U miru gorostasnih stabala i žuboru potoka ispod stijene na kojoj je nikao svejedno se može uživati, ali začinite dojam s malo mašte i nekoliko udžbeničkih činjenica
Od 16 dvoraca i utvrda Karlovačke županije, samo su tri privedena kakvoj-takvoj svrsi (Dubovac, Ozalj, Ogulin), dok su ostali u raznim fazama spore obnove ili su predani zubu vremena. To su tužni i razočaravajući podaci, pa u obilazak morate krenuti bez velikih očekivanja. Samo tako možete doživjeti svu njihovu raskoš i puni potencijal.
Krenite iz Karlovca
Vaš jednodnevni obiteljski izlet uz malo mašte i puno pozitive, mogao bi se pretvoriti u pravu obiteljsku pustolovinu. Svakako imajte na umu da su u tim građevinama nekad živjeli hrvatski velikaši te jedni druge posjećivali konjskim zapregama putevima kojima ćete vi proći, kao i da su baš tim mjestima marširali turski osvajači u svojim pokušajima da osvoje Beč i pokore zapadnu Europu. Dovoljno za prvu dozu uzbuđenja.
Prvo dođite u Karlovac, šesterokraku renesansnu utvrdu koja je Osmanlijama ulaz u grad branila zemljanim bastionima i bedemima od balvana koji su kasnije prerasli u kamene zidine, a prilaz im je bio onemogućen puštanjem vode iz Kupe u opkop dubok šest metara. Od njegove gradnje 1579. godine do 1672. Turci su ga udarali devet puta, ali ga nijednom nisu probili. Postoji legenda koja kaže da tome nisu pridonijele samo čvrste zidine i srčani Karlovčani već i turske lubanje koje su ugrađene u same temelje tvrđave koju je gradio Karlo II. Habsburški.
Odavde krenite prema Rijeci starom Karolinom, prvom cestovnom poveznicom panonskog i jadranskog područja, koju je u promet pustio car Karlo VI. te hrvatski Kralj Karlo III. po kojemu je nazvana. Od njenih 105,6 kilometara iskoristite za početak samo osam, preko brežuljaka i lijepih vidikovaca. Bit će dovoljno do Novigrada na Dobri. On je samo ruševina u ranoj fazi obnove, ali vrijedi doći makar zbog pogleda na prekrasan kanjon rijeke Dobre s jedne od obnovljenih kula.
Trnoružičin san
Ovaj je dvorac bio jedno od sjedišta poznate urote Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana protiv Habsburgovaca. Sagrađen je između 12. i 14. stoljeća, prvo je bio u posjedu Frankopana, a poslije je promijenio mnogo vlasnika, sve dok ga nisu spalili partizani 1944. godine.
Istim putem idite dalje, do Bosiljeva će vam trebati još deset minuta autom. Kako budete prilazili dvorcu, imat ćete osjećaj da u njemu spava Trnoružica. On je sačuvao svoje zidine, ali ih, godinama netaknute, polako preuzima šuma.
Ovaj stari grad sigurno je najbajkovitiji na ovoj našoj ruti, a vjerojatno je i turistički najpotentniji, no zbog neriješenih vlasničkih odnosa on je godinama samo – uspavana ljepotica. Tijekom godina je više puta mijenjao oblik zbog dogradnji, najstariji dio je trokatna četverokutna branič-kula, koja je služila kao tamnica i stražarnica. Očito je bila funkcionalna jer ni ovaj stari grad nikada nisu osvojili Turci. Velikaška obitelj Frankopan izabrala je ovaj dvorac za život, nekoliko njihovih generacija ovdje je živjelo 200 godine, sve do urote, nakon koje je opljačkan i godinama zapravo devastiran.
U dvorac se ne može ući jer je ulaz zakračunat lancem i velikim lokotom. Tužno, ali nažalost, neminovno i u ovom trenutku najbolje za njega. U miru gorostasnih stabala i žuboru potoka ispod stijene na kojoj je nikao svejedno se može uživati, ali začinite dojam s malo mašte i nekoliko udžbeničkih činjenica.
Dan kada je krenula pljačka i nikada nije stala
Poznata urota neće biti zapisana krupnim slovima samo u knjigama nacionalne povijesti, već ona ima i veliko značenje za bosiljevački kraj. Dvorac Bosiljevo, kao uostalom i druge slične građevine u vlasništvu Frankopana su konfiscirana te su ih preuzeli razni upravitelji, to zapravo znači da je krenula pljačka koja traje i danas.
Zna se da je, primjerice, barun Sauer, podgeneral karlovački, iz Bosiljeva odnio pravu malu oružanu dragocjenih primjeraka starog oružja, 500 dragocjenih knjiga, mnogo koža zlatom obrubljenih i opšivenih, lijepih šatora, prekrasnog pokućstva, predmeta od slonove kosti i srebra, uvezenih iz Venecije i iz drugih europskih obrtničkih središta, stari novac, kočije (samo je jedna zlatom urešena vrijedila 500 škuda) i drugih dragocjenosti.
Opljačkali su čak i jednu srebrnu škrinjicu s moćima nekog sveca. Dakako da je zarobljeno i živo blago odnosno konji i goveda te žito i vino iz bosiljevačkih podruma. Spomenuti Laszowsky piše da su samo turski zarobljenici, koji su se zatekli u Bosiljevu, vrijedili više od 15.300 talira.
Zapljena i pljačka uništila je frankopansko bogatstvo i gospodarstvo u Bosiljevu. Tako je nestala s povijesne scene najmoćnija i najutjecajnija plemićka obitelj u Hrvatskoj – Frankopani, zajedno s drugom važnom i bogatom obitelji Zrinski.
Nakon tragične smrti posljednjeg vlasnika grada Bosiljeva, Frana Krste Frankopana i nakon neviđene pljačke, nastala je prava jagma za ovim gradom i posjedom. Od tada se nastojao zatrti svaki spomen na ove hrvatske velikaše što je uzrokovalo nestanak mnoštvo dokumenata o povijesti Bosiljeva i njegovih vlasnika. Grad i imanje su prelazili iz ruke u ruku. Traži ga za sebe karlovački general Josip Herberstein, koji ga je kanio pripojiti krajiškom graničnom teritoriju. Traže ga mnogi, pa i veliki neprijatelj Zrinskih i Frankopana, ban Nikola Erdődy, koji ga je napokon 1683. godine i dobio.
Sjaj i novi pad
Iza Erdődyja bosiljevski posjed, preko ženidbenih veza nasljeđuju grofovi Auerspergi, 1710. godine. Auerspergi ga zalažu 1757. godine, Ignjatu Vojkoviću, a potom ga 1759. godine i prodaju njegovoj ženi Ani Mariji de Poczi. Bosiljevo je i drugi put dospjelo u posjed Auersperga, a ovi ga 1820. godine ponovno prodaju grofu i maršalu Lavalu Nugentu, podrijetlom Ircu. On ulaže veliki novac i obnavlja grad u srednjovjekovnom stilu. Oprema ga s mnogo dragocjenih umjetnina iz čitave Europe. Tako ponovno Bosiljevo postaje središtem kulturnog i domoljubnog života hrvatskog plemstva.
Po njegovoj smrti ga nasljeđuje sin Artur. Godine 1842. u Zagreb, na Harmicu stigla je iz Bosiljeva naoružana hrvatska četa od 300 vojnika, koju je vodio mladi grof Albert Nugent. Mnogi smatraju da je to bio početak modernog hrvatskog političkog života. Bosiljevu se lagano vraća nekadašnji sjaj, nude se nove mogućnosti, pristižu vrsni europski umjetnici, slikari izrađuju portrete obitelji Nugent. Dolazi i poznati austrijski kipar i ljevač Anton Dominik Fernkorn koji izrađuje kip zmaja a taj vrijedni kip je nakon mnogo godina, netragom nestao. Fernkorn ovdje upoznaje Josipa Jelačića, budućeg hrvatskog bana, kojemu će kasnije izraditi čuveni spomenik na glavnom trgu u Zagrebu.
Ponovo skoro sve nestaje kada maršal Laval Nugent umire u Bosiljevu 1862. godine, a stariji sin Artur, razočaran hrvatskom politikom, zauvijek odlazi u Englesku. Mlađi Lavalov sin Alfred postaje doživotni zastupnik u Hrvatskom saboru i do kraja života često dolazi u rodno Bosiljevo. Po njegovoj smrti imanje nasljeđuje njegova nećakinja, grofica Ana Nugent. Ona dovodi imanje do propasti, a sve vrjednije stvari iz dvorca su ponovno razgrabljene.
Početkom ovog stoljeća kupuju ga riječki trgovci Kozulići, no tada je od bosiljevskog posjeda malo što i ostalo. Već je ranije zemlja rasprodana ili razdijeljena novim vlasnicima, iako na bosiljevskom posjedu taj proces nije počeo tako rano, niti na način, kako se to odvijalo na drugim pokupskim posjedima.
Javili se nasljednici
Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je konfisciran i devastacija se nastavlja do današnjih dana. Nakon sudskog spora s tadašnjim poduzetnikom Sinišom Križancem koji ga je 90-ih godina dobio u koncesiju na 99 godina uz obvezu da ga uredi i stavi u funkciju, Općini Bosiljevo vraćen 2008. godine, gotovo jednako oronuo. Oni rade tek nužne zahvate kako bi se usporilo propadanje, jer paralelno dvadesetak godina traje sudski postupak koji su pokrenuli navodni nasljednici koji traže povrat imovine. Radi se o potomcima obitelji Marka Ukića, šibenskog tvorničara iz vremena prije 2. svjetskog rata, te Ante Vlahova, imućnog pomorca.
Kronologiju, kao i aktualnu situaciju su nam pojasnili u Karlovačkoj županiji, koja ga želi obnoviti, no bilo kakva ulaganja su nemoguće, sve dok se dvorac premeće po sudskim ladicama.
U postupku povrata oduzete imovine koji se vodio pred bivši Uredom državne uprave u Karlovačkoj županiji, pravomoćnim rješenjem donesenim 2014. godine utvrđeno je vlasništvo Republike Hrvatske temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
– Međutim, 2018. godine bivšem Uredu državne uprave u Karlovačkoj županiji, podnesen je prijedlog za obnovu pravomoćno završenog postupka od strane nasljednika podnositelja zahtjeva, iz razloga jer je u međuvremenu presudom Županijskog suda u Karlovcu u cijelosti poništena izreka presude o kaznenoj odgovornosti tadašnjeg Okružnog suda u Karlovcu iz 1948. godine, a koja je bila temelj oduzimanja navedene imovine – kažu u Županiji.
Ministarstvo pravosuđa je krajem 2021. godine rješenjem dozvolilo obnovu pravomoćno završenog postupka za povrat oduzete imovine sukladno naprijed navedenom zahtjevu podnositelja, a protiv navedene odluke Ministarstva nije pokretan upravni spor. Slijedom navedenog, pred Upravnim odjelom za opću upravu Karlovačke županije, sukladno citiranoj odluci Ministarstva pravosuđa, u tijeku je ispitni postupak i provođenje radnji sukladno propisima. Vode li nasljednici još neki sudski postupak, o tome trenutno u upravnom postupku povrata oduzete imovine u Županiji nemaju saznanja.
Planovi na čekanju
Planovi za Bosiljevo tako su na čekanju, a oni nisu mali. Cijelo područje Starog grada Bosiljevo (utvrda, kapela svete Ane, stražarnica i park šuma) uključeno je u sveobuhvatni projekt obnove, uređenja i turističke valorizacije 9 starih gradova Karlovačke županije i Karlovačke zvijezde pod nazivom ” Dodir civilizacija”.
– 2020. godine izrađen je Krovni interpretacijski plan projekta “Dodir civilizacija” s planom upravljanja, koji definira smjernice za uređenje i turističku interpretaciju svih 10 utvrđenih lokacija, uključujući i Stari grad Bosiljevo. Tako je za Stari grad Bosiljvo planirana okosnica intervencije pod nazivom “priča o obitelji” dok bi interpretacijska i turistička infrastruktura trebala uključivati interpretacijski centar, restoran, smještajne kapacitete, uređenje kapele svete Ane, ambijentalno osvjetljenje Starog grada i uređenje park šume oko starog grada, kažu u Županiji.
U periodu od 2020. godine Karlovačka županija je s oko 100.000 eura financirala izradu dijela dokumentacije za predmetnu lokaciju te je izrađen Arhitektonski snimak postojećeg stanja kapele sv. Ane, Geodetski elaborat-1. faza, Fotogrametrijske snimke i arhitektonski snimak postojećeg stanja na lokaciji Stari grad Bosiljevo, Elaborat za pregled i preporuke mjera održavanja stabala na površini spomenika parkovne arhitekture, a u tijeku je izrada Konzervatorskog elaborata za Stari grad Bosiljevo. Dio sredstava osiguran je prijavom na javne pozive Ministarstva kulture i medija.
Također, na javni poziv Ministarstva kulture i medija za prijavu programa za 2023. godinu Karlovačka županija, između ostalog, za financiranje je prijavila izradu geodetskog i krajobraznog elaborata te idejnog koncepcijskog rješenja za Stari grad Bosiljevo (procijenjena vrijednost cca 48.000,00 eura). Daljnja dinamika uređenja i realizacija zacrtanih ciljeva ovisi o financijskim mogućnostima odnosno dostupnim izvorima financiranja.
FOTO GALERIJA…