"U Samoboru je čovjek dao 170 eura i umjetničku sliku", kaže pijanist i nastavnik klavira
Prvi sniježni dan u Karlovcu, hoda se oprezno, posebice u Velikom pothodniku u kojega stižemo nakon najave da će biti rekonstruiran, no ne vidimo niti jednog prolaznika, samo čujemo klavirsku svirku. Zbunjeni odakle stiže, spuštamo se nešto prije podneva u podzemlje i kod kružnog lokala nailazimo na muškarca za klavijaturama. Pojavljuju se i neki prolaznici koji mu ubacuju kovanice u futrolu za klavijaturu. U Karlovcu nije uobičajeno naići na uličnog svirača, unatoč tome što je mnogo talentiranih za glazbu i što postoji i Glazbena škola Karlovac, pa smo zastali pospikati s glazbenikom koji nam se predstavio kao 44-godišnji Ivan Škreblin iz Zagreba, nastavnik klavira u Osnovnoj školi Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku.
“Pet godina sam bio bez posla i u to vrijeme sam razmišljao da postanem taksist jer sam imao dobar automobil i dobro poznajem Zagreb, no zaključio sam da bi mi zbog toga patila struka, pa sam rekao supruzi da ću početi svirati na ulici. ‘Ma ča ćeš ti svirat’, odbrusila mi je ne vjerujući da se tako može zaraditi, a inače je Istrijanka. No, ipak sam otišao u Grad Zagreb i ishodio rješenje kojim mi se dozvoljava svirka na ulici. Kada sam se vratio prvog dana i istresao novac iz košare, žena ekonomistica je poručila: ‘Samo sviraj’”, rekao nam je Škreblin.
Kad si počeo svirati na ulici?
- Prije devet godina. Htio sam i kao mlad svirati na ulici, no tada nije postojao ovakav vrhunski električni klavir kojega su izmislili Japanci, a koji ima samo deset kilograma, a vjerodostojna je kopija pravog klavira. Ima jako dobar zvuk. Sa sobom nosim akumulator. Japanci su dobro ugradili zvučnike u ovaj klavir, a ti zvučnici su jako dobri. U ovom prolazu sam ga utišao zbog akustike, bio bi preglasan.
Kad si stigao danas?
- Prije sat i pol.
Jesi li uspio zaraditi?
- Jesam – uvijek se zaradi. Netko iz Karlovca mi je rekao da je najbolje doći petkom blizu tržnice i u ovaj prolaz, pa za padalina znam doći petkom u ovaj pothodnik. U Zagrebu postoje lokacije gdje se može skloniti od kiše, no i dosadi stalno svirati u istome gradu, pa dođem ovdje, a ljudi u Karlovcu su drugačiji, poletni, emotivni, neki i zaplešu kada izvodim plesne kompozicije. Uobičajeno izvodim sporije kompozicije. Neki znaju i zapjevati.
U kakvoj školi predaješ?
- U osnovnoj glazbenoj školi pri mjesnoj osnovnoj školi i predajem djeci od sedam do 13 godina života.
Zaradiš li više kao nastavnik ili kao ulični svirač?
- U školi radim cijeli mjesec i dobijem fiksnu plaću, a sreća je ta što se može dodatno zaraditi na ulici. Imam četvoro djece i moram dosta raditi. Teške su prilike oko nas.
Treba li za nastup na ulici ishoditi neko rješenje?
- Ne treba. Tako je i Puli, Zadru i Ljubljani – može se nesmetano doći i svirati, a ne smije se stvarati buka, ne smije se doći prerano, pa buditi građane, ili prekasno, pa im onemogućavati odmor. Gdje god treba rješenje, ishodim ga.
Pretpostavljam da si akademski obrazovan s obzirom na to da radiš u školi.
- Jesam. Diplomirao sam na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu kod danas, nažalost, pokojne pijanistice Pavice Gvozdić, velike stručnjakinje koja je odgojila stotine studenata. Nakon diplomiranja sam i magistrirao na istoj akademiji, pa imam status magistra umjetnosti.
Što imaš na repertoaru?
- Uglavnom klasičnu glazbu, ali sam na početku svirao teške klasične kompozicije, no shvatio sam da prolaznici ne reagiraju na tehnički robusne kompozicije, nego više na minijature od nekoliko minuta. Stoga izvodim Nocturna Frédérica Chopina, nekakve impromtije Franza Schuberta, filmsku glazbu iz filmova “Amélie” ili “Kum”, što naučim iz albuma pijanista Richarda Claydermanna, dakle nešto što je ljudima poznato jer se treba prilagoditi pučanstvu. Volim svirati pjesme Halida Bešlića, a ubacit ću i one Tome Zdravkovića jer se to voli slušati. Ako je nešto jako popularno, kvalitetno je.
Koliko se zadržiš na jednom ovakvom mjestu kao što je veliki pothodnik u Karlovcu?
- Dva do tri sata. Po zimi sam razvio specifičnu metodu sviranja. Pronašao sam u trgovini sportskom opremom rukavice koje se koriste u alpinizmu. One su vrlo tanke i pogodne za sviranje.
Koja je najveća donacija koju si dobio?
- Smije li to reći?
Naravno.
- U Samoboru je jedan čovjek bio dvaput do mene. To je jedan romantičan grad, sviram uz potok i ljude ponese glazba. Tom čovjeku kći svira klavir. Shvatio sam bio da je malo popio, ali nema veze – stao je slušao, pa se ubrzo razgalio. “Moja kći svira cijeloga života klavir i nikada ovako neće svirati. Ovo je bogomdan talent”, rekao je, a potom počeo pozivati druge da mi ubacuju novac u futrolu instrumenta. “Ubacujte ovom čovjeku”, nagovarao je prolaznike. On je prvo ubacio 50 eura. Rekao sam da je to previše. “Ne, ne”, insistirao je. Ponudio sam mu da mu vratim taj novac, no tada je ubacio još 50 eura. Na koncu je dodao još 50 eura, a potom i još 20, a ujedno mi je poklonio sliku koju je kupio u nekoj galeriji umjetnina. Nudim mu da mu sve to vratim, a on mi je odgovorio: “Zapamti, mladiću – nikad ne vraćaj!” Mada je bio malo popio, bio je pribran i razumio je koliko je ubacio novca.
Primjećuješ li i druge ulične svirače?
- Naravno. Česti su gitaristi i harmonikaši. Upoznao sam se s tim društvom, pa raspravimo te dozvole i gdje je na moru ljeti dobro svirati. U Rovinju je dosta zamršeno ishoditi dozvolu za nastup na ulici – treba ishoditi potvrde da nisi dužan, poslikati klavir i poslati fotografiju, pa i platiti 55 eura mjesečno za dozvolu. No, u tom gradu se isplati svirati jer je uistinu jako puno turista. U Poreču je dozvola besplatna. U Puli su postroženi uvjeti za dobivanje dozvole i dosta je skupa.
Susrećeš li ulične svirače u Karlovcu?
- Susreo sam par puta jednog gitarista, kao i Indijanca Boba koji je, nažalost, preminuo za pandemije, a puštao je glazbu i svirao panovu frulu.
Grad Karlovac je najavio rekonstrukciju ovog pothodnika. Kako gledaš na to?
- I u Zagrebu su rekonstruirali nekoliko tih pothodnika, pa nisam svirao tada tamo, što mi je bilo krivo i jedva sam čeka da radovi budu gotovi, a sada su ti pothodnici fenomenalni. Pretpostavljam da će i ovaj pothodnik biti vrhunski uređen. Za radova neću tu moći svirati, ali ću jedva čekati da se vratim.
Imaš li još neku lokaciju u Karlovcu na kojoj sviraš?
- Imam, ali ovo je jedina pogodna lokacija kada je kiša. Znao sam doći na proljeće ili ljeti na koransku šetnicu kod Slatkovodnog akvarija “Aquatika”.