Novigradski kraj definitivno ima još puno prostora za širenje svojih turističkih potencijala, a mnogi ga otkrivaju ili će ga tek otkriti.
Kad su moćni bolidi zasjali na fotografijama diljem svijeta u izvještajima s World Rally Championshipa u Hrvatskoj, mnogi su u kadru možda i prvi put u životu vidjeli stari grad Novigrad i stari kameni most koji u ovom malom mjestu pored Karlovca premošćuje rijeku Dobru. I to već više od 230 godina.
Naselje od svega 60-ak stanovnika može se pohvaliti kulturno – povijesnim znamenitostima kakve nemaju ni neki puno veći gradovi. Uz već spomenutu kamenu gradinu na brdu iznad Dobre i stari most, tu su Župna crkva uznesenja Blažene Djevice Marije koja je i marijansko svetište, stara konjušnica, trase starih povijesnih cesta Lujzijane i Karoline, te na jednoj od nje nalazište iz tog doba na brdu Kremenik iznad Dobre. Tamo su, naime, krajem 90-ih godina prošlog stoljeća arheolozi istražili postaju i odmorište za putnike, gdje su se odmarali konji kao i gladni i žedni putnici.
Malo mjesto, dva hotela
Kad se svemu ovome pridoda i zadnja kovačnica u karlovačkoj regiji koja više ne radi, ali svoja vrata po potrebi otvara turistima, nije teško zaključiti da su Novigrad i okolica pravi mali “skriveni raj nadohvat ruke” koji turistički tek treba dodatno istražiti i prepoznati.
Pomalo čudno zvuči da ovo malo mjesto ima i dva hotela. Vincentium u sklopu Župnog dvora župe koju revno vodi vlč. Filip Vicić, te Hotel Amarilis neposredno uz rijeku Dobru s pogledom na stari grad. Vlasnik klaonice Lorković dosjetio se da bi svoj proizvod mogao i sam prodavati kao finalni proizvod. Otvorio je prvo restoran koji je, kad se pokazala potreba, narastao u hotel. Danas je hotelski restoran idealno mjesto za dobar gablec, no u njegovoj ponudi ima i nešto što u dolinu Dobre privlači mnoge, ne samo iz Karlovca i okolice nego i iz drugih većih gradova, ponajprije Zagreba i Rijeke. Stoga su hotel i restoran otvoreni tijekom cijele godine, a upravo smo o tome razgovarali s voditeljicom objekta i vlasnicom Biserkom Lorković.
Turisti na jednodnevnom odmoru
– Imamo obiteljski posao – klaonicu a popratni ugostiteljski objekt se jednostavno nadovezao na taj posao. Gosti nam tako dolaze tijekom cijele godine. U ljeti ga popunjavaju stranci, evo nakon korone ponovo su nam počeli pristizati turisti iz Koreje kojih nije bilo više od dvije godine, rekla nam je Biserka.
Popunjenost je, dodaje, rentabilna, kroz jesen, zimu i rano proljeće je slabije ali u sezoni turista u Novigradu ima podosta. Uglavnom su još uvijek destinacija za prenoćište ali, kaže nam vlasnica, ima sve više obitelji koje ostaju i duže od jednog dana. Tako koriste priliku da odmore u idiličnoj dolini rijeke Dobre, ali i upute se na dnevne izlete u Zagreb, Karlovac i posebno Nacionalni park Plitvička jezera. Dobar “pit stop” za daljnji put prema Jadranu ili ako su u povratku prema kući.
Jedna je namirnica kod ljubitelja dobrog variva vrlo popularna, a bije je glas da se ona ili voli – ili mrzi. Radi se, naime, o filekima što su u stvari očišćeni goveđi želuci. Dobro isprani i spravljeni po pravoj recepturi fileki su prava poslastica. Upravo se na ovom težačkom jelu afirmirao restoran hotela Amarilis. Lorkovići u svojoj klaonici imaju vrhunsku robu – domaće kravice a fileki su jedan od proizvoda. Nadaleko se pročuo glas o vrhunskim filekima u Novigradu, pa tako u dolinu Dobre ne dolaze da omaste brk samo domaći dečki i cure, nego i gosti iz Karlovca, okolice, ali i cijele Hrvatske.
Fileki kao magnet
Ovaj specijalitet ovdje se, međutim, može pojesti samo srijedom. Kuha se velika količina a mnogi tvrde da je upravo to ono što ovom jelu daje dodatni “touch” jer se dobri fileki mogu skuhati samo na desetke litara, a ne spravljati u lončiću. Tijekom tjedna restoran ima i uobičajenu ponudu gableca i jela “a la card”, no srijedom je dan za fileke i čobanac.
Logično da je onda ekipa Skrivenog raja nadohvat ruke srijedu “bezecirala” za reportažu u Novigradu. Prvo je trebalo napuniti želudac, a onda ćemo lakše u obilazak ovih znamenitosti Novigrada. Čim smo ušli u Amarilis za stolom smo uočili celebritije sportskog novinarstva. Jura Ozmec, Stjepan Balog i Robert Šalinović u društvu svog domaćeg kolege, karlovačkog novinara Marijana Bakića česti su gosti u Novigradu. Zbog prirode posla koji obuhvaća i putovanja ne stignu baš svaku srijedu doći ovdje, no Ozmec nam kaže da koriste svaku priliku do dođu.
– Treba ih jesti što ćešće, što više i što više fileka pojedete to će vam biti bolje u životu. Dolazimo redovno jednom u dva mjeseca, možda i češće. Novigrad uvijek i samo srijedom. Fileki se ili obožavaju ili mrze. Mi ih mrzimo i onda ih uništavamo. Želimo ih sve uništiti. Ovi su jako dobri, mesnica je blizu i tete u kuhinji ih jako dobro pripremaju, rekao nam je poznati sportski novinar. Od njega doznajemo da se fileki mogu napraviti i na jedan drugi način. Kaže nam da je njegovo društvo imalo čast ovdje probati i friške pohane fileke. To bi, dodaje preporučio svakome, nisu u redovnoj ponudi pa ih tako “samo rijetki mogu dobiti”.
Domaće je domaće
Ozmeca smo pitali koliko zna izraza za fileke koji se koriste u Hrvatskoj, a nabrojao ih je četiri – fileki, škembići, vampi i tripice, zna da ima još jedan koji je zaboravio. Wikipedia međutim kaže da ih ima još dva – to su dropci i burag. Fileki su, naime, njemački izraz, izvedenica od riječi flecken. Osim kušanja fileka i čobanca naša je ekipa imala privilegiju i zaviriti u kuhinju Amarilisa. Tamo fileke već duže od deset godina kuha šefica kuhinje Ljiljana Stanša. Tajna njezinih fileka su domaći sastojci.
– Domaće je domaće, sve iz našeg kraja. Dobar materijal je tajna dobrih fileka. Idu dobri začini, domaća juha jer je temeljac jako bitan i naravno slanina. To i jesu špek fileki. Kuhamo i čobanac kao i fileke u velikom kotlu. Dolaze nam grupe, pojedinci i ujutro i popodne pa se mora kuhati velika količina, a dnevno se ovdje pojede i više od 250 porcija fileka, kaže nam vrijedna kuharica Ljiljana.
Restoran naravno ima i ponudu drugih jela, tijekom tjedna po dva gableca dnevno, srijedom zna se, a petkom je u ponudi riba. Dobra je na par metara, no od riječne ribe imaju samo pastrvu i smuđa. Sitna plava riba je jako tražena, a papaline su redovito na meniju. Tu je, pokazuje nam gazdarica Ljubica Lorković, u ponudi i odojak. Tradicionalno pečen na ražnju, a često se uzima i “za van”. Dobru hranu treba dobro i zaliti, a pohvalno je da se ovdje može popiti čaša dobrog lokalnog vina i to s vinorodnih obronaka Vivodine kod Ozlja.
Turistički potencijal
Vlasnicu restorana Biserku pak veseli da su njihovi fileki postali nadaleko poznati, pa se pohvalila da ima onih koji svrate na gablec čak iz Zagreba, Rijeke, Istre i Dalmacije.
Novigradski kraj definitivno ima još puno prostora za širenje svojih turističkih potencijala, a mnogi ga otkrivaju ili će ga tek otkriti. Frankopanski dvorac se još obnavlja, a mnoge je iskreno potresao požar koji je uništio tek obnovljena krovišta njegove dvije kule. Sad ih treba ponovo izgraditi, a ova jugozapadna je već gotova i bit će postavljena na svoje mjesto. Puno je planova, no kad dvorac jednom konačno bude obnovljen, sigurno će turistički Novigrad dodatno procvjetati i više neće biti toliko “skriven”.
Vjerski turizam
U dolini Dobre ima podosta kuća za odmor – vikendica koje se iznajmljuju. Vlasnici ih dodatno uređuju ne samo za svoj obiteljski odmor nego i za rentanje turistima. To dovoljno govori da interesa ima. Vjerski turizam ovdje nije nepoznanica, a to najbolje zna župnik koji je duhovnoj komponenti dao i onu svjetovnu, a kako bi hodočasnici mogli odmoriti pa i dobro pojesti u restoranu u sklopu Župnog dvora. Župna crkva uznesenja Blažene Djevice Marije je uz Kamensko i Oštarije jedno od tri marijanska svetišta u Karlovačkoj županiji i za blagdan Velike Gospe u Novigrad pristigne velik broj hodočasnika.
O WRC Croatia koji se vozio na ovim cestama dvije godine zaredom ne treba previše trošiti riječi jer je to događaj “par excellance” u globalnim okvirima. Koliko Novigrad, kao i bilo koje mjesto u koje dođe rally karavana može profitirati dobro je poznato, jer tisuće gledatelja prilika su za zaradu.
Gdje su OPG-ovci?
U obilasku Novigrada doznali smo da ima i jedan problem. Naime, ovaj kraj gotovo da i nema lokalnih OPG-ovaca koji bi svoje proizvode plasirali i upotpunili ponudu. To je ono što definitivno treba poticati da se u ovaj demografski prilično opustošen kraj vrate ili nasele mlade obitelji. Turistički razvoj dakako da ne može doći sam od sebe, bez ljudi. Povijesne i kulturne znamenitosti, idilična i čista rijeka Dobra, pa čak i odlični fileki za to nisu dovoljni, sve je to samo podloga za cjelokupnu priču koja jedno mjesto može pretvoriti u destinaciju. No turizam je odavno puno više od toga, a da se potencijali iskoriste, treba se dobro potruditi.
POGLEDAJTE FOTO GALERIJU…
POGLEDAJTE VIDEO…