"Na naše usluge generalno prigovora nema", kaže
Zima traje, domovi su ugrijani, nitko se ne žali, Gradska toplana se ne oglašava i sve nam se to učinilo sumnjivim, pa smo odlučili zamoliti direktora te karlovačke komunalne tvrtke Zdravka Eremića za intervju, da kroz spiku saznamo kakvo je stanje sezone i kakve su perspektive.
Zašto je Gradska toplana odlučila više ne naplaćivati usluge grijanja građanima?
– Zašto je odlučila ne naplaćivati usluge?
Zar nastavljate s naplatom?
– Pa da.
Nadao sam se dobrim vijestima.
– Aha! Dobro je darivati u blagdansko vrijeme.
Kakva je naplata?
– Dobra s obzirom na vrijeme i mjesto u kojima živimo. Ima korisnika bez novca, s financijskim problemima, koji ne mogu na vrijeme podmiriti račune. Moramo se pobrinuti za to da naplatimo što možemo. Naplata je veća od 95 posto, što je dobro za današnje prilike.
To je više no što je bilo?
– Jest nešto više. Čini mi se da je to rezultat boljeg financijskog stanja korisnika, a postoje i subvencije – dio naših potraživanja podmiruje središnja država.
Koliko će to još trajati?
– Ne znam i ne usuđujem se predviđati. Dvaput se produžilo važenje te uredbe i išlo se ka smanjenju subvencija. Očekujem da će u dogledno vrijeme subvencija biti ukinuta. Grijanje u Karlovcu je kvalitetnije no što je bilo prije i nemamo veće probleme s isporukom te je relativno jeftino. Ovo je u financijskom pogledu konkurentan oblik grijanja u odnosu na druge oblike, da ne govorim o komociji. Znam što znači ići u šumu po drva i nacijepati ih za loženje. Korisnik centralnog toplinskog sustava dolazi na toplo i to je dobar oblik grijanja. Sustav nije idealan i postoji puno prostora za poboljšanje. U Danskoj je sustav zajedničkog oblika grijanja doveden do vrlo visokog nivoa i to je prekrasno. Tamo smo obišli par toplana. Danska je primjer organiziranja zajednice radi grijanja. Prostorno bliski građani imaju zajedničku kotlovnicu iz koje se distribuira toplinska energija. To je najefikasniji oblik grijanja. Danska i Hrvatska su usporedive po veličini prostora i po broju stanovnika. Tamo je četiri stotine toplana, a mi ih imamo dvanaest ili trinaest. Malo veće selo u Danskoj ima toplanu u vlasništvu korisnika. To je oblik socijalizma. Vlasnici održavaju skupštinu i toplana funkcionira kao trgovačko društvo koje posluje po svim pravilima.
Koliko smo daleko od tog modela?
– Poprilično. To se može relativno brzo ostvariti, možda ne preko noći ili dekretom. Dojma sam da naši ljudi ne razmišljaju o načinima grijanja, osim kad ih pritisne nekakva sila. Premalo smo svjesni toga koliko energije razbacujemo. Imamo primjer dvije jednake zgrade – jedna je energetski obnovljena, a ona ipak troši više toplinske energije jer nisu ugradili termostatske ventile, pa radijatori previše griju, korisnici otvaraju prozore i toplina se odlazi van. Čude se nakon svega kad im stignu računi, a to je zbog nedostatka svijesti.
Nitko se ne žali više na toplanu i javili smo se zato što nam je čudno da nema vijesti grijanju, da se toplana nigdje ne spominje…
– Nije tu ništa čudno. Treba li se toplana spominjati? Novinari traže vijesti, ali što se manje o nekoj komunalnoj tvrtki priča i čuje, to bolje ona radi. Nismo tržišno trgovačko društvo da se reklamiramo. Bilo bi dobro da imamo novih korisnika, odnosno priključaka.
Kad je zadnji put pukla neka cijev?
– Prošle ogrjevne sezone smo imali jedno puknuće, a sad je u Zvonimirovoj došlo do curenja. To su stare cijevi – nove ne smiju puknuti.
Koliko je još starih cijevi?
– Oko pet kilometara.
Imate li plan za to?
– Imamo. Svake godine otkako smo rekonstruirali umalo 16 kilometara vrelovoda, što je financirano posredstvom mehanizma integriranih teritorijalnih ulaganja, svakog ljeta mijenjamo dionice starog vrelovoda. Ove godine smo zamijenili 206 metara, a prošle 183.
Je li ta nova infrastruktura po kvaliteti jednaka onoj koja je osigurana mehanizmom ITU?
– Jest – na tome sam insistirao. Svi naši radnici nisu bili obučeni na razini potrebnoj za zadovoljavanje ovakvih kriterija izolacije i zavarivanja, pa sam ih poslao na edukaciju. Obnovi tih 400 ili 500 metara cjevovoda koje smo proveli unazad dvije godine smo pristupili isto kao i rekonstrukciji onih 15 ili 16 kilometara. Tako bi trebalo biti svake godine.
Za koliko godina će se izmijeniti stare cijevi?
– Za 15 do 20 godina pet kilometara.
Koliko iznose gubici u sustavu nakon svega?
– Gotovo da nema gubitaka vode. Imamo sustav SCADA po kojemu vidimo distribucijsku stanicu, crpke koje pumpaju vruću vodu i svaku od 181 toplinske podstanice. Na svakoj podstanici vidimo sve elemente – koliko je stupnjeva vode kad dođe do nje, a s koliko se stupnjeva Celzija vraća, koji je tlak dolaza i povrata, koliko je, dakle, izmjenjivač učinkovit, koliko toplinske energije zgrada troši… Prije smo ovisili o dojavama korisnika. Ostvaren je utoliko strašno velik napredak i to su razlozi zašto se ne pojavljujemo u medijima – to je zato što radimo svoj posao. Uvijek je bilo onih koji su nezadovoljni i bit će ih.
Na što se žale korisnici kad se žale?
– Imamo kriva očitanja ponekad u stanovima koji imaju kalorimetre i razdjelnike, a to rade tvrtke koje su to ugrađivale. Ponekad promjene korisnike nisu usklađene, pa isporučimo račun starom stanaru. Na našu uslugu generalno prigovora nema. Svaku podstanicu opskrbljujemo dovoljnom količinom toplinske energije. Sad vidimo koji izmjenjivači dobro rade. Zagrijemo vodu, provedemo je kroz vrelovod, isporučimo ju na 65 ili 70 stupnjeva Celzija, a vraća nam se sa 60 ili 55 stupnjeva, dakle svega je 10 stupnjeva razlike u dolazu i povratu, a idealno bi bilo kada bi razlika bila 30 stupnjeva – da dovedemo 70, a vraća nam se 40. To bi značilo da je sustav učinkovit. Ako, primjerice, u Matoševu 46 dopremimo vodu na 70 stupnjeva, to znači da sustavu treba takva temperatura. Međutim, ako izmjenjivač ne preuzima dovoljno toplinske energije i samo uzme 10 stupnjeva, vraća nam se 60 stupnjeva. U tom slučaju će im trebati triput duže da zagriju zgradu no što bi im inače trebalo, pa će dijelu tog objekta biti hladno. Vraća nam se tako vruća voda koju treba manje dogrijavati, ali koju trebamo triput okrenut kroz sustav, pa crpke troše puno električne energije.
Zašto dolazi do toga?
– Jer su izmjenjivači stari i neučinkoviti, a vlasništvo su stanara. Na adresi Matoševa 46 je bio stari izmjenjivač koji je funkcionirao kako sam opisao. Pozvali smo predstavnike stanara iz tri ulaza u toj višestambenoj zgradi i izvijestili ih da smo pronašli najbolju ponudu za zamjenu tog izmjenjivača bez namjere da zaradimo, nego iz težnje da sustav bude što učinkovitiji. Jedan predstavnik suvlasnika je rekao da im je u redu i da im ništa ne nedostaje. Potrgali smo se objašnjavajući zašto je to bitno. Nakon šest ili sedam mjeseci su se ipak odlučili zamijeniti izmjenjivač i ovaj novi prekrasno funkcionira. U Karlovcu je oko četiri stotine predstavnika stanara zgrada na centralnom toplinskom sustavu, a više od 90 posto izmjenjivača nije dobro.
Koliko stoji taj izmjenjivač?
– Ovaj iz Matoševe je stajao oko sedam i pol tisuća eura. To jest značajno ulaganje, a daje velike koristi. Promišljamo projekt kojega bismo kandidirali za financiranje po kojemu bismo preuzeli izmjenjivače i zamijenili ih, da oni budu u našem vlasništvu, što treba dogovoriti sa suvlasnicima zgrada. Ako već ne možemo nagovoriti stanare da ulože u to, hajde da mi to pokušamo učiniti. Uvjeren sam da možemo pronaći novac za to. Dragom Bogu je svejedno tko je vlasnik tog izmjenjivača. Uvijek ima nezadovoljnih korisnika. Jedna starija gospođa od 89 godina se stalno žali da joj je zima, i to prigovara ne samo za sezone grijanja, nego prije njenog početka. Ne grijemo za sezone grijanja, ako je dnevna temperatura zraka 18 stupnjeva Celzija, primjerice, pa ona zove da zašto smo prestali grijati, da se ona smrzava.
Koji su izazovi u financijskom poslovanju?
– Najveći izazov je Hrvatska energetska regulatorna agencija, regulator cijena. Po struci sam ekonomist i cijeli život se bavim financijama, a moram priznati da ne razumijem kako regulator određuje cijene. Maksimalno se trudim da sve bude transparentno i sve im dostavimo – ne mogu oni izmisliti podatak koji im ne možemo dati. Proveli smo spomenuti europski projekt po kojemu smo rekonstruirali 16 kilometara mreže, tvrtka mora obračunavati amortizaciju, no taj dio amortizacije ne priznaju u kalkulaciji cijene. Ako imate deset milijuna eura, vrlo vjerojatno ih nećete držati u banci jer ćete na to dobivati relativno malu kamatu, pa ćete radije uložiti u nešto radi ostvarenja većeg prinosa. Osnujete stoga, primjerice, prijevozničko poduzeće i kupite deset kamiona s kojima vršite usluge prijevoza. Formirate tada i cijenu za kilometar prevezene robe. U toj cijeni mora biti i amortizacija tih šlepera. Ako je njihov vijek uporabe deset godina, namjera amortizacije je da kupite za deset godina nove šlepere kako biste mogli nastaviti tu djelatnost. Toplana ima 16 kilometara novog vrelovoda, međutim moramo imati amortizaciju toga priznatu u cijeni jer nemamo drugih prihoda, pa da se za 20 ili 30 godina te cijevi mogu zamijeniti novom. Amortizacija tog vrelovoda sad nije uključena u cijenu jer je tako HERA odredila. Za 20 ili 30 godina, ako se nešto ne promijenit, doći ćemo u problem. Osobno, za 20 ili 30 godina…
…nećete trebati grijanje?
– Da, ali ne razmišljam o sebi, nego o sustavu, o tome da ga se posloži. Ako čovjek nema cilj ka kojemu ide, vrluda poput guske u magli. Ako pak ima stalno taj cilj pred očima, možda će malo skrenuti s puta, ali će se i vratiti na njega.
Imate li i dalje trošak vezan za ugljični otisak?
– Svako postrojenje koje snage veće od 20 megavata je u obavezi za emisiju ugljičnog dioksida koju ispušta platiti kaznu u vidu kupnje emisijskih jedinica, a to se kupuje na burzi. Godinama pratimo kretanje na burzi. Ovisno o tome kakva je zima i koliko plina potrošimo, nadoknaditi oko 11.000 tona ugljičnog dioksida. Tijekom godine kupujemo te emisijske jedinice i to pravdamo.
Koliko je to opterećenje?
– Ovisi o proizvodnji i cijeni emisijskih jedinica. Lani je taj trošak iznosio 580.000 eura, a 2021. skoro milijun. Kako imamo manje gubitaka u mreži i energetskih gubitaka, trošimo manje plina. Oni koji se griju na toplanu u cijeni plaćaju i taj trošak.
Biste li plaćali tu kaznu, da ste na geotermalnim izvorima kao energentu?
– Ne bismo. Zato je uvođenje obnovljivih izvora energije u proizvodnju toplinske energije jedan od prioriteta.
Kako stojimo na tom planu?
– Dobro. Radimo na tome. Grad Karlovac je godinama angažiran na korištenju geotermalnog potencijala prvenstveno za grijanje. Problem je novac jer se ne mogu koristiti europski fondovi za istražne bušotine s obzirom na to da je riječ o riskantnom ulaganju jer se ne zna koliko ćeš pronaći takve vode i koje temperature. Za to EU u principu nema novca, pa unazad dvije godine država posredstvom Agencije za ugljikovodike buši po Hrvatskoj, a doći će na red i Karlovac. Očekujemo da će iz tog izvora prije ili kasnije doći toplinska energija u naš sustav. Neovisno o tome radimo i na komplementarnim projektima. Napravili smo koncepcijsko rješenje za dizalice topline na uređaju za pročišćavanje otpadnih voda. Razmišljali smo i o drugim projektima, no ili su skupi ili za njih nema prostora, primjerice za solarnu elektranu za grijanje vode. Za to nam treba deset ili petnaest hektara u blizini grada. U krugu toplane bismo napravili postrojenje za proizvodnju toplinske energije iz peleta. Za sada nam to izgleda kao najbrže rješenje. Riječ je o obnovljivom izvoru energije s kojime bismo donekle zadovoljili uvjete dekarbonizacije i to bi bilo prijelazno rješenje do korištenja geoterme. No, sama geoterma, sama dizalica topline ili samo pelete nisu dostatni za cjelovito dekarboniziranje i svejedno bismo morali koristiti plin za vršno opterećenje. Ako bismo imali postrojenje na pelete i geotermu, mogli bismo provesti potpunu dekarbonizaciju. Treba nam i spremnik toplinske energije. Mislili smo da bismo mogli za to prenamijeniti dva spremnika mazuta, no to nije izvedivo, kako su nam potvrdili građevinski stručnjaci – ne zadovoljavaju niti beton niti armatura jer je armirano s glatkim željezom, što ne zadovoljava više niti jednu normu. Trebat će ukloniti ove spremnike i napraviti prave.
Imate li problema s nabavom energenata?
– Nemamo za sada – plina i opskrbljivača je dovoljno. Pokušali smo dobiti nešto niže cijene nabavke, no imamo ugovor po zajamčenoj cijeni koju je odredila država. Ne bismo trebali imati problema.
Kad ćete se popeti na dimnjak toplane?
– Visok je 70 metara, a još nisam bio. Ne bi mi to bio problem jer se ne bojim visine.
