Naša "filmska ruta" iz Karlovca dobrano prati "hodočasničku rutu", a to znači da ide državnom cestom D-1 prema Jastrebarskom sve do križanja i putokaza prema Krašiću u Čegljima, gdje je nevidljiva granica dviju županija
Turistička destinacija “Dolina kardinala” uskoro će se naći na “Camino Croatia” pravcu koji će preko samoborskog gorja povezati metropolu s Gorskim kotarom. Krašićko područje sasvim sigurno je važna točka na karti vjerskog turizma. Mi smo se odlučili napraviti važnima, pa ga preko Općine Draganić i Guci Draganićkih uvezati u ruti – filmskog turizma.
Starije generacije odmah će znati o čemu je ovdje riječ – o filmskom spektaklu iz 1967. godine, “Brezi”, koji je okupio glumačku kremu onoga vremena, te se na dvije ključne lokacije, u Gucima na području Draganića i Hrženiku kod Krašića upisao u povijest jugoslovenske, odnosno hrvatske kinematografije.
Priča iz zaseoka Foki
Evo malog podsjetnika. Film je režirao Ante Babaja prema novelama Breza i Ženidba Imre Futača Slavka Kolara. Sedam godina je bio u potrazi za glavnom glumicom, a onda je odlučio glavni lik Janice povjeriti slovenskom modelu, tada 18-godišnjoj Manci Košir. Ostatak glumačke ekipe bio je prekaljen – Fabijan Šovagović kao Joža Sveti, Velimir Bata Živojinović kao Marko Labudan, Nela Eržišnik kao Kata Labudanka, Hermina Pipinić kao Jaga, te se u filu pojavljuje i Martin Sagner, dakako, u ovom slučaju ne kao Dudek s kojim se proslavio.
Sa svojom kajkavštinom draganićki kraj poslužio je kao dobra kulisa neimenovanog zagorskog sela. Snimanje je trajalo 40 dana, veliku većinu vremena u Gucima, gdje je bila smještena i glumačka ekipa. Sami mještani pokrili su sve uloge statista, ali su bili na usluzi filmašima i po svim logističkim pitanjima.
Naša “filmska ruta” iz Karlovca dobrano prati “hodočasničku rutu”, a to znači da ide državnom cestom D-1 prema Jastrebarskom sve do križanja i putokaza prema Krašiću u Čegljima, gdje je nevidljiva granica dviju županija. Prođete Caffe bar Korner, ne skrećete lijevo kod pizzerije Colombo, već skrenite ulijevo na drugom raskrižju. Ne brinite, ista će vas cesta nakon nekoliko stotina metara spustiti na ovu glavnu prometnicu prema Krašiću kod raspela, trgića koji je trenutačno u adventskom “raspoloženju”. Formalno je ovo Ulica Guci Draganićki, ali zaseok je to u kojoj se većina obitelji preziva Fok, pa ga nazivaju Fokima. Put će vas nakon ravnice zakrenuti udesno i u brdo, te na tom usponu zastanite ili zakrenite lijevo i doći ćete u dvorište pokojne Bare Fok. Drvena kuća za škopenim ili slamnatim krovom danas ne postoji, no mi sada znamo gdje je bila. Pričali smo s njezinom nećakinjom, koja sada ovdje živi s obitelji. Ovdje se odvijala glavnina radnje filma.
– Sve su to bile drvene kućice, takva je bila i od moje tetke Bare, koja je voljela popiti. Ne znam previše detalja. Znam da je kuću srušio moj brat, on je isto “cugal”. Bio je prijedlog da se kuća pretvori u muzejski prostor, ali je on rekao da kaj budu oni njemu tu muzeje delali, i srušio ju jer nije imao drva za grijanje tu zimu, pa ju je “skuril”. To mi je žao, jer sam željela da se sačuva – govori nam gospođa Božica.
Završili u “Areni”
Pronašli smo reportažni zapis iz tjednika Arena čiji su novinari posjetili filmski set četvrtoga dana snimanja. Između ostaloga su pričali i s Barom Fok, koje je rekla da “po cijele dane pjeva i druži se s glumcima”. Osim toga, ako je bilo što zatrebalo nekom od glumaca, Bara je tu bila od pomoći. Novinari su zabilježili da je Bari susjedna obitelj Fok – Josip, supruga mu Anica i kćerka Marica koja je tada imala četiri godine. također odigrala važne role.
– Nije to zbog novca, jer kako sam živio dosad, tako bih i dalje. Nego, rekoše, premijera će biti u seoskom Vatrogasnom domu, pa bih htio vidjeti kako izgledam na filmu! – rekao je Joža reporterima Arene.
Zabilježili su da on zarađuje radeći s konjima u polju, a kako je postao filmaš za dnevnicu od 4.000 dinara, svoje konje prepustio je znancu, a od njegove dnevnice ima dovoljno i za oračevu nadnicu.
Inače, Joža je u filmu glumio Jagičinog supruga, a njegova stvarna supruga Anica im je susjeda. Također, njihova stvarna kćer Marica bila je Josipa filmska kćer, tada u dobi od 5 godina.
Na “malu” Maricu smo naletjeli u “Fokima”, i dalje živi na originalnoj lokaciji, samo što se drvena kućica pretvorila u visoku zidanicu. I dakako – Marica sada više nije dijete, ima i pokoju sijedu. S nostalgijom se sjeća detalja sa snimanja, iako je od tada prošlo puno godina.
– Ja i susjed Marijan Fok smo to odglumili, ja sam rekla: “Daj mi jabuku, a on mi nije dao”. On je rekao: “Ide baba Ježevićka”. Nela Eržišnik je povikala; “Pusti je, daj joj jabuku!”. Sjedili smo u kutu. Svi susjedi su bili uključeni u film, od tate stric je imao kobile, na njima je prevozio glumce, od kuće snimanja do Kupčine. Od nas su uzimali narodne nošnje, u jednoj od moje mame je Janica ležala u lijesu. Sjećam se Fabijana Šovagovića, ovdje gdje je sada šuma bila su polja, on je tu bio na paši s dvjema kravama i Janica je bila s njim. Kad joj je pozlilo, on ju je nosio gore do kuće. Kada je umrla i kada su je izveli van, i toga se sjećam. Mama je pričala da joj nije bilo ugodno kada su stavljali pijavice – kaže gospođa Marica.
“Tata spavao s glumicom”
Sjeća se i da je tata morao biti neobrijan i u dronjcima. Kaže da njezina stvarna mama nije bila ljubomorna što je tata išao spavati sa svojom filmskom suprugom Jagom. Od njezine tete sin Vlado je glumio Janičinu sestru. Gospođa Marica još ima nekoliko originalnih nošnji koje su korištene u filmu, ali i fotografija sa snimanja. Ustupila nam ih je za objavu te se mogu pogledati u našoj fotogaleriji.
Vraćamo se iz prošlosti u sadašnjost, a onda i na glavnu prometnicu prema Krašiću. Do Hrženika je deset minuta vožnje i isto toliko kilometara preko Vukšin Šipka, Brlenića i Brezarića. Prije samoga Krašića skrećemo lijevo i uspinjemo se na brdo s kojega će se Krašić panoramski otvoriti. Na vrhu je crkva Svetog Ivana Krstitelja izgrađena 1763. godine, na mjestu ranije srušenoga zdanja. U vrijeme snimanja humak na kojemu je smještena bio je ogolio od drveća sa samo jednim hrastom. Danas je tamo park crnogorice. Na jednom panju je cjepanica breze, slučajno ili ne. Kao što je u filmu mlada Janica bila jedina breza među bukvama, tako je gore sada ta breza jedina među jelkama.
Po obilasku crkve posvećene Ivanu Krstitelju možete se spustiti u Krašić na okrjepu te tamo završiti svoju hodočasničko-filmsku rutu.
Za mlađe generacije spomenimo radnju filma. Plavokosa nježna i boležljiva Janica svojom se ljepotom i karakterom ističe u surovom i zaostalom selu, koje nema milosti prema drukčijima. Suprug Marko je lokalni seljak koji je zanemaruje, grubijan koji se provodi po krčmama i zavodi druge žene, dok je ona sama kod kuće. Kada joj pozli u šumi spasi je Joža Sveti, seoski čudak koji je zaljubljen u nju. Babe iz sela pokušavaju je izliječiti pijavicama, ali umire. Umjesto da tuguje uz njezin lijes Marko je na seoskoj svadbi. Tamo se napije i potuče. U povratku kući, dok hoda šumom naiđe na brezu, sjeti se Janice, požali zbog svega i brizne u plač. No, ni Janicu niti vrijeme više ne može vratiti…
FOTO GALERIJA…