Svi su oduševljeni kada uđu na glavna vrata. To se komentira jednom riječju: wau!
Na starim se hrastovim planjkama osjećaju ruke strpljivoga tesara cijelo njezino stoljeće, okviri na oknima još su postojani, masivne grede naborane, raspucane od vremena, a svejedno čvršće od željeza. Žar od suhe cerovine iz kamina cakli vam se u oku, dok vam njegova toplina žari obraz. Vani je bura, zdrava i zimska, struji kroz šuplje krošnje mokrih stabala, snijeg će. Ne može, međutim, do vas jer vas zaklanja protkana magija prošlih vremena.
Čisto srce i dvije zdrave ruke
Bez papira i olovaka, mašina i tastatura, stare kuće same pričaju svoje priče o jednostavnosti, poštenju i skromnosti njihovih prvih vlasnika. Potrebno im je samo jedno čisto srce i dvije zdrave ruke jednoga unuka, onoga koji će svoju didovinu spasiti od umiranja. Posve slučajno mi smo ga upoznali. Branislav Musulin mu je ime. Nakon što ju je otrgnuo od zaborava, svoju hrastovu ljepoticu nazvao je Kablarovo brdo, po uzvisini s koje je eto, prkosila vremenu i njegovim mjenama tri godine manje od 100, na numeru 42 u Čatrnji, općina Krnjak.
Jesmo li se godinama lutajući skrivenim kutevima naše lijepe županije ikada do sada našli po strehom ovakve ljepotice, ne možemo reći, al’ ćemo zato reći ono što možemo – ovako srdačnoga domaćina ne pamtimo!
Došao je Brane pred nas, stisnuo nam ruke, a onda nas uveo kroz kapiju. Prolazimo ganjkom, prema ulazu, a na svim ostalim stranama nam se otvara svaki kutak uokrug zatvorenoga dvorišta – desno je pečenjara od stare cigle popločena starim crijepom biberom, lijevo je štagalj pretvoren u zabavište s biljarskim stolom, a preko puta, gdje je nekada bila štala, sada je dvorana za vježbu sa saunom i kupatilom. Usred travnatog dvorišta je jacuzzi.
Prag na ulazu u kuću je starinski visok. Pravo je blagavaonski stol. Rakija, domaća šljiva na kojoj piše Kablarovo brdo je na stolu, a oko nje čašice. Zagrijat će dušu, dok nam obraze zapuhuje toplina velikoga kamina. Hrastove grede nose teret ove prošlosti, nekrajčane hrastove daske ukrašuju zidove. Rustika ovoj kući daje šarm, moderni detalji luksuz, u kombinaciji dobijete prostor u kojem želite ostati.
Srdačna domaćica Lena
Ovdje nas dočekuje jednako srdačna domaćica, Lena Suzić, Branislavova djevojka, rođena Zagrepčanka je bivša državna veslačka prvakinja koja inače radi kao agronom na poljoprivrednom dobru u Vojniću. Upoznali su se igrom slučaja, netom prije će započeti obnova imanja, ništa od tada veze nema sa slučajnošću.
– Ovo je kuća moga pokojnoga djeda te bake, koje je stara i onemoćala, pa o njoj brine moja majka, jer više nije mogla živjeti sama. Imao sam tri opcije: napustiti imanje, ostaviti ga da polako propada ili od njega nešto napraviti. Mi smo se odlučili za ovu najskuplju verziju – govori u šali Branislav.
Kuća je sagrađena 1926. godine, kameni dio koji sa njome čini imanje još i prije, 1900. godine. Kako rekosmo, formalna adresa imanja je u Čatrnji, no u starim zemljišnim knjigama se ovaj predio zvao Kablarovo brdo, zato je Branislav odlučio oživjeti i taj stari naziv. Prvi radovi krenuli su 2019. godine, a prvi gosti ovdje su se pogostili prošle godine.
– Većinu toga smo odrađivali sami, većina materijala je unikatna. Borili smo se s majstorima s vremenom, radili čak i noću, nakon što bi završili poslove u firmama u kojima smo zaposleni. Imamo uz to i dva OPG-a, pa usput obradimo 50 rali zemlje. Bilo je doista puno noći u kojima bi smo odlazili u 1 ili 2 poslije ponoći. Skupo i mukotrpno, ali uspjeli smo. Koliko smo uložili truda i novca? Huh, ispočetka smo pisali, ali smo u jednom trenutku prestali, jer je to negativno utjecalo na naše zdravlje – govori Branislav.
Rezervirana dva uzastopna dočeka Nove godine
Posljednja investicija bila je u solarne panele, pa sada imaju vlastito napajenje elektičnom energijom. Seoski vodovod ne može na njihovo brdo, pa se napajaju kišnicom. No, to je nešto što ovom imanju itekako daje finu notu samoodrživosti.
Branislav nam otkriva da je kuće bila obložena lamperijom i premazana pregorjelim uljem. Zahvaljujući tome, hrastovina je ostala potpuno sačuvana, pjeskarena je i premazana je bojama na bazi voska i vode, bez kemikalije. Unutrašnjost je premazana prirodnim uljima, pa drvo može “disati”.
Odvela nas je tema na Branislavove goste i njegova i Lenina kulinarska umijeća. Lena je otišla do kuhinje kako bi pokazala da je sve što Branislav govori istina, pa se vratila s pladnjem suhomesnatih proizvoda. Sve je njihovo, govori Branislav, od sira, kobasica i špeka, pa do hita na tanjuru – ukiseljenog zelja posipanog njihovim tajnim začinima.
A što kažu gosti na sve ovo? Pa recimo samo da su upravo bili rezervirali doček Nove godine. Ne ovaj 2024. godine, jer je on rezerviran još u ožujku, već doček 2025. godine.
– U ljetnim mjesecima su to uglavnom ljudi na proputovanju iz Austrije, Njemačke, Nizozemske, pa odsjednu nekoliko dana na putu do mora. Van sezone su to uglavnom domaći gosti iz Zagreba, Varaždina, Međimurja i Dalmacije. Svi su oduševljeni kada uđu na glavna vrata. To se komentira jednom riječju: wau! Ma koliko objavili fotografija, one ne mogu dočarati stvarni pogled u naše dvorište – priča Branislav.
Stižu info table
Da je tome tako, dokazuju izvrsne ocjene na Googlu gdje su dosegli maksimalnu peticu, dok su im gosti preko Bookinga dodijelili čak 9,9 od maksimalnih 10 bodova.
– Da, ispada da smo top odredište. No, zaista se i trudimo, hrana koju služimo je domaća, što nemamo na našim OPG-ovima, kupujemo od susjedovih OPG-ova – priča Brane.
Uskoro će u selo doći i turističke info table koje će turistima olakšati put do ove prekrasne destinacije. Branislav Musulin na tome je zahvalan Turističkoj zajednici Karlovačke županije i direktoru Željku Fanjku koji je, kaže, pokazao interes i razumijevanje za njegovo imanje, koje pomalo prerasta u sjajan turistički proizvod na području općine Krnjak.