U hrvatskom radnom okruženju već desetljećima postoji fenomen koji se rijetko otvoreno spominje, a to je podcjenjivanje tražitelja posla. Riječ je o složenom spoju obrazovnih manjkavosti, društvenih predrasuda i osobne nesigurnosti koji zajedno stvaraju osjećaj da ''moramo biti sretni s onim što dobijemo''. No, što bi se dogodilo kada bismo taj osjećaj zamijenili uvjerenjem da vrijedimo više i da to možemo dokazati?
Obrazovanje mora postati most, a ne zid
Jedan od najdubljih korijena problema leži u obrazovanju koje rijetko priprema mlade za stvarne poslovne situacije. Učenici i studenti često uče kako ”odgovoriti točno”, ali ne i kako pregovarati, izlagati ideje, donositi odluke ili raditi u timu. Kada dođu na tržište rada, suoče se s realnošću u kojoj se traže upravo te vještine.
Promjena tu mora biti sustavna. Fakulteti i srednje škole trebaju uvesti više praktične nastave, radionica i projekata u suradnji s poduzećima. Ali promjena može doći i odozdo, kroz osobni angažman. Mladi mogu tražiti mentorstvo, sudjelovati u studentskim organizacijama, volonterskim projektima i praksama. To su mjesta gdje se stječe iskustvo koje kasnije čini razliku u razgovoru za posao.
Stanje tržišta rada u Hrvatskoj i mogućnosti obrazovnih reformi na zanimljiv način predstavlja i izvještaj OECD-a ”A better performing labour market for inclusive convergence in Croatia”.
Kako poslodavci mogu prepoznati i zadržati potencijal
Poslodavci imaju jednako važnu ulogu. Ako Hrvatska želi konkurentno tržište rada, mora prestati funkcionirati po principu ”ima tko će raditi i za manje”. Takav pristup možda donosi kratkoročnu korist, ali dugoročno vodi do odlaska talenata i pada produktivnosti.
Rješenje je u prepoznavanju i razvoju potencijala, ne samo u traženju gotovih radnika. Uvođenje mentorstva za nove zaposlenike, internih edukacija, prilika za napredovanje i transparentnih plaća može preokrenuti trend nepovjerenja. Kada poslodavac pokaže da vjeruje u sposobnosti radnika, taj radnik vraća povjerenje višestruko, većom odanošću, produktivnošću i entuzijazmom.
Kako tražitelji posla mogu ojačati svoj nastup
S druge strane, i tražitelji posla mogu učiniti mnogo kako bi promijenili način na koji ih tržište percipira. Prvi korak je razumjeti vlastitu vrijednost. To znači znati što znate, ali i moći to jasno izreći. Mnogi kandidati na razgovoru za posao umanjuju svoja postignuća ili se previše ispričavaju zbog ”nedostatka iskustva”.
Umjesto toga, treba naučiti govoriti o rezultatima, primjerima i sposobnostima. Svaki projekt, praksa, studentski rad ili čak osobni interes može se pretvoriti u pokazatelj kompetencije ako se prezentira na pravi način. Kandidati koji nauče pregovarati o plaći, o uvjetima, o mogućnostima razvoja, ne samo da dobivaju bolje poslove, nego mijenjaju i percepciju cijelog tržišta rada.
Kao društvo moramo početi nagrađivati trud, ne poslušnost
Državne institucije i agencije imaju veliku odgovornost u poticanju kulture pravednog zapošljavanja. Transparentni natječaji, aktivne politike zapošljavanja i programi za prekvalifikaciju mogu pomoći ljudima da se lakše uključe u tržište rada i da pritom ne osjećaju da moraju ”pristati na bilo što”.
To znači da sustavi subvencija, poticaja i poreznih olakšica trebaju biti usmjereni prema poslodavcima koji ulažu u svoje ljude, a ne onima koji ih troše kao potrošnu robu.
Promjena kulture: od mentaliteta zahvalnosti prema kulturi samopouzdanja
U hrvatskoj poslovnoj kulturi još uvijek vlada mentalitet zahvalnosti i ideja da je svaka prilika ”dar” i da je treba prihvatiti bez propitivanja. No, suvremeno tržište rada traži upravo suprotno: aktivne, informirane i samosvjesne pojedince koji znaju što nude. Ti isti pojedinci znaju da samopouzdanje nije arogancija.
Promjena tog mentaliteta može početi kroz javni diskurs, medije i obrazovne kampanje. Potrebno je poticati razgovore o pravima radnika, o važnosti pregovaranja, o kulturi poštovanja prema vlastitom znanju. U konačnici, radi se o tome da samopouzdanje postane pravilo, a ne iznimka.
Male promjene koje donose veliku razliku
Promjena ne mora biti revolucija, već može početi vrlo jednostavno. Tražitelj posla koji redovito ažurira svoj životopis obrazac online, uči nove alate, održava kontakte i nastupa s uvjerenjem da ima što ponuditi, već mijenja način na koji ga tržište vidi. Poslodavac koji umjesto razmišljanja da ”radnik mora biti zahvalan” njeguje razmišljanje da ”radnik mora biti cijenjen”, čini dvostruko veću promjenu.
Ako svatko napravi mali pomak u smjeru poštenijeg, svjesnijeg odnosa prema radu, rezultat može biti golem. To je promjena koja ne traži drugačije zakone, nego drugačiji način razmišljanja.
Vrijeme je da Hrvatska počne vjerovati u svoje ljude
Podcjenjivanje hrvatskih tražitelja posla nije neizbježno, već je naučeno. Ali sve što je naučeno može se i odučiti. Kada sustav obrazovanja počne stvarati ljude spremne za izazove, kada poslodavci počnu ulagati u svoj kadar, kada institucije počnu nagrađivati odgovorne, a tražitelji posla vjerovati u sebe, tada se događa prava promjena.
To nije samo ekonomsko pitanje, nego pitanje dostojanstva. Vrijeme je da prestanemo pristajati na manje i da počnemo graditi društvo u kojem svatko zna koliko vrijedi. I to bez potrebe da se za to ispričava.