Gosti koji su se na Vivodini našli prvi puta su oduševljeni dobrodošlicom domaćina i kvalitetom vina kakvu nisu očekivali, a oni koji su tu već bili, zasigurno znaju zašto su se vratili.
Prvi dim iz dimnjaka pomiješan sa zadnjim jutarnjim zrncima magle valja nevidljivi mir preko šuma i polja, vinograda i voćnjaka. Tek sunce koje ga probija zrakom po zrakom otvara pogledu brežuljke i boje. Seoski Šarko sklanja se s puta prigušenom žamoru koji pristiže u grupi. Vrijedne vivodinske domaćice stavljaju orehnjače na pladnjeve, a gazde brišu kapljice rose s inoksovih bačvi.
Devet kilometara i sedam sati poslije prva večernja zrnca magle miješat će se s dimom iz dimnjaka, više neće biti ni pladnjeva ni kapljica, ali će onaj žamor prerasti u veseljaštvo, kako domaćina, a njegovih gostiju pogotovo. Između, od zore do sumraka, odigravala se Vivodina Wine&Walk, opuštena eno-gastro manifestacija kojoj je cilj provesti goste kroz osam vinskih podruma ovog prekrasnog vinorodnog kraja. Gosti koji su se na Vivodini našli prvi puta su oduševljeni dobrodošlicom domaćina i kvalitetom vina kakvu nisu očekivali, a oni koji su tu već bili, zasigurno znaju zašto su se vratili.
Istina o Vatrogasnom vinu
Program je nakon inicijalno održanih manifestacija nastavila provoditi turistička agencija “Croatia Open Land“, vlasnik Krešo Rogoz nam kaže da su formirane grupe od po 25 gostiju koji svakih pola sata kreću na svoje turneje, počevši u 9 sati. Propješačit će i pokucati na vrata podruma najvažnijih vivodinskih vinara, spustiti se s brda skroz do najudaljenijeg Josipa Vrbaneka, a onda će ih autobusom vratiti na početnu poziciju, do imanja Mirka Vrbaneka. U cijenu od 300 kuna po osobi uključena im je besplatna degustacija u svim podrumima, čaša s etuiem oko vrata, ruksak, kapa i kabanica, te vodič.
Krešo je zadovoljan odazivom, osim domaćih ljudi, u grupama ima gostiju iz Baranje, Dalmacije i sa zagrebačkog područja, subota prije Martinja bila je dupkom puna, pa se nada da će i ova, prva poslije slava Svetoga Martina, 13. studenog, također biti popunjena.
Okupljalište je ispred DVD-a Vivodina, a tamo goste dočekuje Zdravko Guštin, predsjednik DVD-a, ali i glavni čovjek u Mjesnom odboru. Na prošloj, proljetnoj manifestaciji bio je vodič, sada je domaćin. Srdačni Zdravko gostima priča o povijesti kraja i DVD-a koji vodi, nudeći ih Vatrogasnim vinom. Poželismo i sami kušati tu, do sada nepoznatu sortu. Vino je vrhunsko, pa pitamo domaćina u čemu je tajna.
– U našoj vatrogasnoj bačvici su sve samo zlatne medalje. Našim vinarima DVD ne naplaćuje korištenje doma kada su vinske manifestacije, Vincekovo ili kada su Dani vina, već nam daju svoja vina, ali samo ona koja su ocijenjena zlatnom medaljom. Riješi se to inače kroz godinu na našim zabavama, ali zbog korone ih nismo imali puno pa su nam ostale dvije bačvice. Za nekih mjesec dana nam stiže novo navalno vozilo od 1,4 milijuna kuna, trebat će ga dobro zaliti, bit će oštro, tako da bumo mi riješili to što ostane bez problema – optimističan je Zdravko Guštin.
Vinarski podrum Ivan Viktorovski
Odosmo mi na prvu postaju, do podruma Ivana Viktorovskog. Neka vas ne zbuni natpis “Dom za starije i nemoćne” na zgradi, jer se doista radi o domu, na gornjoj etaži, međutim ima ona i podrum, u njega se ulazi s dvorišne strane. Tamo dobro raspoloženi gazda Ivan već poslužuje svoje goste. S proizvodnjom grožđa su počeli 2005. godine, te su tada adaptirali podrum, četiri godine kasnije preko programa Ruralnog razvoja ga klimatizirali i opremili te počeli saditi nasade. Obrađuju oko 10.000 trsova, uglavnom graševine. Osim nje, Pinota bijelog, Pinota crnog i Rosea, Ivan toči i vlastiti pjenušac – Pet let, i to po prvi puta.
– Na pola fermentacije smo ga utočili u boce, te se ona tu nastavila. Dobio je lijepu pjenušavost i voćnost. Pije se kao mlado vino – otkriva nam Ivan.
Ljudi su zainteresirani za probu, prerano je još za neke snažnije dojmove za čitavu manifestaciju, ali za ovaj su podrum odlični. Ne radi se o velikim kapacitetima, ni vinograda niti podruma, ali oko 15 ljudi koje po najavi Ivan tu u svojem rustikalnom ambijentu može smjetiti, doista mogu uživati u intimi i miru.
Vinarski podrum Ivan Frlan
Za novu lokaciju koja je na našoj mapi pozicionirana na mjesto broj dva zasigurno ste morali čuti, jer se radi o imanju obitelji Frlan, koja gaji jednu od najdužih tradicija proizvodnje vina. Pokojni gazda Ivan napravio je devedesetih godina veliki iskorak u proizvodnji i podrumarstvu, sin mu Ivan uredio je jedan od najmodernijih i najljepših podruma, ne samo u vivodinskom kraju, a unuk, 12-godišnji Ivan, dokaz je da obitelj Frlan uopće ne treba brinuti za budućnost.
– Ja sama zapravo peta generacija vinara u obitelji, pokojni otac napravio je svojevrsni prijelom, uveo je nove tehnologije i u obradu vinograda i u podrumarenje, pa nam je u prvom planu kvaliteta, a ne količina. Imamo oko 25.000 komada vinove loze i kapacitet podruma od oko 60.000 litara, no on je sada napola popunjen, jer nas već treću godinu prate vremenske nepogode. To rezultira smanjenim, ali vrlo kvalitetnim prinosom – govori Ivan Frlan.
Također najviše proizvodi graševine jer je ona najkonzumnija za gemište, no svakako valja probati i Chardonnay, Crni pinot i Frankovku. On ne sumnja u kvaltetu vivodinskih vina, međutim, do sada je izostala promocija te kvalitete. Umjesto da se svaki od njih sam probija na tržištu, ovom prilikom su se ujedinili, te gosti dolaze k njima. Iskustvo koje gosti dožive u njihovim podrumima, zasigurno je najbolja reklama.
– Vina su doista u rangu svih vinorodnih regija Hrvatske, jer imamo vrhunske prirodne uvjete, tradiciju i znanje, jedino što nam nedostaje jest promocija. Svih nas desetak vinara smo prijatelji, eto, spojili smo se u tom marketinškom dijelu i odlučili zajedno nastupiti prema tržištu – kaže Ivan Frlan.
Njegovog nasljednika upoznali smo netom prije, kada nas je pri ulasku u podrum pozdravio i predstavio se kao – mladi gazda. Kaže da tati pomaže oko podruma. Ubrzo smo shvatili da zna kompletan postupak proizvodnje, ali najdraža faza mu je vrenje, odnosno mošt.
– Mošt smijem piti, ali tata mi još ne da da probam vino – kaže nam dečko, pa prišapne još jednu važnu stvar: “Tata je spomenuo da imamo 25.000 trsova, ali imamo više, zaboravio je na još 3.000 koje imamo ispd crkve”.
Vrijeme je za prve dojmove, pitamo za njih Domagoja iz Tuškana, koji je na vivodinu stogao s prijeteljicama Emom i Lucijom.
– Čuo sam za manifestaciju proljetos, ali na tadašnju nisam mogao doći, pa ovu nisam želio propustiti. Za sada mogu reći da su oni bolji od očekivanih. Vina su vrhunska, ali nije loša ni ponuda hrane – kaže Domagoj.
Gošća Maja iz Zagreba dio je društva koje često pohodi slične vinske manifestacije, pa nas baš zato i zanima njezino mišljenje. Kaže da je Istra, dakako, najdalje odmakla, njoj je najdraža Plešivica, ali ju je Vivodina ugodno iznenadila.
– Prvi puta sam na Vivodini i dojmovi su dobri, manifestacija je na razini i može se usporediti sa sličnima, iako nije toliko poznata. Moram priznati da sve ovo jako dobro izgleda. Ugodno me iznenadila kvaliteta vina, ali i srdačnost domaćina, sve je nekako pristupačnije, obilnije. Iskoristit ćemo dan da malo “pronjuškamo” po vinarijama, a onda ćemo si odabrati onu koja će nam se najviše svidjeti za ciljani posjet – kaže Maja.
Vinski podrum Ferko
Napuštamo strogi centar mjesta i idemo u Belošiće, koji se na karti malo čine van rute, ali nedajte da vas to obeshrabri jer podrum Marijana Ferka smješten je na osami, tik iznad vinograda, sagrađen je od kamena prije 200 godina. Vlasnik ga obrađuje sa suprugom i dvojicom sinova, svi imaju svoja zanimanja, a proizvodnja vina im je zajednički hobi. On je policajac zaposlen u PP Ozalj. Ispred podruma su masivne klupe, na ulazu improvizirani šank, pa opet klupe. Desno je stara preša, lijevo ulaz u dio s s bačvama.
– Kada je djed preuzeo podrum još je imao krovni pokrov od škope. Obrađujemo oko 6.500 trsova i kapacitet nam je oko 15.000 litara vina. Sve uspijemo sami, rodbina uskoči tijekom berbe, kada ima više posla. Opskrbljujemo lokalne kafiće u Žakanju i Kamanju. Ovo je sjajna promocija za nas, trebalo je tako nešto osmisliti davno ranije – kaže Marijan Ferko.
Graševina je kod njega tradicionalna, kao i Muškat žuti, a preporučamo vrhunski Crni pinot. Njega je taman isprobavao Zagrepčanina Damir Tkalčević, kada smo ga upitali za dojmove.
– Jako dojmljivo, vanserijski, bez ikakve dvojbe. Nisam očekivao ovoliku gostoprimljivost, no ono najvažnije, kvaliteta vina je za mene potupno iznenađujuća za ovaj kraj. Rekli su nam da nakon ovoga imamo ručak, ali ne znamo kako ćemo išta pojesti, koliko nas hrane na ovim postajama, a tek smo na trećoj – komentirao nam je Damir.
Vinski podrum Štubljar
Hodamo dalje do Hodinaca, jer nas tamo čeka četvrta postaja – Vinski podrum Štubljar. E sad, on obrađuje vinograde na Vivodini odakle rodom jest, međutim podrum mu se nalazi u Kamanju gdje živi, pa je na postaji u Hodincima on zapravo gostujući vinar, koji tamo pruža vinsku okrijepu uz ručak.
No, prije nego popričamo s vinarom Vladimirom, nešto nas je odvuklo prema pečenjari tamošnjeg Lovačkog društva Kuna. Dim iz dima na pečenjari iz opeke pokazao se kao lažna uzbuna, jer se tamo vrtjelo nije ništa, a pogledom nismo mogli dokučiti da se nešto sprema. Ipak, mirisi su dobro ispunili ovar prostor, makar je bio na otvorenom i odveli na nas pravi cilj. U obližnjoj prostoriji dva vrijedna lovca strpljivo su vrtjela kuhače po svojim kotlićima, svaki je okretao nekih 150 porcija.
– Ja sam Marko Furjanić, a ovo je moj kolega Marinko Kostelac. On radi grah sa špekom i kobasicama, a ja lovački čobanac s dvije vrste mesa, srnetinom i divljom svinjom, te s malo tjestenine. S pripremama smo krenuli prije tri dana, od čišćenje i pripreme mesa, do sinoć do ponoći smo vrtili kuhače, a jutros smo ga završili. Ponosni smo kako je ispao – kažu dečki.
Nisu lagali ni riječi. Pitali smo da nam otkriju kuharsku tajnu, ali su se pravili da nas ne čuju. – Tu je oko 300 porcija, garantiramo da gladnih i nezadovoljnih neće biti – rekli su još jednu istinu.
Ovako siti sada možemo pričati s gazdom Vladimirom Štubljarom, koji na svojem štandu ima pune ruke posla. Kaže da su gosti tradicionalno dobri kušači, koji pucaju i na kvalitetu i na količinu. Vinograd od 10.000 trsova kod Svetog Križa na vidikovcu obrađuje uz pomoć supruge i dvojice sinova. Uložio je u novi podrum u Kamanju, pa ako već na Vivodini nismo u njega mogli virnuti, ne znači da se ciljano ne može navratiti do vinara Štubljara.
U Hodincima čujemo i prvu kritiku na račun organizacije. Dalmatincu Luki Turčinovu dosta je – hodanja.
– Ma brate mili, piješ, pa jedeš i kako ćeš onda još i hodat. Malo uzbrdo, pa nizbrdo i tako cijeli dan. Rekao sam već da ću im donirat ono golf vozilo da nas razvoze – govori Luka Turčinov.
Otkriva da je napola Dalmatinac, druga polovica vuče korijene s Vivodine, odakle je majka, a ona prva s Murtera gdje živi i ima restoran. Ovdje, na ozaljskom području ima vikendicu i sestru koja vodi konjički klub, pa uživa svaki puta kada dođe. Kaže da je zrak drukčiji, ljudi su topli, krajolik prekrasan i vina su dobra, no ima mjesta za napredak.
Vinarski podrum Lešćanec
Peta postaja ovog vinskog puta je posebna, ne samo po sređenosti njihova podruma, već i po nećemo što je s time vjerojatno u uskoj uzročno-posljedičnoj vezi. Ovo je jedini ženski podrum na vivodinskom području, jer u njemu glavnu riječ vode žene – prvenstveno gospođa Ljiljana Lešćanec, njezina kćer Andreja te snaha Karmen, a još imaju i jednu djelatnicu, Željku. Muškarci su zaduženi uglavnom za one neplemenite poslove, košnju i druge fizikalije.
– Mama je te poslove preuzela prije 30 godina, znači u podrumarstvu i vinogradarstvu, dečki su sve posadili i sve kose, a mi radimo glavne stvari – kaže nam Andreja Lešćanec.
Ženska ruka i njihova nepca digla su kvalitetu vina, nije to slučajno, doista za žene kažu da imaju razvijenije sjetilo njuha. Graševina i Rajnski rizling su odlični, ali preporučamo Kerner, ne zaostaje po kvaliteti, a nigdje drugdje ga ne možete probati. Obitelj Lešćanec je složna da je ovakva manifestacija sjajna stvar za promociju njihovih proizvoda.
– Ajmooo – uzalud je iz svega glasa ispred njihova podruma vikao vodič Mijo Kalčić, inače Dugorešanin, jer ga nitko od 25 gostiju nije doživljavao. Imao je, kaže nam, lošu sreću, pa je morao voditi ekipu vinara iz susjednog Vrhovca. Em znaju teren, em vole popit, pa ih iz svakog podruma, kaže, mora tjerati.
– Najgora grupa koju sam mogao dobiti, svi poznaju sve, pa se svako malo zarundaju, te popij za jednu, pa za drugu nogu, pa putni, pa poputni. I onda kad podignem glas ispadam gonič robova – žali nam se dobro raspoloženi Mijo, dodajući da je njemu, kao Mrzlopoljcu, na Vivodini odlično. Vidimo i sami da, što bi se ono rekli, pliva kao riba u vodi između tih podruma, a pogotovo u njima.
Vinarski podrum Darko Vrbanek
Uz vinara Frlana s brda, Darko Vrbanek je najvevći vivodinski vinar po kapacitetima do kojega se spuštamo. S obzirom da su nam na sljedeće dvije postaje također vinari Vrbaneki, odmah da pojasnimo njihove obiteljske veze. Darko nije blisko rodbinski povezan ni s jednim, sljedeći kojega ćemo posjetiti, Josip, koji vinari u bivšem Badelovom podrumu nedaleko Darka, brat je Mirka Vrbaneka do kojega se na zadnju postaju gosti vraćaju busom. Tamo ćemo pričati s Mirkovim sinom Josipom, pa da ne bude zabune, nazovimo starijeg Josipa, Mirkova brata – Jožom. No, vratimo se Darku, koji upravo prima onu veselu ekipu Vrhovčana koji mu se spuštaju od obitelji Lešćanec.
– Dobrodošli dragi gosti, ne znam koliko vam trebam pričati o
sebi, kad sve već znate. Muškat bih vam ponudio, ali je kompletan
prošal, a vrhunski je i Chardonnay. Nismo mi pivari da možemo
celo leto kuhat. Preporučam i Zweigelt, odležao je tri mjeseca u
“barriqueu”, pa ja taman. Ima li pitanja? – pita Darko.
– Ima! Kol’ko je vur? – odvrati neko nestrpljiv iz mase.
Onda su si ljudi potočili, a mi smo si popričali s dvije dame mlađe dobi. Nisu se htjele predstaviti, ali svejedno su podijelile dojmove. Kažu da su Vivodinci bili kod njih na njihovoj vinskoj manifestaciji u Vrhovcu, pa sada oni uzvraćaju posjetu, te tako njeguju dobrosusjedske odnose. Malo im je bilo prohladno, jer su se primicali večernji sati, ali brzo su se ugrijale ispred Darkova podruma.
On ima 4,5 hektara vlastitih vinograda, ali dosta i otkupljuje, čak možda i dvije trećine ukupne mase bude iz otkupa, a ima kapacitet od oko 70.000 litara. Osim na lokalno tržište vino plasira i do Skradina, Šibenika, Zadra i Splita, ipak, najviše po Karlovačkoj županiji i Zagrebu. Kaže da je korona dosta uzdrmala tržište, restorani se još koliko-toliko drže, ali su najviše stradali kafići.
Vinarski podrum Josip Vrbanek
Josip Vrbanek – Joža je svoj podrum kupio 2003. godine, kapaciteta je nevjerojatnih milijun litara vina, no, dakako, ni približno nije napunjen. Ovaj diplomirani agronom je upisao studij zbog vinogradarstva a nakon studija ostao raditi u Zagrebu i punih 25 godina se bavio – voćarstvom, radivši u Institutu za voćarstvo, te je svojevremeno bio i prvi predsjednik Hrvatske voćarske zajednice.
– No, ja sam prvenstveno vivodinac, pa sam se vratio na Vivodinu, posadio sam plantažu jabuka, kupio ovaj podrum i proizvodio jabučni ocat. Kako je podrum bio ogroman i prazan, odlučili smo se upustiti i u vinogradarstvo, pa smo kupili zemlju i zasadili 4,5 hektara vinograda, znači oko 25.000 trsova, planiramo to širiti, a dosta i otkupljujemo – kaže nam vinar Joža Vrbanek.
On proizvodi najviše sorti, čak 11, no mi ćemo izdvojiti onu koju ne možete popiti nigdje drugdje u Hrvatskoj – Lovrijenac. Radi se o crnom vinu kojie se ne proizvodi samo kod njega, ali ga svi ostali kupažiraju s nekim drugim sortama, samo ga Joža ima čistog, i uopće nije pogriješio. Osim vina, nije odustao ni od jabuka i prerađevina, pa ima najveću proizvodnju jabučnog octa u Hrvatskoj, sada pravi i vinski ocat te ocat od meda, pa će se širiti i u tom području proizvodnje.
On smatra da bi se njegovi kolege trebali ujedniti ne samo po pitanju marketinga, već i u proizvodnji, pa zajednički nastupati na tržištu.
– Ovaj podrum je zapravo bio zadružni dom, izgrađen je 1938. godine i imao je 103 člana. Pokušao sam svojevremeno potaknuti osnivanje zadruge, ali su me sasjekli u korijenu, iako tako funkcionira sistem u Italiji, Austriji i Švicarskoj, kada su u pitanju obiteljska gospodarstva. Mi sada na Vivodini imamo 50 posto preša viška, filtera barem 80 posto, a nijedne poštene punionice jer košta 100.000 eura. Istovremeno imamo premale količine za trgovačke lance, a sve bi to riješili osnivanjem zadruge – kaže Joža Vrbanek.
Razveselilo ga je kada je čuo da su mu u goste došli mladi baranjski vinogradari, koji imaju običaj obilaziti vinska područja u Hrvatskoj i skupljati iskustva.
Vinski podrum Mirko Vrbanek
Mirko je Jožin brat, a podrum nam predstavlja Mirkov sin Josip Vrabenek. Živi u Zagrebu, ali je sigurni nasljednik imanja, završio je agronomiju i ima vlastito konzultantsko poduzeće koje se bavi pisanjem EU projekata. Spoj modernih znanja i tradicije, koja pršti iz njihova podruma mogla bi biti dobra kombinacija.
– Crkva je izgrađena u selu 1757. godine, a potom išli graditi ovaj podrum, znači, 20 godina kasnije je i on izgrađen. U vlasništvu naše obitelji je otprije tri generacije. Dakle, otkupio ga je jedan povratnik iz Amerike, imao je nećakinju koja nije imala nasljednika te joj ga je odlučio pokloniti ukoliko će ona imati nasljednika. Bila je to zapravo moja baka Kata, koju je oženio moj djed Josip. Kroz vrijeme smo ga modernizrali prvenstveno opremom, interijer je praktički izvorni s minimalnim intervencijama, Kapacitet je 70.000 litara, prije desetak godina ti su kapaciteti bili puni, ali smanjujemo količine da bi imali kvalitetu, pa samo sada na nekih 20.000 do 30.000 litara. Obrađujemo oko 2 hektara zemljišta i 8.000 trsova, dok ostatak otkupljujemo od kooperanata – kaže nam Josip Vrbanek.
Diči se svojim vrhunskim Chardonnayem, ali ne zaostaju ni Traminac ni Sivi pinot. U kutu podruma je ogromna drvena preša ručno rađena 1838. godine koja su okretali volovi. Imanje Josip misli koncipirati tako da bude samoodrživo, da vina prodaje na pragu, odnosno da kupci dolaze k njemu, a ne da on odlazi k njima.
Ova je manifestacija, i on se slaže, odlična promocija kraja. Ona je završila upravo posjetom njegovom podrumu, pa ne treba sumnjati koliko se tu skupilo veselja. Valja reći da manifestacija Wine&Walk, inicijalno osmišljene od strane Turističke zajednice Karlovačke županije, ima snažnu podršku Udruge vinogradara, vinara i voćara Ozalj te samog Grada Ozlja.
tekst: Mario Pušić; foto: Robert Fajt
