Šmitovo jezero svakako je prirodni fenomen i zavrjeđuje da bude ucrtano u turističku kartu Karlovačke županije. No je li turistički dovoljno valorizirano, to je pitanje, kao i treba li uopće biti podložno nekom masovnijem turizmu?

Jezero Sabljaci nadaleko je poznato i s pravom mu Ogulinci tepaju da je "ogulinsko more", iako se u stvari radi umjetnom akumulacijskom jezeru, iskopu koji s vodom već više od 70 godina napaja hidroelektranu Gojak na Dobri. 

I kao takvi Sabljaci su turistička atrakcija, već pogled iz naselja Ribarići s južne strane jezera kod rijetko koga ne stvori asocijaciju kako bi tu bilo lijepo živjeti, ili barem imati vikendicu. No, naša reporterska ekipa ovog puta u ogulinski kraj nije došla kako bi uživala u vjetrom uzburkanoj vodi Sabljaka, nego čitateljima KAportala približila jedno drugo jezero, neusporedivo manje i puno manje poznato, ono koje predstavlja pravi mali skriveni raj nadohvat ruke koji tek treba otkrivati. 

Sadržaj se nastavlja...

Jezero Sabljaci

Zmajevo oko

Radi se o Šmitovom jezeru, prirodnom krškom fenomenu u Zagorju ogulinskom na svega 15 minuta vožnje od Ogulina i oko sat vremena od Karlovca. Do njega se može doći uskom cestom kroz Ribariće, ali drugim pravcom iz Ogulina preko prave "sightseeing" magistrale uz Sabljake. Onda treba još svega pet minuta kroz malo selo uz par oštrih zavoja u usponu na brdašce i ono je tu. 

Kao "zmajevo oko", zeleno i duboko, usađeno je s tri strane u strme stijene, a do njega se dolazi preko zelenog i urednog proplanka. Pogled s njegovog vrha je predivan, lako se na trenutak zaboraviti da smo na nekom alpskom pašnjaku i da gledamo u vodeni ostatak drevnog glečera. Za ogulinski kraj se vežu brojne legende, a neke od njih su pretočene i u bajke poznate hrvatske spisateljice, rodom Ogulinke Ivane Brlić Mažuranić. Ovo mjesto stoga nije moglo proći bez da ga Ivana spomene u svojim pričama, no jezero se veže za jednu puno stariju priču. 

Toliko je malo i dražesno da ga je svakako bolje posjetiti u manjoj grupi ili čak sam. Oko jezera su postavljene klupe, pa je dovoljno sjesti na trenutak, opustiti se da vas preplavi onaj meditativni mir za kojim u užurbanom suvremenom dnevnom ritmu žudimo.

Legenda o Svetom Juraju koji svojim kopljem ubija zmaja česta je tema o borbi dobra i zla i proteže se diljem Europe, a u svojim ih pričama imaju gotovo svi narodi koji su prihvatili kršćanstvo. Priču o zmaju i konjaniku skriva i legenda o Šmitovom jezeru koje je u davnini nosilo ime Zeleno jezero. Pričali su stari da je to bio dom zločestog zmaja koji je maltretirao seljane, pa se tako jednog dana okomio i na mladu djevojku. Odvukao ju je u svoju špilju ispod jezera, a kakva slučajnost, upravo je tuda prolazio sveti Juraj s vojskom, čuo zapomaganje seljana te se ulogorio na obali jezerca. Zmaj je osjetio prijetnju te rigajući vatru napao vojnike, no vitez ga je probo kopljem i oslobodio djevojku. Legenda kaže da je na jednoj stijeni ostao utisnut i otisak kopita Jurajevog konja, no prekrila ga je voda. 

Prirodni fenomen

Tijekom stoljeća "Zeleno jezero" je postalo "Šmitovo", navodno prema imenu jednog od susjeda, domaćina koji je bio omiljen kod suseljana, ali i svih koji su ga posjećivali. Šmitovo jezero su u biti dva povezana jezera, jedno je veće a drugo manje. Voda u Malo jezero dotječe iz ponora špilje Rupećice, kroz niz pukotina u kršu. Iz Maloga jezera, preko nekoliko metara plitkog dijela voda prelazi u Veliko jezero, gdje ponire. Malo jezero je skriveno jer se nad njim nadvilo drveće, a Veliko je potpuno vidljivo i iz zraka. Na pličini je izgrađen drveni mostić, pa se njime može prijeći na drugu stranu, dok se cijelo može i obići stazicom koja vodi oko njega. Ovaj skriveni biser ima i posebnosti u endemskim vrstama. U njemu obitavaju čak dvije, čovječja ribica i riba svjetlica, ali i špiljska spužvica, jedina slatkovodna spužva na ovom području. 

Šmitovo jezero svakako je prirodni fenomen i zavrjeđuje da bude ucrtano u turističku kartu Karlovačke županije. No je li turistički dovoljno valorizirano, to je pitanje, kao i treba li uopće biti podložno nekom masovnijem turizmu? Naime, toliko je malo i dražesno da ga je svakako bolje posjetiti u manjoj grupi ili čak sam. Oko jezera su postavljene klupe, pa je dovoljno sjesti na trenutak, opustiti se da vas preplavi onaj meditativni mir za kojim u užurbanom suvremenom dnevnom ritmu žudimo. 

Teško da bi netko htio da mu ga remeti veći broj ljudi koji bi se i jedva mimoilazili na strmim stazicama oko jezera. Nama su društvo pravile ptičice i to je bio jedini zvuk koji nam je trebao. Zvuk motorke onda je stizao iz dvorišta obližnje kuće, no i to nije problem, pa ljudi tu žive i moraju raditi. 

Autokamp fino popunjen

Na prilazu jezero ima čuvara. Metalni zmaj i interpretacijska ploča govore o samom jezeru i legendi -  sv. Juraju koji ubija zmaja. Prirodna atrakcija nam je nadomak kao i još puno njih koje ćemo tek zajedno otkrivati. Svakako posjetiti, ovo je savršeno mjesto za izlet. Ogulin je turistički već odavno prepoznat, a da je sve više destinacija za odmor, makar i kratki na putu do mora, pokazuje slika u jedinom ogulinskom autokampu kod jezera Sabljaci. Kamp je gotovo pun, a tamo odmaraju cijele obitelji u svojim kamperima. Za našeg posjeta ih je bilo dvadesetak, svakako optimistično uoči nove, po svemu sudeći rekordne turističke sezone. 

Kamp odmorište Sabljaci

Pogledajte FOTO GALERIJU...