Ukoliko nekim čudom pred prirodu gurate neke druge nepotrebne stvari, pa i ideologiju, tu ćete doživjeti malo žešći poraz
Petrovu goru ostavili smo za kraj serijala o “sedam vrhova” koje bi valjalo posjetiti u Karlovačkoj županiji, pa smo imali dovoljno vremena razmišljati o tome zašto bi tamo trebalo doći, a zašto možda ne bi.
Dojam je da se ovo izletište mora pod hitno naći u vašem kalendaru bijega od vikend rutina u prirodu. Razloga je puno, mi ćemo ovdje naglasiti najvažnije, a oni će nam biti mini-vodič kroz fenomene ove kordunske gore i svih njenih specifičnosti.
Sve i da ste užasno zahtjevan gost, ovdje ćete teško naći većih mana. Ukoliko nekim čudom pred prirodu gurate neke druge nepotrebne stvari, pa i ideologiju, tu ćete doživjeti malo žešći poraz, jer u ovim brdima, osim za istinske ljubitelje prirode i dobre hrane, svoje apetite mogu zadovoljiti svi, i zagriženi ljevičari i umjereni desničari. A sve vam je to na pola sata vožnje, ako recimo putujete iz Karlovca, Duge Rese ili okolice.
Crvena i Zelena staza
Idemo za početak s najvažnijom informacijom. Znači, početak i kraj vašeg putovanja trebao bi biti Lovački dom Muljava. Ionako ga ne možete zaobići, ali nećete požaliti ako tamo svratite makar na kavu. Zahvaljujući trudu članova “Osmice”, društva za planinarenje, istraživanje i očuvanje prirodoslovnih vrijednosti iz Karlovca, ne trebate se bojati da ćete zalutati u gustim šumama.
Do najznačajnih objekata možete doći automobilom, redom, do Centralne partizanske bolnice, spomenika Vojina Bakića na Velikom Petrovcu, Kraljeva groba, te praktički i do ostataka Franjevačkog samostana na Malom Petrovcu. Iako se radi o županijskim cestama, kako ovoj iz pravca Karlovca, tako i onoj iz pravca Siska koje vas vode na vrh, valja biti na oprezu što se tiče ove karlovačke, jer je u dosta lošem stanju, na pojedinim dionicama bi vam dobro došao i terenac. Na kraju krajeva, ona je i zabranjena za promet, te idete njome ne vlastitu odgovornost. No, kako se ono kaže, idu svi, pa što ne biste i vi.
Iz “Osmice” preporučaju dvije planinarske staze, Crvenu i Zelenu. Obje počinju i završavaju na Muljavi a vrijeme uspona je oko 4 sata. Crvena će vas provesti od Muljave do Centralne partizanske bolnice te preko vrhova Magarčevac i malog Velebita natrag na Muljavu. Većinu vremena provodite u šumi i šumskim stazama. Kompleks partizanskih bolnica nije sređen, ali nije ni zapušten. Ima u sebi svoju mistiku i nećete požaliti ako tamo predahnete.
Nikamo bez palačinki
Zelena staza kreće Poučnom stazom od Muljave skroz do Petrovca te vas vodi na Mali i Veliki Petrovac, potom se spušta prema Kraljevu grobu, mjestu na kojemu je, prema narodnoj predaji poginuo posljednji hrvatski kralj narodne krvi Petar Svačić. U povratku se spajate s rutom Crvene staze, te se njome preko Magarčevca vraćate na Muljavu. Ukoliko ste ambiciozni, sveukupna duljina šetnje može iznositi i do 9 sati, te u tom vremenu možete propješačiti dobrih 27 kilometara.
Voditeljica LD Muljava Dijana Benko kaže nam da su njihovi gosti umirovljenici, djeca, obitelji, ljubitelji gljiva, uživatelji u dobroj hrani, dakle uključeni su svi profili gostiju, no gotovo 90 posto njih potegne iz Zagreba, a manje ih je iz okolnih područja. Prvotnu namjenu Doma da bude lovački, nekako kroz vrijeme istiskuju izletnici i uživatelji u prirodi.
I ovdje se potvrđuje pravilo da je pandemija okrenula ljude prirodi, i to drastično. Voditeljica Benko nam kaže da su u udarnim mjesecima ove godine imali dvostruko veći promet nego u rekordnoj, predpandemijskoj 2019. godini. Njihova kuhinja je među vodećima na gastro karti Hrvatske, a terasa s pogledom na prirodu kroz koju se provlači povijest ovih krajeva, gura je automatski nekoliko mjesta više. Mi smo probali burger sa srnetinom, medaljone i gulaš od divljači. Što god izabrete nećete pogriješiti, no ne odlazite iz Muljave a da ne probate palačinke sa sladoledom i šumskim plodovima.
Savršeno mjesto za djecu koju možete uvijek imati na oku na dječjem igralištu i drvenom vlakiću, u blizini je poučna staza Rimski put, a ima i jedna koja je prilagođena potrebama osoba s invaliditetom, za one koji se kreću u invalidskim kolicima, te za slijepe osobe – Kraljev put.
Dah prošlosti
Centralna partizanska bolnica, kompleks iz 1942. godine prvi je takav u Europi, nažalost, kod nas je nedovoljno vrednovan, pa su izostala ulaganja da se on doista uredi. Iako su uložena neka sredstva, ona su bila dostatna tek da se spriječi daljnje propadanje. U punom kapacitetu je radila do 1944. godine kada je imala 30 objekata oko kojih je bilo 12 zemunica, većina za skrivanje ranjenika, a tri za osoblje te inventar. Radila je neotkrivena do kraja Drugog svjetskog rata. Bez problema ćete moći virnuti u objekte jer su vrata nezaključana, ali s dužnom pažnjom.
Ovom rutom prolazio je Rimski put, smatra se da je on vodio od Kamenskog preko Malog Petrovca, te se nastavljao dalje prema toplicama, odnosno današnjem Topuskom, pa dalje prema Siscii, odnosno današnjem Sisku. Na vrhu su dvije zaobljene visine, Veliki i Mali Petrovac, a ime su dobile prema nekadašnjem samostanu Svetoga Petra. Upravo ovdje ćete moći uživati u dahu prošlosti, ako zanemarite zapuštenost Velikog Petrovca, odnosno spomenik i memorijalni centar koji se zove “Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna”, rad akademskog kipara Vojina Bakića. U njega se, opet na vlastitu odgovornost, može ući i ispenjati do samoga vrha, isplati se za lijepoga vremena, jer je pogled na sve strane svijeta prekrasan. Spomenik je od 1995. godine i akcije “Oluja” zapušten, a njegova devastacija traje do danas.
Mali viši od Velikog
Osim ostataka rimske i srednjovjekovne ceste možete vidjeti
ostatke rimske utvrde, spomenutog Pavlinskog samostana, čardaka
Vojne krajine te Kraljev grob. Napominjemo da je loakcija
okvirna, jer stvarno mjesto pogibije Petra Svačića, vođe
antimađarskog otpora i posljednjeg hrvatskog kralja narodne krvi.
Spomenik su postavili karlovački šumari 2006. godine.
Pavlinski samostan gore je sagrađen na ostacima rimske utvrde, ali je to područje napušteno još u 14. stoljeću zbog čestih upada Turaka. Zanimljivo je da je lokalitet Malog Petrovca(512m) zapravo viši od Velikog Petrovca(507m), na kojemu je Bakićev spomenik, no obrastao je šumom i nije vidikovac za razliku od svojeg “nižeg brata”.