Selo Gršćaki pravi su primjer kamo bi se moglo, a možda i trebalo, okrenuti ulaganje u turizam
U Dugoj Resi se živi za Mrežnicu, sve više i od Mrežnice, koliko raste turistički potencijal smaragdne ljepotice, toliko su i njezine obale popunjenije i, nažalost, sve nedostupnije. Mrežnica je brend i destinacija, pametnim planiranjem ona može biti zamašnjak šire turističke priče koja ne mora nužno biti vezana uz rijeku i ne mora se nužno svesti na ugostiteljsku ponudu, beach barove na rijeci ili restorane s pogledom na nju.
Jesen je ušla u vinograde
Selo Gršćaki pravi su primjer kamo bi se moglo, a možda i trebalo, okrenuti ulaganje u turizam. Skriveno od vreve, s tridesetak kuća i stotinjak stanovnika, s prekrasnim vidikovcem i kapelom Svetoga Duha, u kotlini s potokom, okruženo šumom, s vinogradima na obroncima, čak dva konjička kluba i mjestom na kojemu se još uvijek može vidjeti prava pravcata krava ili ovce, na samo koji kilometar od središta grada. Osim toga, jamčimo da ćete u ranim jutarnji satima, kao i u večernjima, sigurno naići na pokoju srnu ili zeca, koji neće nestati u trku, već naviknuti na ljudi, bezbrižno šetkarati. Naš posjet Gršćakima bio je popodnevni, pa na njih nismo naišli, tek na jednoga fazana koji je bezglavo jurio putem, sve dok nije zamaknuo u žbunje.
“Mala
Toskana” – ne može vam ne proći mislima ako se Gršćakima
provezete, a još bolje prošetate u ovim jesenskim danima, kada je
trava još jarkozelena, oživljena od posljednjih kiša, a lišće
poprima svoje zlatno-brončane nijanse. Vinogradi su obrani,
kukuruzišta isto, polja pokošena, jesen je ušla u njih.
Osim glavnoga, do Gršćaka možete doći iz nekoliko pravaca, svi su šumski i preporučujemo ih ako ste šetač – preko Vidanke, odnosno Curka, ili recimo preko Petrakova brda malo zapadnije, odnosno iz pravca kapele Svetoga Roka. Ako ste vozač, onda se držite dugoreške obilaznice, manje od tri kilometra ovom prometnicom od benzinske postaje u pravcu Ogulina trebat će vam do skretanja u desno. Orijentir je tabla s pozivom na jahanje u dva konjička kluba koji je postavila Turistička zajednica Karlovačke županije.
Jele kao toskanski čempresi
Uska vijugava asfaltirana seoske ceste vodi vas na odredište, prvo ćete proći kroz Goricu, u njoj i preko prvog od tri mosta preko potoka, koji će vas pratiti sve do središta mjesta. Vozite kotlinom, kako se približavate Gršćakima i sve dublje uranjate u nju, a brda slijeva i zdesna sve su strmija. Prije prvoga raskrižja prolazite kroz drvorede jelki, nisu toskanski čempresi, ali podsjećaju na njih.
Dolazite do prvoga raskrižja, lijevo vas put vozi na Little Forest Ranch, koji vodi gospođa Maria, Njemica koja je otišla iz rodne Bavarske i svoj mali raj pronašla na jednome od ovih pitomih brda. Nudi jahanje na svojim četveronožnim ljubimcima. Jahače rute se ovdje preklapaju s biciklističkim. Malo dalje je središte mjesta. Mostićem preko potoka nastavlja se put prema drugom brdu i Ranchu Felker, koji drži gospodin Marijan, on je ovim malim rajem zamijenio rodnu Rijeku. Nudi školu jahanja i jahaće ture, a često ugošćuje ozbiljne jahače iz Hrvatske i Europe.
Da ste u središtu sela, znat ćete po šterni i koritu, koja je, kako se čini, nekada imala funkciju. Sada je to tek simpatični detalj. Desno je šumski put prema najljepšem dijelu sela, brdu na kojemu je kapela Svetoga Duha, ali tim dijelom možete samo s terencem ili četverociklom. Preporučujemo da se držite glavnog pravca. Do gore imate kilometar vožnje, a kada stignete na vrh brda još možda nekih 300 metara makadamskim putem kroz šumu. Puteljkom udesno otvorit će vam se vizura kamene crkve, a onda i panorama prekrasnoga pejzaža. Ako pogodite trenutak ispratit ćete sunce kakao zalazi za zapadna brda i vidjeti kako selo tone u san.
Zapuštena imanja kao veliki potencijal
Počiniti možete u sjenici napravljenoj kao mjesto za okrjepu, koja dobro dođe na pučkim veselicama, kao što je obilježavanje Vincekova, s obzorom da se s brda prema selu spuštaju brojni vinogradi. Ovo je također obavezna stanica, odnosno odredište šumskih šetača. U selu se može kupiti vino i domaći proizvodi. Idiličnu sliku kvari nekoliko zapuštenih imanja, ali njih treba gledati kao potencijal koji se ovdje ogleda na svakom koraku.
Ovom
selu ne treba puno da postane pravi mali raj, oaza mira već jest,
samo koji kilometar dalje od najpoznatijih kupališta uz Mrežnicu.
Jedno ne isključuje drugo, ali ako već moramo preporučiti – za
ljeto imate Mrežnicu, a za jesen Gršćake.
Pogledajte fotogaleriju: