2002. godine rekli
su mi da ću jednog dana biti izbornik Hrvatske i da ću osvojiti
medalju. Osjećaj je dobar – rekao je izbornik Babić.
Kao i na svakom velikom natjecanju Hrvatska je i u Poljskoj imala
igrača u najboljoj sedmorki prvenstva. To je Manuel
Štrlek koji je proglašen najboljim lijevim krilom. Ne
možemo se otet dojmu da je naš vratar Ivan
Stevanović bio najugodnije iznenađenje naše vrste. Tu bi
pridodali još i Ogulinca Luku Cindrića kojemu je
karlovački premijerligaš bio odskočna daska.
– Izuzetno sam sretan zbog našeg uspjeha. Ovo je vrlo važna
stvar za povjerenje između mene i igrača. Zadovoljan sam
medaljom. To je posao, danas si dobar, drugi dan si loš. Poseban
je osjećaj, ali poseban je i stres. Lijepo je biti izbornik, ali
lijepo je i ne biti. Treba im se zahvaliti do neba. Igrači su me
slušali, mi smo samo pomagali. Moje zasluge su najmanje.
Preferiram mlade igrače, strašan posao su napravili. Nije
korektno da nekoga izdvajam, individualac nema šanse da pobjedi
ni u jednoj utakmicu – naglasio je hrvatski izbornik.
Sve hrvatske rukometne medalje
1994. EP Portugal (bronca), 1995. SP Island (srebro),
1996. OI Atlanta (zlato), 2003. SP Portugal (zlato), 2004. OI
Atena (zlato), 2005. SP Tunis (srebro), 2008. Norveška (srebro),,
2009. SP Hrvatska (srebro), 2010. EP Austrija (srebro), 2012. EP
Srbija (bronca), 2012. OI London (bronca), 2013. SP Španjolska
(bronca), 2016. EP Poljska (bronca).Rukomet je hrvatski
najtrofejniji momčadski sport. Lino Červar je, sa šest odličja,
rekorder među trenerima. Slavko Goluža ih ima 3, Zdravko Zovko 2,
a po 1 pokojni Velimir Kljaić i aktualni izbornik Željko Babić.
Što se igrača tiče, na popisu osvajača su se našla 73
imena. Najviše medalja u svojoj kolekciji imaju Blaženko
Lacković i Igor Vori. Oni su osvojili po 8 medalja, svaki po
2 zlata, 3 srebra i isto toliko bronci. Slijede ih Venio Losert i
Ivano Balić s po 7 medalja, a po 6 medalja imaju Domagoj Duvnjak,
Zlatko Horvat, Mirko Alilović i Ivan Čupić. Najmanje dvije je
osvojilo 42 rukometaša, 3 ih ima njih 33, po 4 su oko vrata
stavili 22 igrača, a 15 rukometaša je s najmanje 5 osvojenih
odličja.
Nova generacija hrvatskih rukometaša krenula je tako na
veliku scenu osvajanjem brončane medalje. U reprezentaciji su dva
igrača od 22 godine (Mamić, Šebetić), jedan od 23 (Cindrić),
dvojica od 25 (Slišković, Brozović) i dvojica sa 26 godina
(Marić, Kozina). Kada se njima u skorije vrijeme priključe Luka
Stepančić (25), Stipe Mandalinić (23), Domagoj Pavlović (22),
Sandro Obranović (23), Leon Šušnja (23) i Lovro Mihić (22),
možemo reći da smo dobili momčad za vrh sljedećih 10
godina. Oni iskusniji, Duvnjak (28), Kopljar (30), Gojun (30),
Horvat (31), Karačić (28), Čupić (30), imat će vrhunac na EP- u
Hrvatskoj 2018. godine.
Dakle, blizu mladoj Babićevoj momčadi su i dva nekadašnja
karlovačka rukometaša – Karlovčanin Sandro
Obranović i karlovački Splićanin Stipe
Mandalinić. Prema tome i Karlovac ima svoga udjela u
uspjehu hrvatskih rukometaša.
Njemačka se kao europski prvak pridružila Brazilu,
Francuskoj, Argentini, Kataru i Egiptu kao jedan od 6 izravnih
sudionika olimpijskog turnira, dok će se za preostalih šest
mjesta boriti 12 reprezentacija na tri kvalifikacijska turnira
koji će biti održani u terminu od 7. do 10. travnja ove godine.
Rasplet EP-a u Poljskoj hrvatskoj reprezentaciji je
donio najtežu kvalifikacijsku skupinu za Olimpijske
igre u Rio de Janeiru. Hrvatska je smještena u skupinu s
petoplasiranom reprezentacijom sa SP-a (Danska),
četvrtoplasiranom s EP-a (Norveška) i brončanom s Azijskog
prvenstva (Bahrein). Već u travnju se ova ekipa mora
izboriti za Olimpijske igre. Kriterij za određivanje
kvalifikacijskih skupina bili su plasmani na prošlogodišnjem SP-u
u Dohi, gdje je Hrvatska osvojila 6. mjesto,te plasmani na
kontinentalnim prvenstvima.
– Moramo otići u Rio jer ovi dečki mogu i tamo do medalje. A
za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 2017. pripremit ćemo još neke
novine – zaključuje izbornik.
Od mogućih 5 olimpijskih nastupa hrvatski rukometaši nisu
bili samo na OI u Sydneyju 2000. godine, 1996. u Atlanti i
2004. u Ateni osvojili su zlatne medalje, 2012. u Londonu su bili
brončani, a 2008. u Pekingu završili su četvrti. Osvajanjem 3.
mjesta hrvatska rukometna reprezentacija izbjegla je
kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj sljedeće
godine.
Francuska, Španjolska i Danska u silaznoj su putanji. Slijedi
uspon Njemačke, Norveške i Hrvatske. Naša je reprezentacija
izbacila nove zvijezde: Sliškovića, Mamića, Marića,
Šebetića, Brozovića i Cindrića. Njemačka je osvojila zlato s 9
igrača između 21 i 25 godina, a Norveška se predstavila sa
6-oricom mladića između 21 i 25 godina.
Zaključak za sretan kraj – ne trebamo se bojati za budućnost
HR-rukometa.
