Josipdolski raj

Umjesto u trgovački centar, otišli smo u OPG i probali sireve koje je nemoguće bojkotirati: “Pravimo ih 11 vrsta, ali 1 je apsolutni hit”

Za deset godina djeca će ići krave gledati u zoološki vrt, i to djeca sa sela - komentira nam poljoprivrednik Milan Miščević realnu i tužnu sliku hrvatske poljoprivredne proizvodnje

Ako već ne možete odgovoriti trgovačkim centrima i njihovim preskupim proizvodima sadnjom mrkve, držanjem svinja ili mužnjom krave, itekako možete pokucati na vrata onih koji to mogu. Hrvatski poljoprivrednici su godinama zaboravljeni, čak su stavljeni po stigmu onih koji ništa ne rade, a samo troše poticaje. Možda je vrijeme da se krajnji potrošač okrene domaćoj proizvodnji hrane ili barem domaćim proizvođačima, ne samo što će time doprinijeti domaćem gospodarstvu, već će blagovati kvalitetniju i daleko zdraviju namirnicu.

Tajna uspjeha u tri riječi

Mi smo pokucali na jedna takva vrata – u Josipdolu, a otvorili su nam ih supružnici Radmila i Milan Miščević iz OPG-a Miščević. Oni su, rekli bismo, “old school” poljoprivrednici koji se bave proizvodnjom sira, od mlijeka koje dobiju od vlastitih deset krava.

Gospođa Radmila nekada je radila u perjanici ogulinskoga turizma, na recepciji HOC-a Bjelolasica, a gospodin Milan je bio željezničar, no i tada je poljoprivreda bila njihova glavna preokupacija, jer su generacijama unatrag Miščevići živjeli od zemlje. Na toj tradiciji je vrhunske sireve pravila Milanova majka, a recepturu i vještinu su Milan i Radmila primijenili na modernoj siranu koju su u međuvremenu opremili. Jedni su od pionira proizvođača sira sa začinskim biljem i paprikom.

Na mjestu štale u kojoj je nekada boravilo osam krava danas je kušaona koja može primiti 60 gostiju, pa su Miščevići postali i izletište podno Kapele s tri uređena apartmana. Stado je u novoj stazi okruženo zelenim pašnjacima samo malo dalje. Čitav zid jedne od prostorije pretrpan je nagradama i priznanjima za kvalitetu njihovih proizvoda. Koja je tajna uspjeha obitelji Miščević? Odgovor na ovo pitanje je univerzalan, a zna ga svatko tko je ikada u životu zabio motiku u zemlju: rad, rad i rad!

Kalupi iz Španjolske

– Svi mi poljoprivrednici u ovome kraju smo svaštari, držali smo krave, sijali ječam, zob, tritikal, kukuruz, hranili svinje, a zajedno s tim radili u firmama, otac i ja jedno vrijeme u stolariji, kasnije sam bio na željeznici. Cijena mlijeka nikada nije bila na nekoj prevelikoj razini, pa je majka počela raditi sireve, koji su bili kud i kamo isplativiji. Kada smo odlučili napraviti iskorak u tom smjeru, konstruirali smo prešu za 12 sireva. Svaki sir je imao 12 kg utega, a kako se sir okretao, uteg bi se premještao na kraj da bude što veći pritisak – priča nam Milan o počecima.

No, tržište ih je prepoznalo, potražnja je rasla, a Ministarstvo poljoprivrede je 2008. godine raspisalo natječaj u kojemu su oni vidjeli priliku da proizvodnju podignu na višu razinu. Dobili su bespovratnih 200.000 kuna i uložili i svoja značajna sredstva za što su kupili novi kotao, laktofriz, kalupe koji su stigli iz Španjolske, te drugu opremu.

– Ideja je bila da imamo prodaju sira na kućnom pragu u vlastitoj kušaonici, a onda se proširila na gradnju apartmana. Širenje djelatnosti na turizam nije baš išlo ruku pod ruku s kravama u istom dvorištu, pa smo ih izmjestili na drugu lokaciju, a rekonstrukcijom i uređenjem štale dobili smo prostor za degustaciju od 60 mjesta, koji je opremljen i profesionalnom kuhinjom – govori Milan.

Krave u zoološkom vrtu

Dobro su krenuli i apartmani, problem je jedino što se radi o gostima na jednu noć ili maksimalno dvije, što iziskuje puno veći angažman vlasnika. Ipak, proizvodnja sireva primarna je djelatnost Miščevića. Usput, održavaju stočarsku tradiciju. Nekada nije, govori Milan, u njihovoj Senjskoj ulici bilo nijedne kuće bez krave, a sada je prstiju na jednoj ruci previše da bi se pobrojala takva domaćinstva.

– Za deset godina djeca će ići krave gledati u zoološki vrt, i to djeca sa sela – komentira Milan.

Paleta njihovih proizvoda je bogata, krenuli su sa škripavcem, koji je nekako i ostao njihov zaštitni znak, te običnim kuhanim sirom. U imenima sireva jasno se vidi u kojim smjerovima su nadograđivali proizvodnju, nakon Josipdolskog Dimka i Josipdolskog Škripka, na svijet iz njihove mini mljekare dolazili su redom Ljutko (sa začinskom paprikom), Ličanin (dimljeni s vlascem, peršinom i češnjakom), Mediteran (dimljeni s bosiljkom, ružmarinom, majčinom dušicom i mažuranom), Papar miks s mješavinom papra i paprike, zatim sir s medvjeđim lukom, ali i uspjeli eksperimenti dimljenog sira s vrganjima, sir s mentom, pa maslinama te sir s kaduljom. Ipak, škripavac je ostao najtraženiji, a slijede ga Ljutko i Mediteran.

Dok mi pričamo s Milanom u kušaonici, njegova supruga Radmila te sestra mu Bogdanka Orle, koja im je ujedno i zaposlenica, imaju pune ruke posla u sirani. Čini se da na ovim ženskim rukama i počiva uspjeh sirane, barem što se tiče okusa prefinih sireva. Gospođa Radmila je, naime, jedna od prvih uopće koja je počela koristiti začine u tim proizvodima.

– Podravci su radili prge s paprikom, a mi smo na našem području sigurno prvi uveli takve dodatke. Do tada smo imali klasični, dimljeni i škripavac. Imali smo razne mješavine, tržište je najbolje prihvatilo Ljutka, Ličanina, Mediteran i sir s medvjeđim lukom. Znamo napraviti i četiri vrste u jednom kalupu – priča nam šefica proizvodnje Radmila.

“Neka vide svijeta”

U to se otvaraju vrata i nailazi gospodin Ivan Vuković, njihov vjerni kupac.

– Najviše uzimam dimljene i škripavac – govori nam gospodin Ivan, Saborčanin koji živi u Puli, a kod Miščevića obavezno pristaje, na putu za Saborsko i na povratku za Pulu. Usput se malo i popriča s domaćinima. Osim na kućnom pragu Miščevići sireve ponajviše prodaju dostavljajući ih u restorane, ali i preko lanca trgovina mini mljekare Veronika iz Desinića.

Miščevići imaju nasljednike, sin Goran pomaže na gospodarstvu, kćerka Danijela trenutno radi u inozemstvu u turizmu. Hoće li nastaviti uhodani obiteljski posao? Milan i Radmila na njih ne vrše pritisak.

– Neka vide svijeta, isprobaju i druge stvari u životu, no vjerujem da će tada još više cijeniti ono što imaju kod kuće – smatra otac Milan Miščević.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@kaportal.hr ili putem forme Pošalji vijest