U dijelu gdje se nalazio oltar vidljivo je da je drvo u završnoj fazi truljenja i na korak do raspadanja. Navodno se obnavlja već deset godina.
Kapela sv. Trojstva u Goljaku Draganićkom jedina je drvena crkva u Karlovačkoj županiji, što je sjajno. Ono što rastužuje jest njezin izgled, koji od derutne građevine nije odmakao, iako se službeno obnavlja već gotovo jedno desetljeće.
Prema povijesnim zapisima, kapela je izgrađena 1689. godine na mjestu slične drvene kapelice. Radi se o jednobrodnoj crkvici pravokutnog tlocrta s poligonalnim svetištem. Pred kapelom se nalazio drveni trijem koji je u 18. stoljeću srušen. Umjesto njega podignut je zvonik, kasnije podzidan. Crkveni skrbnici Pavlaković i Zdelar podigli su već 1692. u toj kapeli oltar. Kapela je imala slikani tabulat, a sačuvane su slike apostola, mučenika i svete Marije koje ukazuju na utjecaj pavlinskog baroknog slikarstva.
Krov bez sljemenjaka
Tako je kapelu opisala i Općina Draganić u rubrici svojih turistički značajnih destinacija. Na mjestu događaja, međutim, slika je mnogo tužnija. Crkva je ograđena građevinskom ogradom, ali čak i ona je dotrajala. Nešto je radova obavljeno u prvom dijelu objekta, gdje se vide novouređene hrastove planjke, no drugi dio crkve je netaknut i prepušten propadanju. Duž krovišta nedostaju sljemenjaci, što dodatno pospješuje propadanje.
U dijelu gdje se nalazio oltar vidljivo je da je drvo u završnoj fazi truljenja i na korak do raspadanja. Tko zna koliko će još izdržati “hrvatska vuglovi” — način spajanja hrastovih planjki u uglovima, pri čemu dvadesetak centimetara “repa” viri na spoju.
Baš zbog načina gradnje, drvorezbarstva i oslikanih drvenih frizova uz zidove crkvice, kapela je zaštićeno kulturno dobro. Nažalost, to se na licu mjesta ni po čemu ne može primijetiti.
Kapela je imala 22 slike. Najdojmljivije su, zapisali su stručnjaci, prikaz apostola tijekom liturgije, lik Gospe Žalosne i lik sv. Lovre. Zidne slike, ulje na drvu, jedinstvenog su prikaza u Hrvatskoj s likovima u prirodnoj veličini. Slike su obnovljene u obnoviteljskoj kući »Ars Verus« te čekaju dovršetak cijele kapele za njihovu postavu.
Jedinstven način gradnje
Ispred ulaza crkvica je imala drveni trijem koji je u 18. stoljeću zamijenjen zidanim predvorjem. Od njega je ostao samo jedan zid s pročelja.
Stare kapelice sagrađene su od hrastovih planjki na način jedinstven u svijetu. Na području Turopolja i Pokuplja ima ih dvadesetak, uglavnom dobro očuvanih. Neke su građene još u srednjem vijeku.
Zapisano je da ih je od 17. do 19. stoljeća izgrađeno četrdesetak, a po uzoru na njih neke su građene i u prošlom stoljeću, no nisu sve sačuvane. Rasprostranjene su po ulicama, poljima i humcima unutar granica Velike Gorice prema Kupi i tromeđi Zagrebačke, Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije, odnosno između Save, Kupe i Vukomeričkih gorica.
Vrhunski domet narodnog graditeljstva
Stručnjaci ove građevine nazivaju vrhunskim dometom narodnog graditeljstva barokne arhitekture sjeverne Hrvatske, izniklim iz šumskog bogatstva hrasta lužnjaka. Od njega su građene kuće, hiže, kurije, čardaci, cijela naselja, ali i svi važni predmeti u domaćinstvima — škrinje, preslice, tkalački stanovi, zipke.
Drvene kapelice čine se savršenim mjestima za bijeg iz modernog i urbanog svijeta, a tmurni, kišni i prohladni zimski dan čini ih pravim utočištem. Nažalost, jedina takva građevina u Karlovačkoj županiji danas više nam je na sramotu nego na ponos.