Mladi danas u Hrvatskoj nemaju mogućnosti išta planirati kako bi općenito životno opstali, egzistirali, jer politička mreža je jedino sebi osigurala egzistenciju.
Uskoro će se biračima u Karlovačkoj županiji predstaviti još
jedna lista, kao i kandidatkinja za županicu.
Do tada, mali podsjetnik i osvrt na trenutnu situaciju…
Počelo je u Pakracu 1.ožujka 1991. godine! 30 godina od početka
Domovinskog obrambenog rata.
Svim Hrvatskim braniteljima, sudionicima Domovinskog rata,
Herojima Hrvatskog naroda, neizmjerno i ponosno hvala za
Domovinu! Poginulim, nestalim i umrlim Hrvatskim braniteljima
neka je laka Hrvatska gruda.
Nije naša lista pomoćno sredstvo – ničija
proteza! Karlovačka županija
Politička perverzija vodećih stranaka ubila je svaku duhovnost
kod pojedinca. Ušli smo u sferu novo – normalnih politika, u
kojima i zadnji tračak duhovnosti stvarno nestaje i s tim u svezi
i sama logika.
“Ako želite izbjeći kritiku ne govorite ništa, ne radite ništa,
budite ništa” rekao je Aristotel, meni se iskreno čini da
se današnja politika u našoj državi najbolje tako opisuje. Ne
radi se ništa na planu duhovnog značaja ljudske snage, ljudskih
resursa. Ona se uništava.
Zle riječi imaju snagu mača i uništavaju u nama zdrave stanice,
kao ljudi danas najviše oboljevamo od zastrašivanja, dok
nam prazne džepove.
Mladi danas u Hrvatskoj nemaju mogućnosti išta planirati kako
bi općenito životno opstali, egzistirali, jer politička
mreža je jedino sebi osigurala egzistenciju.
U vrijeme korona krize ne možete ništa započeti. Ako imate
turističke objekte koje ste stvorili preko kredita, ne možete ih
iznajmiti jer svako malo stožer uvodi svoje mjere, a od zraka ne
možete živjeti. Nije bolje niti u ugostiteljstvu, gotovo kaotična
atmosfera, što govori da politički ustroj ne zna prilagoditi
stanje situaciji. Ostale grane privrede u Karlovačkoj županiji
isto izumiru iako je grad najbolje povezan sa Zagrebom, a svoje
potencijale godinama ne zna pokazati kao konkuretne.
Iako imamo potencijale za drvnu industriju, na državnom nivou
sudjelujemo sa svega skromnih 8%, ribarstvo izumire uz ogroman
vodni kapacitet, a stočarstvo i poljoprivreda nikada nisu svoje
mogućnosti iskazali iako na terenu je prisutan i prehrambeni div
Vindija, što govori o mogućim potencijalima uz domaće
prerađivačke industrije, a sama kvalitetna stočarska
industrija je u sve većem opadanju.
Narod se preko medija glođe već tjednima “tko to dobiva cjepivo
preko reda”, a mi opet kao politička opcija ne prihvaćamo
odgovornost bačenu na narod i optužbe prema narodu iz medija
“kako je narod odgovoran za veći broj zaraženih”. Riba smrdi od
glave. Potpuno je nejasno kako ljudi koji vode stožer, oni isti
prvo tvrde da maske nas ne štite od virusa ako smo zdravi, a
danas su one obavezne i narod se preko njih svađa ” tko je za
maske, a tko je protiv”, pa i sami znanstvenici o ovoj temi
govore drugačije.
Ako stvaramo svijet kontradiktornosti kako možemo razmišljati o
prosperitetu društva? Kako si jedan župan može dopustit da
prijeti zatvaranjem ljudi ako ne nose maske, a onda baš
njega vidimo u ljekarni jedinog bez maske? Stvaramo li mi društvo
budala ili nas rade budalama za naš novac? Društvo bez
solidarnosti uvijek na kraju propada.
Nije li tragično da banke saniraju porezni obveznici, a nakon
toga te iste banke vrlo surovo ovršuju narod, Hrvatska u
pojedinačnu sanaciju šest banaka – PBZ, Splitske, Slavonske,
Dubrovačke, Riječke i Croatia banke, utrošila 12,9 milijardi
kuna.
Tome se mora dodati i gotovo 8 milijardi kuna, koliko je koštala
regulacija odnosa s Pariškim i Londonskim klubom, te 20-tak
milijardi kuna troška tzv. Velikih obveznica sa sanaciju
gospodarstva početkom 1990.-ih . Hrvatska smo mi. Nije to neki
imaginarni pojama, to je popunjeno našim novcem, a kakav mi
interes kao narod imamo to sanirati da bi se sve loše prodalo na
naš račun? Mi smo jednostavno i u tome slučaju krave muzare koje
moramo šutjeti i trpjeti. Tu je opet otrgnuta duhovnost ideje
solidarnosti u korist povlaštene kaste. Ekonomist i
teoretičar Adam Smith tvrdi da je baš trgovina i trgovanje
primirilo onu “zvijer u ljudima” pokazanu u ratovimam “Nijedno
društvo ne može biti blaženo i sretno ako je veći njegov dio
siromašan i jadan.” Mi smo pak trgovinu sveli na otimačinu
jačega.
Zanimljivo da nikome nije palo na pamet da taj uloženi novac u
banke vrati narodu za sanaciju njihovih kredita podignutih kod
tih istih banaka.
Mi smo politički jad doveli do savršenstva u svim
segmentima. I nema napretka dok na području duhovnosti ne
dovedemo svijest na taj stupanj da političku perverziju
prekinemo.
Bijeda duha dovela nas je pred vrata propasti takvog društva.
Danas je perverzija došla do tog stupnja da možeš obećati sve i
uprihoditi od naroda ogromnu političku plaću za to i za
ništa ne snositi posljedice. To dovodi do mnogih oboljenja,od
privrednih do zdravstvenih, jer se progresivna slika duhovnosti
pojedinca svjesno uništava kako bi se ljude svelo na poslušnike
partije. Mediji vrlo često okupljanja ljudi tijekom koronakrize
svjesno nazivaju ruljom, a pozadina tog nazivanja građana je
upravo svođenje ljudi na beznačajnu rulju – koja nije bitna.
Drugim riječima živimo u opasnom vremenu u kojem svatko
neobrazovan može na društvenim mrežama ismijavati nečiji
znanstveni rad, ali neke odluke stožera ne smiješ niti pomisliti
kritizirati jer su mediji iz stožera napravili neku novu vrstu
vjere. U koju se ne sumnja, a kamoli da se propituje
točnost.
Tako su napravili kult ličnosti i iz nekih političara, a
sve skupa politika i “nova stožeraška vjera u cjepiva” melju sve
pred sobom. Iz političara se radi bogove, a vjerovanje u Boga
ismijava. Kako u tom svijetu sebe osigurati za život? Kako mogu
zaraditi za život ako planova nema, ne postoje i stalno moramo
gledati u božanstva na televiziji koja će mi odrediti kako
živjeti, a na kojima 30 godina gostuju isti partijski mudraci?
Pogledajte goste u ljevičarskim medijima, uvijek isti, pogledajte
i one na desnici, uvijek isti, svaki ima svoje i gura svoje, što
znači da politika štiti postojeće kadrove preko medijskih i
političkih perača mozgova.
U svemu tome narod je sporedna stanica. Moja lista želi mijenjati
duhovnu klimu u ovoj državi, omogućiti lako razumljivim zakonima
progres ideja i natjecanje pojedinaca u promociji ideja. A naša
županija je potencijal vezan na glavni grad, koji je presječen i
polako ali sigurno propada kao i povijesno središte grada. Duh
prošlosti propada nebrigom naše sadašnjosti.
Ulaganje u ljudske resurse jedino može pobijediti političku
perverziju.