Mi nemamo najljepši ni najbolje opremljen apartman u Karlovcu, ali trudimo se oko svakog gosta - otkako napravi rezervaciju, pa čitavo vrijeme boravka komuniciramo i na raspolaganju smo, čak i nakon što napusti apartman, kažu nam vlasnici Martina i Dražen Eldić.
Apartman koji oni iznajmljuju pun je više od 300 dana u godini, na Bookingu imaju 121 vrhunsku recenziju stvarnih gostiju i ocjenu 9,9. Nisu na moru, niti na Plitvicama, a ni u središtu Zagreba! Stan koji oduševljava ljude iz cijelog svijeta nalazi se na Gazi, u jednom od nepopularnijih karlovačkih kvartova, na adresi Imbre Tkalca 9a. Čak nije nešto posebno ni uređen.
Ovi ljudi su čudotvorci ili mi imamo sasvim iskrivljenu percepciju o Gazi, a možda je i oboje u igri, razmišljamo dok kod HAK-a motamo ulijevo prema gažanskom vrtiću.
Dnevna je špica, ali parkirnih mjesta ne nedostaje iako smo na 200 metara od samog središta grada. To je prvi dojam. Tražimo pogledom još nešto što bi racionalno moglo objasniti ovaj uspjeh. Nema gužve, ulica je mirna, Kupa nije daleko, Zvijezda je na tri minute – skeniramo onako u sebi.
Zašto Gaza?
Dočekuju nas srdačni domaćini, Martina Eldić je teta u gažanskom vrtiću, a suprug Dražen dolazi iz menadžerskih voda. Ona je zadužena za održavanje čistoće i reda u apartmanu, a on komunicira s gostima i vodi njihove profil na Bookingu i Googleu. Bili smo u startu iskreni i rekli da smo došli provjeriti zašto su tako uspješni u kvartu koji nije popularan. To ih je nasmijalo.
– Zašto Gaza? Zato jer sam ja Gažanka, ovdje sam rođena u kući sagrađenoj 1939. godine. I baka i djed su mi s Gaze. Suprug se doselio na Gazu, jedna od kuća ovdje je od njegovih roditelja. Upoznali smo se prije 24 godine i odlučili smo živjeti – na Gazi. Svi su se čudili zašto i mi ne želimo u Grabrik, ali nama je Gaza naše selo u gradu, a naslonjeni smo na Zvijezdu – kaže Martina.
Tako su Eldići kupili stan na prvom katu od 83 kvadrata te ga u potpunosti uredili i namjestili. No, u međuvremenu im se pružila prilika kupiti kuću na Švarči pa su je realizirali, ali nisu željeli prodati stan na Gazi, računajući da će se jednom tamo ipak vratiti. Tako su došli na ideju da stan daju u najam. Ostavili su vlastiti namještaj i sve uređaje, a sa sobom su doslovno ponijeli samo odjeću. Nije bilo puno dvojbe kako će ga nazvati: “Feels like Home” (Osjećaj kao kod kuće, op. a.).
Menadžer i Cleaning Lady
– Pa mi ovaj prostor i ne zovemo apartman. Jednom sam s kćeri pospremala i pronašla je ukupno 17 natpisa na kojima piše “home” – smije se Martina.
– Mislili smo da će to za nas biti posao samo preko ljeta – govore Eldići.
No, prevarili su se. Kako su krenuli 2024. godine, nisu stali. “Hendlaju” sve sami, kad oni otputuju, uskaču djeca, kad odu s djecom, pomognu roditelji.
– Kada su gosti počeli dolaziti, shvatili smo da to nije baš samo tako, prošlo je ljeto koje je bilo dosta popunjeno, pa rujan, pa listopad i nije prestajalo – kažu.
– Suprug odlično govori njemački i engleski, pa je on zadužen za dogovore i komunikaciju, booking, a ja sam cleaning lady. Iako, moram priznati, svi skupa čistimo jer nam je to jako bitno. Mi znamo iz kojeg kuta se može izvući i najmanji komadić prašine, jer smo živjeli tu – priča Martina, dodajući da si je složila check-listu sa 60 ključnih točaka koje mora proći prilikom svakog pospremanja. Za to joj treba dva do tri sata.
Stvari su postavili prilično jednostavno. Dosta putuju i na proputovanjima im je bitno da imaju ugodan i čist prostor u kojemu mogu odmoriti i krenuti dalje. Kako je većina njihovih gostiju takvog profila, odlučili su im pružiti isto.
Sitne geste
– Mogu računati na besplatan parking, u pješačkoj su zoni do središta grada i restorana, mi im preporučamo Konobu Kostanjac i Tempo da probaju autentičnu hranu. Nastojimo svakome ispuniti očekivanja, pa ih još malo i prebaciti. Primjerice, ako netko ima bebu, pripremit ćemo krevetić, za Valentinovo je jedan dečko zamolio bismo li mu mogli pomoći prirediti iznenađenje i prirediti djevojci ruže i bombonijeru, netko ima psa, pripremimo i njemu dobrodošlicu. Kada doma pečemo kolač, spakiramo i gostima – govori Martina. Nije tako Draženu problem dočekati gosta u jedan iza ponoći ili ga odvesti na aerodrom u Zagreb.
A ljudi takve sitne geste itekako cijene.
Na ulazu u dnevni boravak je tabla na kojoj Eldići kredom ispisuju riječi dobrodošlice na jeziku države iz koje gost dolazi. Tako su dečki koji su došli na rally utrke dobili dobrodošlicu na španjolskom, a na odlasku su na istom mjestu ostavili svoju poruku zahvale.
Dražen kaže da svaki dan radi na promociji na internetu, nije želio otkriti baš sve tajne, osim da redovito ažurira fotografije i objave. No, zapeo nam je jedan zanimljiv detalj – zahvalio je i obratio se baš svakom od 121 komentatora-recenzenta na Bookingu.
Dok su ljetni gosti osobe na proputovanju i uglavnom stranci, ostatak godine popunjavaju domaći, koji se znaju i zadržati, osim turistički i oni koji dolaze nekim poslom, ili naši ljudi iz inozemstva koji ovdje rješavaju ostavine, posjetitelji Plitvica. Onda im Eldići preporučuju izlete. Oduševljeni su, kaže Martina, Aquatikom i starim gradom Dubovcem.
Dodana vrijednost
– Ma mali iznajmljivači smo najveći promotori Karlovca i Karlovačke županije – dodaje Martina pokazujući brojne turističke prospekte lokalnih znamenitosti koji su na raspolaganju njihovim gostima.
– Mi nemamo najljepši ni najbolje opremljen apartman u Karlovcu – kaže Martina.
– Ali imamo individualni pristup svakom gostu. Znači, otkako napravi rezervaciju, pa čitavo vrijeme boravka ja s njim komuniciram i na raspolaganju sam, pa čak i nakon što napusti apartman. Ljudi prepoznaju da nam je stalo – dodaje Dražen.
Malo po malo otkrivaju nam Eldići svoje adute.
– Svi traže da apartman ima više prostora, a većina iznajmljuje jednosobne stanove, što može biti problem ako dolazi obitelj s djecom. Kod nas djeca imaju svoju sobu, a roditelji svoju, plus još i prostran dnevni boravak – kaže Martina.
Baš u dnevnom smo se i zapričali. Ispraćaju nas Eldići iz stana i kvarta. Sve što su nam ispričali sigurno utječe na popularnost njihova apartmana i na dobre ocjene, ali ono najvažnije nisu rekli. Nisu ni trebali, jer smo to sami shvatili – oni su ta točka preokreta, dodana vrijednost. Ispada da tajna ipak nije u Gazi. Uvijek je ona u ljudima.
