Nejednakost i korupcija podmuklo nagrizaju socijalnu strukturu poput opake bolesti. Potrebno je graditi i usavršavati zakonske i druge mehanizme koji će doprinijeti tome da u lošim vremenima ne klonemo ni materijalno ni duhom
Zoran Milanović danas je prisegnuo drugi put za predsjednika Republike Hrvatske. Svečanost se održava na Pantovčaku uz stotinjak uzvanika, a među njima su bivši predsjednici države – Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović, predstavnici institucija i udruga, Oružanih snaga RH, vjerskih zajednica, šefovi stranaka koje s Milanovića podržale u kampanji, članovi tima koji su mu vodili izbornu kampanju te obitelj i prijatelji, prenosi Net.hr.
Nakon polaganja prisege, Milanović je održao govor:
“U životu nacije i države, kao i u životu pojedinca neizbježna je izmjena dobrih i loših vremena, tmurnih i vedrih dana. Moramo broditi sa sviješću, život nije samo mirno more i vjetar u jedra. Ta svijest neka nam bude vodilja, ona je čvrsto jamstvo uspravnosti i pribranosti bez obzira na smjer i jačinu vjetrova i valova. Osnovni zadatak hrvatskih institucija je sačuvati mir i sigurnost građana.
Drugi cilj je da teška vremena ne budu i dramatična vremena. Također, da se ne prelome najviše preko leša najslabijih i najmanje zaštićenih, a od dobrih godina da ne profitiraju samo oni koji su najbliže centrima moći, najagresivniji, najkompetentniji.
‘Korupcija nagriza kao opaka bolest’
Nejednakost i korupcija podmuklo nagrizaju socijalnu strukturu poput opake bolesti. Potrebno je graditi i usavršavati zakonske i druge mehanizme koji će doprinijeti tome da u lošim vremenima ne klonemo ni materijalno ni duhom. A da u vremenima prosperiteta zadržimo realnost i dodir s čvrstim tlom.
Zadnjih godina često sam ponavljao da je samo nama i nikome osim nas stvarno stalo do naše zemlje. Vjerujem da su svi dobronamjerni ljudi shvatili tu konstataciju onako kako sam mislio i osjećao. Druge države i nacije u pravilu nam ne žele zlo i ne rade protiv nas, ali u izboru između svojih interesa i našeg boljitka, uvijek će se odlučiti za svoje interese. Pa i naši prijatelji i saveznici.
Ovo nije žalopojka, kritika ni neko uskogrudno zatvaranje u sebe bilo koje vrste. Ovo je realnost svijeta u kojem živimo i poziv da se prestanemo zanositi iluzijama da će se netko izvana pobrinuti za nas kad nam bude teško ili kad nam stvarno bude trebalo. Možda malo, ali realno nikad nije i nikad neće.
Ništa nam nikad nije darovano, sve što je Hrvatska postigla, zasluga je samo naših ljudi.
‘Dug braniteljima nikad nećemo moći u potpunosti vratiti’
Prije svega onih koji su dali svoje živote i zdravlje u obrani naše slobode, njima ćemo zauvijek biti dužni i koliko god se trudili, a prisežem da ćemo se truditi, taj dug nikad ne možemo u potpunosti vratiti.
