Da je Ogulin turistički prepoznat zbog svojih prirodnih ljepota, a ne samo manifestacija poput Festivala bajki koji je sigurno najpoznatiji, svjedoči jedini autokamp.
Kad smo u lipnju posjetili Šmitovo jezero nadomak Ogulina,
nemoguće je bilo zaobići njegovog velikog, ali ne i starijeg
brata – jezero Sabljaci. Neuporedivo veći, ali mnogo, mnogo
mlađi, Sabljaci su počeli nastajati krajem 50-ih godina prošlog
stoljeća s gradnjom hidrocentrale na Gojaku, kao akumulacijsko
jezero koji zajedno s puno manjim Bukovnikom daju vodenu snagu
hidrocentrali i pretvaraju je u struju.
Umjetno jezero tijekom više od pola stoljeća Ogulincima je priraslo srcu, to je njihovo “more”, no zadnjih desetak godina ova destinacija nije ekskluziva za domaće stanovništvo i vikendaše, već se sve više pozicionira na kartu Hrvatske kao jedno od odredišta kontinentalnog turizma. Za mnoge su, međutim, Sabljaci još uvijek jedan mali “skriveni raj nadohvat ruke”, a u tome leže i neke stvari kojih se Ogulinci ne vole prisjećati.
Muk i nevjerica
Pravi šok uslijedio je 6. prosinca 2013. kad se proširila vijest da je vatrena buktinja progutala omiljeni restoran uz obalu jezera, kultno mjesto malog grada podno Kleka u kojima su generacije Ogulinaca imali svadbene proslave, pjevali na feštama i tugovali na karminama. Dvije godine prije vatra je uništila centralnu zgradu Hrvatskog olimpijskog centra na Bjelolasici, a kako je i restoran Sabljaci bio u sklopu HOC-a, nikad nisu prestale sumnje da sve to nije bilo slučajno i da je netko namjerno uništio ponos grada podno Kleka.
Hoće li se u skorijoj budućnosti na ovom mjestu izgraditi novi slični objekt zasad je teško pretpostaviti, jer je u zadnjih desetak godina bilo pokušaja, parcela je prodana privatnim vlasnicima ali tamo je i dalje samo betonski plato koji kod Ogulinaca izaziva sjetu za starim restoranom, i ljutnju kako je završio.
Bilo kako bilo, naša je ekipa skočila do Sabljaka u vreli kolovoški dan kako bi iz prve ruke doznali kakva je situacija. Među kupačima sreli smo Roberta, vjerojatno jednog od najvjernijih “sinova Sabljaka”.
Ogulinsko more
– Svaki sam dan sam ovdje i kupam se u jezeru. To je naše more i uživamo u njemu, no ima i sve više stranaca koji dolaze u Ogulin na dan, dva, spavaju u apartmanima ili kampu. Tu su česti gosti Česi, Poljaci, Nijemci, navrate i onda odu dalje prema moru, rekao nam je Robert.
Kao Ogulincu drago mu je da su stranci oduševljeni jezerom, te nam kaže kako se čude da na kupanju unatoč visokim temperaturama nema više domaćih ljudi.
– Evo, jučer su tu bile dvije obitelji iz Pule. Došli okupali se i rashladili, i kažu da im je ovo više pasalo nego kupanje kod njih na moru u onoj gužvi, dodaje Robert. Pohvalio se da je ove sezone ukupno sabrao šezdeset dana kupanja u Sabljacima.
– Ogulinska klima je takva, sezona kupanja u Ogulinu obično počinje 15. lipnja i uvijek se moglo kupati do Velike gospe 15. kolovoza, odnosno svetog Roka koji je dan kasnije. Ovdje postoji uzrečica “sveti Rok iz vode skok” i to tako. Dođu kiše i vrijeme se pokvari, iako mi se sad čini da se to ipak pomiče prema 1. rujnu, priča simpatični Robert.
Na Sabljacima već više godina postoji tradicija novogodišnjeg kupanja, no Roberta to ne privlači. Kaže nam da je ljetni tip, “kad krene ljeto, onda je stalno tu”. Ako su Sabljaci tema, onda je restoran iz uvoda kod Ogulinaca nezaobilazna stavka. Robert nam veli da su svi bili jako vezani za nekadašnji restoran Sabljaci, i sam je tamo imao svadbu.
– Kao mladi isto smo se tu stalno kupali, imali smo običaj plivati preko na drugu stranu do one kuće i nazad. Tko je bio zadnji, u restoranu je plaćao rundu. Svi Ogulinci pate za njim, žalosno je da se tu ništa slično ne može izgraditi, zaključio je prije nove runde “kupanca”.
Kakva je ponuda?
Što Sabljaci mogu ponuditi kupačima i izletnicima uvjerili smo se sami. Tamo je teren za odbojku na pijesku, igralište za djecu, napuhanac u vodi, uz jezero ima par flosova – sunčališta, trava je solidno podšišana, a smješten je i mali ugostiteljski objekt. Doduše tek montažan, ali u kojem se može osvježiti u pauzi nakon kupanja. Lokalni ugostitelj stavio je i kućicu s “fast food” ponudom, no gastro ponuda je više nego skromna, čak otužna.
Pivo se nudi u limenkama i plastičnim čašama što je i okej za plažu, u ponudi je i hamburger u tri inačice, krumpirići i čevapčići. Ako se ostalo može suditi po probanom hamburgeru serviranom u aluminijskoj foliji, s pljeskavicom koja izgleda kao krmenadl u starom pecivu s hladnim prilozima, onda ne treba dalje trošiti riječi. Pohvala za inicijativu, ne treba biti gladan ni na kupanju, no da se na ponudi i kvaliteti može poraditi, to svakako tim više jer je i to na neki način prezentacija destinacije.
Da je Ogulin turistički prepoznat zbog svojih prirodnih ljepota, a ne samo manifestacija poput Festivala bajki koji je sigurno najpoznatiji, svjedoči jedini autokamp. Bio je pun i u lipnju kad smo zadnji put obilazili ovaj kraj, a nakon glavne turističke špice isto je popunjen. Bijele se kamperi između njiva s kukuruzima, pa nas je zanimalo što strance privlači. Evo što kaže vlasnik kampa Hrvoje Puškarić.
– Radimo već osam godina, počela je deveta, najviše nam dolaze gosti iz Njemačke, ali ih ima i iz cijelog svijeta, sad su došli i iz Australije što nije baš često, priča nam Hrvoje.
Na pitanje zašto bi netko izabrao Ogulin kao mjesto za odmor, Puškarić nam kaže da gosti samo prespavaju na proputovanju prema našem moru no mnogi se, kad vide kako je okolica lijepa, odluče ostati i duže kako bi upoznali ovaj kraj.
Kamp radi i zimi!
– Na ovom području smo jedini kamp, najbliži je Slapić kod Duge Rese na Mrežnici. Imamo igralište za djecu, za pse, rentamo bicikle, supove, kajake i dobro surađujemo s Turističkom zajednicom, ispričao nam je Hrvoje.
Zanimljivo, ovaj kamp za razliku od mnogih na jadranskoj obali radi tijekom cijele godine što je i nas začudilo.
– Ne zatvaramo ni po zimi, turisti rijetko dolaze, ali također dođu i zastanu na proputovanju. Interesa ima, smještaj se bukira uglavnom preko interneta i taj booking čini većinu prometa, dodaje vlasnik jedinog ogulinskog kampa.
Nakon ciljanog posjeta “ogulinskom moru”, definitivno možemo zaključiti da je Ogulin destinacija koja je sve više prepoznata kod izletnika i turista. Sabljaci su samo jedan segment ponude, možda i onaj najzapostavljeniji pa je treba i najviše razvijati. Hoće li vas ovo potaknuti da prilikom posjete Ogulinu svratite i do jezera ne možemo znati, ali preporuka je tu, nebitno o kojem se godišnjem dobu radi. Jezero, makar i umjetno, može pružiti doživljaj.