Psi laju, karavane prolaze. Tako bi se, starom izrekom, najbolje mogla okarakterizirati slika s „aktualca“ ovotjedne sjednice karlovačkog Gradskog vijeća. Zapravo sa svakog vijeća. Slabašna i razjedinjena oporba opravdano rogobori, ukazuje na devijacije i neracionalnosti u vođenju grada. Bez ikakvih rezultata. Vlast ih čuje, ali ih ne sluša što je razumljivo, no problem je što se jednako ponaša i nezainteresirana javnost, pa se s izborima ništa ne mijenja. Gomila „pametnih“ među biračima smatra kako je svejedno tko je na vlasti pa ni ne izlaze na izbore i tako posredno redovito donose pobjedu za pobjedom HDZ-u s armijom birača iza sebe koja izlazi na birališta i da sjekire padaju jer od toga posredno ili neposredno ima koristi. U konačnici, karlovačkoj oporbi bi bilo svrsishodnije da bojkotira sjednice Gradskog vijeća nego da pruža legitimitet nečem što se samo na papiru zove demokracija, a zapravo je obična stranačka samovolja, da ne kažemo hajdučija.

Ovaj put oporba je udarila po gradonačelniku jer je nakon samo trećine mandata većina gradskih firmi promijenila ili će skoro promijeniti direktora. Naizgled opravdano, ali čini se da je pogriješila adresu.

Sadržaj se nastavlja...

Na ovom smo mjestu, na početku mandata gradonačelnika Mandića, ustvrdili da u većini slučajeva kod izbora direktora gradskih tvrtki natječaji nisu bili uobičajena potpuna farsa, ako su fotelje i zauzeli ljudi iz HDZ-a ili bliski HDZ-u, barem su imali osnovne stručne reference da se više ne događa da direktor gradske tvrtke bude netko s diplomom višeg poslovnog tajnika provincijskog veleučilišta. Nije nešto, ali je bio korak prema naprijed. Zašto je sad učinjen korak unazad smjenama i oktroiranjem podobnih kadrova, stvar je za analizu. Sudeći prema izvještajima s današnjeg Gradskog vijeća, oporba smatra da je gradonačelnik Mandić iznevjerio svoje predizborno obećanje o forsiranju stručnosti i vrti ukrug notornu činjenicu da su natječaji za direktore gradskih tvrtki unaprijed odlučeni.

Čini se da im je promakla važna izgledna mogućnost, da je u ovom procesu vraćanja na stare komitetske, pardon HDZ-ovske navade, gradonačelnik Mandić de facto razvlašten. Već po imenima novopostavljenih ljudi na direktorska mjesta jasno je da je bivši gradonačelnik Jelić - koji se mudro nakon decenije jalovog vladanja gradom i neispunjenih predizbornih obećanja povukao u županijsku bonacu - ponovno preuzeo punu kontrolu nad Gradom Karlovcem. I prekinuo glupi eksperiment gdje bi direktori gradskih tvrtki mogli početi misliti svojom glavom i biti direktori u punom smislu te riječi, a ne puki izvršitelji zaključaka partijskog komiteta. Posljedice? Već je dovoljno iritantno to što smijenjeni direktori ostaju u sustavu koji kronično pati od prekomjernog zapošljavanja suvišnog rukovodećeg kadra na račun poreznih obveznika. Nadalje, iskustvo nam govori da kad se vlast bavi sama sobom, ostaje malo prostora za posvećivanje općem interesu. U karlovačkom slučaju stvar je dodatno komplicirana jer je evidentno da se gradonačelniku uzimaju konci iz ruku, a time i mogućnost kakve takve kreacije u gradu koji već dugo apatično stagnira.

Prvo je Marija Jelkovac preuzela gradski HDZ nakon „ostavke“ Mandića, sad se u direktorskim rošadama pojavljuju imena Polića, Uđbinca, Rogoza, Andreje Barberić, čiji se uzleti u karijeri vežu upravo uz Damira Jelića. Očito je redom riječ o svestranim, pravim renesansnim ljudima sposobnim da ovladaju svakim izazovom koji se pred njih stavi; mogu raditi na carini, u sportu, pa u gospodarenju otpadom, biti mupovci, šefovi ureda pa direktori, glasnogovornici pa direktori, direktori pa opet direktori u djelatnosti koja nema veze s onom prethodnom. Naravno, sarkastični smo. Nema tu sadržaja, ili ga nažalost ima vrlo malo. U cijelom ovom procesu najmanje se gleda na interes tvrtki, to jest interes Karlovca i njegovih građana. Sve je to unutarstranačka igra moći u čemu je Damir Jelić kao političar jedino zaista dobar.