"Ovo je super umirujuća terapija, koja čovjeka riješi stresa u sekundi. Fokusiran si na glinu i sliku koju imaš u glavi, a onda putuješ ka tome cilju.

Želju za lončarstvom Dugorešanka Ana Roguljić imala je oduvijek, ali, kako to obično biva, nikako nije dolazio pravi trenutak za prvi korak. Mislila je da bi joj to mogla biti dobra razbibriga jednom u umirovljeničkim danima. Onda se rodio Jure, ima tome sada već 14 godina, a kao treće dijete u obitelji donio je i poduži porodiljni dopust i nešto više slobodnog vremena.

Predpranje ili centrifuga?

Sadržaj se nastavlja...

Ana je ipak odlučila ne čekati mirovinu već zavrtiti kolo - lončarsko, dakako. Tata Vlado ga je složio od stroja za pranje rublja, odnosno "vešmašine", izradivši kolo od bubnja koji je pokretao elektro-motor. Danas Ana ima obrt "Galeriju Gaudeamus" koji sjajno posluje, u ljetnim mjesecima kao ugostiteljski na popularnom mrežničkom kupalištu "Kod Miljeta", gdje glavni teret nosi suprug Vladimir, Dugorešanima znan kao Milje te stariji sin Roko, a u zimskim mjesecima u kućnoj radionici iz koje izlaze stotine kreativnih rukotvorina.

- Zanimalo me lončarstvo dosta dugo, ali nikako se nisam mogla odvažiti i krenuti. Na porodiljnom sam čula za radionicu lončarstva i nagovorila sestru da skupa krenemo. Odradile smo ju, a onda sam preko interneta počela prikupljati informacije i tražiti način da realiziram neke svoje ideje. Tu je uletio tata i napravio mi kolo. Kada su bili gotovi njegovi mehanički radovi, stigao je električar i pitao me želim li da "mašina" vrti predpranje ili centrifugu. Odlučila sam se na ovo drugo - smije se Ana, pa pali stroj da bi nam demonstrirala da je još uvijek u dobroj formi, iako je sada u kutu radionice i služi više kao muzejski primjerak.

Prije godinu dana Ana je investirala u strojeve, pa sada radi na profesionalnom kolu, ima modernu peć, valjak i druge alate za ovu zanimljivu i jednu od najstarijih zanatskih djelatnosti. Najstarije keramičke posude datirane su 18.000 godina unatrag, no tri osnove od tada do danas nisu se promijenile ni malo: glina, voda i vješte ruke.

Talent Roberta de Nira

Kakvi su bili prvi radovi? Filmski, kao ono kad je Robert de Niro u satiričnoj komediji Showtime s Eddijem Murphyjem - izrađivao pepeljare, pa tako ni meni nije baš najbolje išlo, kaže ona. S vremenom se izvještila, ideje su bile sve bolje, a ruke su glavu sve lakše pratile. Onako na prvu, nama neznalicama ne čini se previše kompliciranim izraditi šalicu. No, to uopće nije tako, samo jedan ciklus može trajati i do mjesec dana, a ako se ne pridržavate strogih pravila, sekundu prije cilja može vam sve propasti. Ana će nam sada demonstrirati kako nastaje takav jedan jednostavan predmet.

- Treba nam, naravno, komad gline, za šalicu količina od minimalno 700 grama. Volim je odmah dobro izmijesiti, jer mi se čini pretvrdom za kolo odmah nakon raspakiranja. Na taj način istisnem iz nje zrak i omekšam je. Zatim ide na kolo i rukom kroz desetak minuta pravim željeni oblik. Skidam je s kola i stavljam na sušenje. Taj se postupak odvija prirodnim putem, pa o tome hoće li se sušiti na polici do navečer toga dana ili do sutradan ovisi o temperaturi u prostoriji, vlažnosti u zraku itd. Važno je da to ide polako i prirodno, nikako se taj postupak ne smije ubrzavati grijanjem ili izlaganjem suncu. Nakon toga slijedi tokarenje, odnosno fina obrada kroz skidanje "viška dijelova" - priča nam Ana Roguljić.

To je trenutak kada će Ana napraviti "ručkicu" za šalicu, također ručno. Materijal mora biti jednake kakvoće i jednake vlažnosti kao šalica. Nakon tokarenja slijedi novo sušenje, a ono traje barem tjedan do dva, također opet prirodnim putem. Ako ovdje dođe do puknuća ili deformacije predmeta Ana ga odmah izuzima i baca u "blato", kantu s vodom i izmiksa. Kaže nam da će to zapravo postati najbolji materijal za izradu nove šalice, no ipak joj je draže da joj što više predmeta uspije - iz prve.

Biskvitno pečenje keramike

- Onda ide prvo pečenje, tzv. biskvitno. Postupak traje tri dana. Toliko je predmet, doduše, u peći, dok na samo pečenje odlazi 10 do 12 sati. Peć se ne smije prebrzo zagrijati, ali isto tako se ne smiju nakon pečenja predmeti prebrzo iz nje izvaditi, treba se čekati da temperatura s najviših 980 stupnjeva padne na barem 70 stupnjeva - savjetuje Ana.

Onda slijedi oslikavanje podglazurnim bojama ili se samo glazira glazurama, odnosno sitnim staklom u boji. Slijedi drugo pečenje, predmeti mogu u peć odmah sljedeći dan i ono traje kraće, oko 8 sati. Cijeli postupak, ili kako Ana kaže "od kola do stola" traje između tri tjedna i 30 dana. Svako forsiranje ili ubrzavanje procesa dovodi do pucanja. Kada se to dogodi u fazi pečenja, povratka više nema. Pohvalila nam se Ana da je nedavno zbog pogrešne temperature u peći tako stradao čitav set posuđa, pa je nekih 250 eura završilo ravno u smeću.

Tko su joj kupci? Javlja se dosta ugostitelja, vlasnika kuća za odmor te običnih ljudi koji njezine proizvode žele za suvenire ili za svakodnevnu upotrebu u svojim domaćinstima. Za Božić i Uskrs pravi predmete s klasičnim blagdanskim motivima.

Ona osobno najviše voli praviti praktične predmete, osim šalica, najčešće tanjure, zdjele, vaze. Neki su predmeti direktna želje i narudžba kupca, neke Ana svojim prijedlozima oplemeni, a neke nađu vlasnika nakon što ih ona napravi po svojem ukusu. Radila je i nakit i oslikane keramičke pločice. Jedan takav mozaik na kojem je slika njezine kćeri Ive krasi njezinu radionicu, na taj je rad posebno ponosna. Ideja joj je i prenijeti na keramičku pločicu motiv Mrežnice, pa se onda ona može uklopiti u kupaonicu ili kuhinju kao detalj. Svaki je predmet mali unikat, i lakše ga je zapravo napraviti, kaže nam Ana, nego dva identična predmeta, što je posebno važno kada se pravi set posuđa.

Ono kad ideja sine pred san

Iz njezine male radionice izašlo je na stotine fora keramičkih predmeta, oni su pomogli u popunjavanju kućnog budžeta Roguljića, no ni danas, kao što nije ni prije, Ana ovo ne radi zbog novca.

- Ovo je super umirujuća terapija, koja čovjeka riješi stresa u sekundi. Fokusiran si na glinu i sliku koju imaš u glavi, a onda putuješ ka tome cilju. Ima dana kada ne ide, onda sve ostavim i vratim se za kolo sutradan. Ima noći kada pred san sine ideja, pa umjesto u krevet, odem za kolo. Najbitnije je da nema žurbe, sve mora ići polako i strpljivo, onako kako nam u svakodnevici zapravo ništa ne ide - savjetuje Ana.

Nedavno je počela održavati i radionice, najčešće to bude po jedan polaznik, nikada više od dvoje, među njima ima i djece, a nedavno joj je na poduku došao i jedan - muškarac. Svakako imaju što naučiti od Ane što se izrade keramike tiče, a skroz smo sigurni i da će u onu dugmad na svojim "vešmašinama" za predpranje i centrifugu sada gledati jednim sasvim drukčijim očima.