Tamo vas čeka zapuh novih mirisa, čajeva i kuhanog vina kojima su ovladali cimet i klinčići koji se miješaju s hladnoćom, dobrim željama i zvucima adventskih napjeva
Advent su blještave lampice, prekomjerno jelo i pilo i kupnja nepotrebnih stvari. Njegov stvarni sjaj, međutim, doživjet ćete malo dalje od blještavila, ravno ulicom, pa lijevo iza ugla. U dvorištu Franjevačkog samostana život je onakav kakav je nekada bio. Ljepotu jednostavnosti prezentiraju trojica karlovačkih fratara, prvi među jednakima je gvardijan fra Krunoslav Albert. Njihova su srca Karlovčanima bila uvijek otvorena, no, sada su im otvorili i vrata svojih tajnovitih samostanskih odaja.
Pozvao ih Fran Krsto Frankopan
Kroz njihove ture koje odrađuju za nula kuna, a na vama je da ih nagradite milodarom koje potom poklanjaju potrebitima, možete svim svojim osjetilima uživati u nesvakidašnjici, u stara vremena će vas vratiti samostanska kuhinja i ljekarna u kojoj možete opipati staro posuđe.
Mirisi ljekovitog bilja su gotovo omamljujući, a umirujuća je tišina samostanskoga klaustra. Njihovi originalni čajevi i samostanske delicije uz nezaboravne uspomene i mir u srcu nisu jedino sa čime ćete poći svojim kućama. Odnedavno nude kuhinjske krpe, torbe s velikim ručkama te pregače na kojima su otisnuti motivi kojima ste upravo bili svjedočili.
Nije nam fra Albert otkrio sve njihove tajne, ali jednu važnu jest. Što god pravili i pakirali, bili to kruh, čajevi ili kuhano vino, franjevci mole za sve one kojima će to jednog dana koristiti, pa eto, u vrijednosti vašega milodara su svakako i njihove dobre želje, a ne samo proizvodi. A u njima ima pregršt zdravlja za vašu dušu i tijelo.
Priča o franjevcima u Karlovcu započela je prije točno 364 godine, kada su na poziv Frana Krste Frankopana ušli u zidine šesterokrake zvijezde. Godinu poslije, 1678. godine prepuštena im je na upravljanje crkva Presvetoga Trojstva oko koje su počeli graditi svoje skromne nastambe. U strašnom požaru nastradali su crkva i dio samostana, pa su morali graditi iznova. Današnji izgled, odnosno samostanski kompleks oko crkve zatvoren je 1767. godine.
Prosjački red i Božja providnost
Na ulazu će vam fra Krunoslav pokazati škrinju, s istim takvima su njegova braća franjevci dolazili u Karlovac služiti Svevišnjemu i građanima. U njima bi bilo ono što je u nju moglo stati, a ujedno je to bilo sve ono što su ovi redovnici sirotinjskoga reda i posjedovali, nekoliko osobnih stvari i pokoju knjiga, ako bi je imali. Kada bi uselili u ćeliju, kako su tada zvali sobe, ti bi kovčezi imali funkciju ormara. Ovaj kovčeg je originalan, samostanski, a poput njega ovdje je još nekoliko stotina važnih artefakata, sakralni su dobili svoje mjesto u sakralnoj zbirci, a svjetovni u etnografskoj. Upravo ovu potonju vrijedni su Božji sluge rekonstruirali kroz samostansku ljekarnu i samostansku kuhinju i žele vam je približiti. Sve to sažeto je u letcima koje nam fra Kruno dijeli iz fratarske škrinje.
Ovi su zidovi svjedočili stoljećima patnje i poniznosti, ali i velikih trenutaka gradske i hrvatske povijesti. U ovdašnjim su školskim klupama sjedili Ljudevit Gaj i Juraj Dobrila, naučavali iz tisuća knjiga koje se i sada čuvaju u njihovoj biblioteci. Od njih 10.000, oko 250 je rijetkih, a 56 komada više se prolistati ne može nigdje na svijetu, nego samo ovdje.
Zamolili smo fra Krunu da upali stari fenjer, tako ćemo dobiti ljepše slike, pomislili smo, no dobili smo i ljepši ugođaj. Vodeći nas sa svjetlom u ruci, ušli smo u kuhinju preko škripavog drvenog poda. Zidovi su crni, od dima – pomislimo. Miris ljekovitoga bilja ispunjava sve ono što nisu zauzele starine iz franjevačke svakodnevice. U ognjištu ne gori vatra, ali tinjajuće žaruljice vjerno je pokazuju. Iznad su prazne glinene posude, poželio bi čovjek da u njima nešto krčka, možda kakav gulaš s povrćem spravljen po drevnom receptu, iako se meso kao namirnica tada najmanje koristilo. Ne bi bio loš ni čušpajz od povrća iz njihova vrta, koji je uz kruh bio najčešće na meniju.
– Nikada se nije znalo što će biti na stolu. Bilo bi zapravo ono što bismo sami imali u vrtu ili isprosili, primili od drugoga u Božjoj providnosti. Mi smo prosjački red i tako je to bilo. Nahraniti braću za tadašnjeg fratra-kuhara, bilo je pravo umijeće. Ima jedna stvar koja se generacijama prenosi kao jelo za koje su rekli da diže iz mrtvih – ajnpren juha. One su nešto što bi danas bile prežgane juhe, brašno zaprženo na masti s češnjakom i zaliveno vodom. Juhe su i inače bile naša glavna hrana – govori fra Kruno.
Mast oprana u 10 voda
Oko stola bi se skupila družina, a svatko je posluživao svakoga, onako, po inerciji. U jednom trenutku službovala su tamo i 24 fratra, kažu tako samostanske kronike koje rukom fratri pišu sve od 1657. godine. Ima jedna tradicija koje se fratri drže i danas, a to je, kako smo već rekli, da mole dok spravljaju, pakiraju i proizvode. U ono vrijeme, međutim, na taj su način čak i mjerili vrijeme. Zamislite ovako: fratar kuha juhu i shvati da mu za to treba pet “Očenaša”. Onda mijesi kruh, za što mu treba deset “Vjerovanja”. Dok čeka da prokrčka čušpajz nad vatrom – izmoli krunicu. Vrijeme trajanje molitvi tako su s vremenom postale mjere za spravljanje jela. Prema tome, jedan “Oče naš” viška, lako je mogao značiti da će jelo pregorjeti.
– Svako jelo je pratila molitva. Pa zamislite – s jedne strane zdrava, ekološka hrana, a s druge blagoslovljena molitvom. Bila je sita i duša i tijelo – govori radosno fratar Kruno, dok nam pokazuje malu drvenu posudu u kojoj se u masti čuvalo meso.
Većinu zdravih namirnica su franjevci uzgajali u svojemu vrtu. Odnosi se to na one korištene u kuhinji, ali i u apoteci. Stručnjak za ljekovito bilje je fratar Mate Bašić, koji godinama istražuje benefite zdravoga bilja, kombinirajući moderna znanja s onim koja je pronašao u ljekarušama samostanske knjižnice. Tako je patentirao tri vrste čaja. U svakom je po 12 zdravih biljčica, blagotvornih za vaše tijelo. U jednome kojega je nazvao FraMuNal baza je trputac, koji ima protuvirusna svojstva. U današnjim nezdravim vremenima zasigurno je okrijepljujući za vaš organizam, a moguće vam pomogne odbiti i pokoji virus, ako se, nedaj Bože, mala beštijica provuče nekako kroz zaštitnu maskicu. Imaju čak i domaći dezinficijens za ruke. Fra Mate ga je osmislio perući svinjsku mast u 10 voda, a onda je u nju nadodao nekoliko svojih tajni plus sastojke 12 trava.
– Napravio je i FraFital, čaj za mršavljenje, te FraVital, onaj koji daje život, pomaže oboljelima od kancerogenih bolesti da ojačaju – govori fra Albert.
Apotekarske posude pune su mirodija od lipe, bazge, primorskog vrijeska. Na stolu su mužari koji su se usitnjavali pripravci; prvo su bili drveni, a poslije od mesinga. Stol je krcat namirnicama. U koritu ili naćvama pirovo je brašno, dio u zrnu, a dio samljeven. Fra Kruno kaže da nijedna prezentacija ljudima ne može toliko vjerno dočarati ono što sami mogu neposredno vidjeti i opipati.
Tišina u srcu grada
– Željeli smo posjetitelje pozvati da razgovaraju s baštinom. U našoj biblioteci mogu koristiti svoje čulo vida, ali ovdje možemo pomirisati, dotaknuti, okusiti. Ljude zatim vodimo u klaustar, gdje im pokušamo dočarati kako izgleda tišina. Cijeli kompleks je zaštićen debelim zidovima i ljudi naprosto ne mogu vjerovati da ovdje, u srcu jednoga grada, možeš osjetiti takvu tišinu. Lijepo ih je gledati dok u nju zaranjaju – kaže fratar.
Čaj se može probati u njihovom atriju, ali i kupiti zapakiran. Tamo vas čeka zapuh novih mirisa, čajeva i kuhanog vina kojima su ovladali cimet i klinčići koji se miješaju s hladnoćom, dobrim željama i zvucima adventskih napjeva.
Fra Krunoslavu je drago što fratri sudjeluju u javnom životu grada, jer su neizostavni dio njegove povijesti. Da ona bude ovako lijepo prezentirana pomogla im je karlovačka Turistička zajednica te Turistička zajednica Karlovačke županije.
Dijele dobrotu i skrivena blaga
Direktor Turističke zajednice Karlovačke županije Željko Fanjak kaže nam kako je zbog vrijednih franjevaca Karlovac dobio novu destinaciju i vrijedan novi turistički proizvod.
– Turizam u svojoj osnovi žudi za slobodom, za dobrotom. On izvlači ono najbolje iz ljudi. Najuspješnije turističke priče događaju se kad ljudi odluče nesebično dati najbolje od sebe i to podijeliti s drugima. Od ljudi za ljude, jednostavno rečeno. I to je ono čemu svjedočimo ovdje kod naših karlovačkih franjevaca. Oni su odlučili svu svoju dobrotu i skrivena blaga podijeliti sa širom javnošću. Na tome im hvala jer time definitivno oplemenjuju turističku ponudu Karlovca i Karlovačke županije kao turističke destinacije, prokomentirao je direktor Željko Fanjak, također čest gost karlovačkih fratara.
Za sve željne obilaska ove jedinstvene ponude napomena da su obilasci subotom i nedjeljom od 16 do 20 sati, a dobrodošli ste bez najave.
foto: Robert Fajt; video: Vito Butković