Mladi danas u Hrvatskoj nemaju mogućnosti išta planirati kako bi općenito životno opstali, egzistirali, jer politička mreža je jedino sebi osigurala egzistenciju.

Uskoro će se biračima u Karlovačkoj županiji predstaviti još jedna lista, kao i kandidatkinja za županicu.

Do tada, mali podsjetnik i osvrt na trenutnu situaciju... 

Sadržaj se nastavlja...

Počelo je u Pakracu 1.ožujka 1991. godine! 30 godina od početka Domovinskog obrambenog rata.

Svim Hrvatskim braniteljima, sudionicima Domovinskog rata, Herojima Hrvatskog naroda, neizmjerno i ponosno hvala za Domovinu! Poginulim, nestalim i umrlim Hrvatskim braniteljima neka je laka Hrvatska gruda.

Nije naša lista pomoćno sredstvo - ničija proteza! Karlovačka županija

Politička perverzija vodećih stranaka ubila je svaku duhovnost kod pojedinca. Ušli smo u sferu novo - normalnih politika, u kojima i zadnji tračak duhovnosti stvarno nestaje i s tim u svezi i sama logika.
 
“Ako želite izbjeći kritiku ne govorite ništa, ne radite ništa, budite ništa” rekao je Aristotel,  meni se iskreno čini da se današnja politika u našoj državi najbolje tako opisuje. Ne radi se ništa na planu duhovnog značaja ljudske snage, ljudskih resursa. Ona se uništava.
 
Zle riječi imaju snagu mača i uništavaju u nama zdrave stanice, kao ljudi danas  najviše oboljevamo od zastrašivanja, dok nam prazne džepove.
 
Mladi danas u Hrvatskoj nemaju mogućnosti išta planirati kako bi  općenito životno opstali, egzistirali, jer politička mreža je jedino sebi osigurala egzistenciju.
 
U vrijeme korona krize ne možete ništa započeti. Ako imate turističke objekte koje ste stvorili preko kredita, ne možete ih iznajmiti jer svako malo stožer uvodi svoje mjere, a od zraka ne možete živjeti. Nije bolje niti u ugostiteljstvu, gotovo kaotična atmosfera, što govori da politički ustroj ne zna prilagoditi stanje situaciji. Ostale grane privrede u Karlovačkoj županiji isto izumiru iako je grad najbolje povezan sa Zagrebom, a svoje potencijale godinama ne zna pokazati kao konkuretne.
 
Iako imamo potencijale za drvnu industriju, na državnom nivou sudjelujemo sa svega skromnih 8%, ribarstvo izumire uz ogroman vodni kapacitet, a stočarstvo i poljoprivreda nikada nisu svoje mogućnosti iskazali iako na terenu je prisutan i prehrambeni div Vindija, što govori o mogućim potencijalima uz domaće prerađivačke industrije, a  sama kvalitetna  stočarska industrija je u sve većem opadanju.
 
Narod se preko medija glođe već tjednima "tko to dobiva cjepivo preko reda", a mi opet kao politička opcija ne prihvaćamo odgovornost bačenu na narod i optužbe prema narodu iz medija "kako je narod odgovoran za veći broj zaraženih". Riba smrdi od glave. Potpuno je nejasno kako ljudi koji vode stožer, oni isti prvo tvrde da maske nas ne štite od virusa ako smo zdravi, a danas su one obavezne i narod se preko njih svađa " tko je za maske, a tko je protiv", pa i sami znanstvenici o ovoj temi govore drugačije.

Ako stvaramo svijet kontradiktornosti kako možemo razmišljati o prosperitetu društva? Kako si jedan župan može dopustit da prijeti zatvaranjem ljudi ako ne nose maske, a onda  baš njega vidimo u ljekarni jedinog bez maske? Stvaramo li mi društvo budala ili nas rade budalama za naš novac? Društvo bez solidarnosti uvijek na kraju propada.
 
Nije li tragično da banke saniraju porezni obveznici, a nakon toga te iste banke vrlo surovo ovršuju narod, Hrvatska u pojedinačnu sanaciju šest banaka – PBZ, Splitske, Slavonske, Dubrovačke, Riječke i Croatia banke, utrošila 12,9 milijardi kuna.

Tome se mora dodati i gotovo 8 milijardi kuna, koliko je koštala regulacija odnosa s Pariškim i Londonskim klubom, te 20-tak milijardi kuna troška tzv. Velikih obveznica sa sanaciju gospodarstva početkom 1990.-ih . Hrvatska smo mi. Nije to neki imaginarni pojama, to je popunjeno našim novcem, a kakav mi interes kao narod imamo to sanirati da bi se sve loše prodalo na naš račun? Mi smo jednostavno i u tome slučaju krave muzare koje moramo šutjeti i trpjeti. Tu je opet otrgnuta duhovnost ideje solidarnosti u korist povlaštene kaste.  Ekonomist i teoretičar Adam Smith tvrdi da je baš trgovina i trgovanje primirilo onu "zvijer u ljudima" pokazanu u ratovimam “Nijedno društvo ne može biti blaženo i sretno ako je veći njegov dio siromašan i jadan.” Mi smo pak trgovinu sveli na otimačinu jačega.

Zanimljivo da nikome nije palo na pamet da taj uloženi novac u banke vrati narodu za sanaciju njihovih kredita podignutih kod tih istih banaka.

Mi smo  politički  jad doveli do savršenstva u svim segmentima. I nema napretka dok na području duhovnosti ne dovedemo svijest na taj stupanj da političku perverziju prekinemo.

Bijeda duha dovela nas je pred vrata propasti takvog društva. Danas je perverzija došla do tog stupnja da možeš obećati sve i uprihoditi od naroda ogromnu političku  plaću za to i za ništa ne snositi posljedice. To dovodi do mnogih oboljenja,od privrednih do zdravstvenih, jer se progresivna slika duhovnosti pojedinca svjesno uništava kako bi se ljude svelo na poslušnike partije. Mediji vrlo često okupljanja ljudi tijekom koronakrize svjesno nazivaju ruljom, a pozadina tog nazivanja građana je upravo svođenje ljudi na beznačajnu rulju - koja nije bitna. Drugim riječima živimo u opasnom vremenu u kojem svatko neobrazovan može na društvenim mrežama ismijavati nečiji znanstveni rad, ali neke odluke stožera ne smiješ niti pomisliti kritizirati jer su mediji iz stožera napravili neku novu vrstu vjere. U koju se ne sumnja, a kamoli da se propituje  točnost. 

Tako su napravili  kult ličnosti i iz nekih političara, a sve skupa politika i "nova stožeraška vjera u cjepiva" melju sve pred sobom. Iz političara se radi bogove, a vjerovanje u Boga ismijava. Kako u tom svijetu sebe osigurati za život? Kako mogu zaraditi za život ako planova nema, ne postoje i stalno moramo gledati u božanstva na televiziji koja će mi odrediti kako živjeti, a na kojima 30 godina gostuju isti partijski mudraci? Pogledajte goste u ljevičarskim medijima, uvijek isti, pogledajte i one na desnici, uvijek isti, svaki ima svoje i gura svoje, što znači da politika štiti postojeće kadrove preko medijskih i političkih perača mozgova.

U svemu tome narod je sporedna stanica. Moja lista želi mijenjati duhovnu klimu u ovoj državi, omogućiti lako razumljivim zakonima progres ideja i natjecanje pojedinaca u promociji ideja. A naša županija je potencijal vezan na glavni grad, koji je presječen i polako ali sigurno propada kao i povijesno središte grada. Duh prošlosti propada nebrigom naše sadašnjosti. 

Ulaganje u ljudske resurse jedino može pobijediti političku perverziju.