Gledam kako oko nas niču opremljeni i luksuzni objekti i kažem mužu: pa mi nemamo ništa! Veli on: pa nije baš ništa! Stalno smo u prvih 10, pa gledam što imaju ostali u top 10 i vidim – svi imaju bazen, kuće izgledaju „boli glava”, kaže vlasnica Marina Jelić
Bila nam je namjera predstaviti najbolje od ponude kuća za odmor koje se mogu naći u Karlovačkoj županiji, pa smo razmišljali ovako: pitat ćemo umjetnu inteligenciju jer će ona sažeti sve moguće recenzije i komentare i predložiti nam – najbolje. Dobili smo listu, na vrhu je bila „Kuća za odmor Mare” ili „Holiday Home Mare near River” kako je predstavljena na Bookingu. Nazvali smo vlasnicu, gospođu Marinu, a ona je ostala u čudu.
– Pa, kako baš ja. Mi nemamo ništa, ni bazen, ni jacuzzi, ni saunu, samo vikendicu koju smo odlučili rentati – rekla nam je u čudu gospođa Marina.
“Gdje treba tražiti desetke?”
Za svaki slučaj smo još malo pročešljali njihove recenzije, na Bookingu ih je 50, sve su gotovo savršene. Zašto nam umjetna inteligencija preporučuje ove domaćine, a ne neku fensi urbanu vilu s bazenom i barem nekom dozom luksuza, nego nečiju vikendicu? Nije bilo druge nego da krenemo put Ladvenjaka pa otkrijemo tajnu na licu mjesta.
Na ulazu nas dočekuje Marinin suprug, gospodin Marinko Jelić, i vodi prema kući. U brdo vodi stepenište, s lijeve strane je voćnjak, s desne cvjetnjak. Gore nas čeka domaćica, gospođa Marina. Obilazimo kuću i sjedamo na ljetnu terasu, miris turske kave dopire iznutra. Domaćini su srdačni i druželjubivi, tu nema dvojbe. Kuća? Doista sasvim obična, kuhinja i blagovaonica sa spavaćom sobom i galerijom u potkrovlju koja ima funkciju dnevnog boravka.
Jasno nam je da sve one desetke treba tražiti drugdje. Jedna je sigurno srdačnost domaćina, druga je besprijekorna čistoća – tu također nema dvojbe – a treća bi mogao biti pogled na Koranu, razmišljamo dok sjedamo za stol i čekamo da odgovore na brojna pitanja. Ispričat će nam kako je sve krenulo.
– Ovo je moja djedovina. Rođena sam u Ladvenjku, vrlo brzo smo preselili u Mostanje, a ovo ovdje je bilo zemljište sa šumom, nije bilo kućišta. Prije tridesetak godina ovdje smo počeli obrađivati zemlju, počeli smo s malom kućicom koja nam je služila za odlaganje alata, nešto poput isa. Onda smo prije 25 godina počeli dozidavati, svake godine smo nešto uredili i naknadno dodavali. U jednom trenutku je to postala vikendica – kaže gospođa Marina.
“Nismo ništa posebno ulagali”
Onda su prije pet godina digli kredit da bi ugradili centralno grijanje, tako su, kaže ona, ušli u jednu ozbiljniju fazu.
– Imamo kuću u gradu, kći je bila u Zagrebu na fakultetu, pa smo razmišljali da ju počnemo iznajmljivati da isplati centralno te da kćeri plaća najam stana u Zagrebu – logično je razmišljala gospođa Marina, inače knjigovotkinja. A kako je suprug Marinko okončao radni vijek i ušao u mirovinu, mogao se posvetiti gostima.
Tako su počeli rentati. Sve što je tamo sada, bilo je tada, prije tri godine. Ništa posebno nisu dodatno uložili. Dobili su dozvolu za najam 2 + 2 gostiju.
– Uglavnom su to bili mlađi parovi ili obitelji s djecom. Još moramo dodati neki sadržaj za djecu, kako je imanje ograđeno, tako da roditelji pronađu svoj kutak za opuštanje, a djeca sadržaj za igru – govori gospođa Marina.
Krenuli su preko Facebooka, nakon toga i Bookinga. Gosti su počeli dolaziti iz čitave Europe i Hrvatske, a osim sezone im je dosta dobra popunjenost i tijekom čitave godine.
– Danas tko ide graditi kuću za odmor odmah planira bazen, no ne znam je li to samo trend. Takav netko mora imati visoku cijenu najma i vrlo dobru popunjenost, a tu je odmah i rizik hoće li uspjeti – priča gospođa Marina.
U čemu je tajna?
Vi nemate bazen, a na vrhu ste po recenzijama – u čemu je vaša tajna? – pitamo.
– Meni je to čudno i dosta o tome razmišljam. Gledam kako oko nas niču opremljeni i luksuzni objekti i kažem mužu: pa mi nemamo ništa! Veli on: pa nije baš ništa! Stalno smo u prvih 10, pa gledam što imaju ostali u top 10 i vidim – svi imaju bazen, kuće izgledaju „boli glava”. No, kad pogledam recenzije, nisu baš savršene – znači zakazao je ljudski faktor. Dakle, lako je ugraditi bazen, ali tek tada počinje posao – kaže gospođa Marina.
U čemu je recept?
– Nekako smo se postavili da ti gosti koji nam dolaze, kao da su naša rodbina, kao da nam privatno dolaze u goste. Stvarno smo se puno dali, mi smo toliko puno čistili sve, pa i više nego što je potrebno. Znate što je najljepše – prvi dojam, kada ljeti dođu u hladno ili zimi u toplo, da miriši i prvi komentar je sljedeći: „Ovo je puno ljepše nego na slikama.” Važno je ne samo da ih ne razočarate, već da premašite njihova očekivanja – savjetuje Marina.
Gost odmah osjeti jeste li ga primili da na njemu zaradite ili vam je važnije da se on osjeća ugodno, dodaje. Srdačnost ne smije biti hinjena, nego prirodna.
– Znao sam ih čekati do jedan u noći. Ljudi su krenuli iz Splita, uletjeli u mećavu, pa kako ih ne bih čekao? Isto tako, nema strogog odlaska do 10, već mogu ostati i do 18 ako žele. Uvijek ih dočeka neka sitnica na stolu, voće, nešto za djecu ili nešto u hladnjaku – ništa posebno, samo mala gesta. Kuhinja je dobro opremljena, svi začini su tu. Onda su i sami znali ostaviti nešto svoje, čajeve primjerice, pa samo raste opremljenost – govore Jelići, naglašavajući da se nikako ne smije biti škrt.
“Bole me ruke od pričanja”
Gospodin Marinko razumije engleski, ali nije neki govornik. Marina se čudi što on toliko s njima priča.
– Toliko me sve boli koliko se napričamo – bole me glava, ruke i noge – smije se Marinko.
– On njima priča o vrtu, krastavcima, o svemu – kaže Marina.
Sve što požele iz njihova vrta gosti si mogu uzeti. Gospođa Marina ga nastoji proširiti, tako da popravi ponudu. Jednom im je došla obitelj iz Danske, poželjeli su ostati dan duže od rezervacije na Bookingu. Ostali su i došao je trenutak da plate taj dodatni dan.
– Dali su mi onoliko koliko su platili na Bookingu – 90 eura. Ja sam im vraćao 10 objašnjavajući da je cijena niža jer ne plaćaju proviziju. Oni to nisu mogli shvatiti. Ja sam tih 10 eura onda dao njihovoj curici. Ostali su u šoku. Govorim da je to kod nas običaj – dati djetetu za čokoladu. Oni nisu mogli vjerovati – priča Marinko.
Jednom ih je čovjek iz Slovenije zamolio da ga dočeka 50 ruža i torta za suprugu koja slavi 50. rođendan. Bilo je to ujutro u 10, a u 15 sati su već dolazili. Naravno, ispunili su mu želju. Doduše, on je korigirao zahtjev s 50 ruža na klasični buket, jer je u tom trenutku u Karlovcu Jelićima bilo nemoguće nabaviti toliki broj cvjetova.
Kuća koja nije samo smještaj
Nisu možda Jelićevi ni svjesni da su u torti i buketu, te onih deset eura i svojem trudu i gostoljubivosti, saželi čitavu bit turizma. Strance uopće ne zanimaju bazeni i saune – imaju ih doma, veće i luksuznije nego im se nude ovdje – ali poštenje, osmijeh i topla riječ u kući naslonjenoj na šumu i s pogledom na rijeku? To je već nešto drugo.
Možda Jelićevi nemaju bazen, saunu ni luksuzni interijer, ali imaju ono što se ne može kupiti ni izgraditi – toplinu doma, iskren osmijeh i osjećaj da ste dobrodošli baš kao rodbina. I baš zato njihova kuća za odmor nije samo smještaj – ona je doživljaj.
U vremenu kad tehnologija određuje naše izbore, lijepo je znati da i umjetna inteligencija zna prepoznati ono najvažnije: ljudskost.
