SpiKA, Mihovil Stanišić: U četvrtoj sam stranci, no svaku samnapuštao dok je bila na vlasti i na to sam ponosan

Razgovarao Marin Bakić – Aktiviraj Karlovac

Dopredsjednik Hrvatske konzervativne stranke Mihovil Stanišić je već 20 godina prisutan u karlovačkoj politici. Nije nametljive političke pojavnosti, više je tiha voda koja brege dere, pa se tako uspio održati kao lokalni politički faktor, bio i vijećnik u nekoliko mandata, a polovicu ovog je bio i predsjednik Gradskog vijeća Grada Karlovca.

Predsjednik Gradskog vijeća Damir Mandić je prisutan na mnogo protokola, puni su ga mediji, a sve to objašnjava prirodom funkcije koju obnaša. Njegov ste prethodnik na tom mjestu. Jeste li kao predstavnik predstavničkog tijela lokalne vlasti obnašali toliko mnogo protokolarnih dužnosti i jeste li ikada dali intervju Karlovačkom tjedniku?

• Dao sam jedan intervju tom listu kao predsjednik Gradskog vijeća. Obnašao sam i mnoge protokolarne dužnosti.

U tolikoj mjeri?

• Ne, ali sam predstavljao Grad Karlovac na mnogim događajima, a mijenjao sam ponekad i gradonačelnika Damira Jelića kada je bio spriječen.

Mijenjali ste gradonačelnika, iako ste predstavljali dva različita tijela vlasti?

• Da. Ako ne mogu zamjenici zamijeniti gradonačelnika, sasvim je normalno da to učini predsjednik Gradskog vijeća. Za Novu godinu sam u tom svojstvu obilazio rodilište ne bih li čestitao na prvim bebama u toj godini, pa sam otišao u Bihać ne bih li preuzeo priznanje Gradu Karlovcu, a gradonačelnik je bio spriječen i tako dalje. Nisam se opterećivao time – otišao sam obaviti takve dužnosti, ako sam imao vremena, i nisam procjenjivao koliko je tko angžiran u protokolu. Naravno, u predizborno vrijeme strši veća angažiranost predsjednika Gradskog vijeća u protokolu, tim više što je Mandić kandidat za gradonačelnika, pa funkciju koristi u promidžbene svrhe. Ne znam koliko mu je to potrebno.

Smatrate li da se zlorabe funkcija predsjednika Gradskog vijeća i uopće da se zlorabe gradski resursi kako bi ga se promoviralo?

• Ne bih o tome. Ne sviđa mi se način na koji se vodi Karlovački tjednik. Taj list je postao bilten Hrvatske demokratske zajednice. Razočaran sam novim direktorom Hrvatskog radio Karlovca, gradske tvrtke koja izdaje Karlovački tjednik i emitira program Hrvatskog radio Karlovca, jer ništa kvalitetnije ne vidim u tim medijima, osim promjene imena radija u Prvi karlovački i političko kadroviranje koje je netransparentno. Predlagali smo ranije udruživanje tada dvije odvojene medijske tvrtke u jednu, što je prihvaćeno, ali od njih kvalitativni dio našeg prijedloga nije. Sugerirali smo raspisivanje javnog poziva svim zainteresiranim novinarima i menadžerima za oblikovanje medija u vlasništvu Grada Karlovca u istinski javni servis. Bili smo, dakle, protiv toga da se otvori stečaj medijskih tvrtki u gradskom vlasništvu. Smatrali smo da su Gradu potrebni i radio i novine, ali ne na ovaj način. Sadašnje vođenje tih medija je razočaravajuće. Ne pratim toliko protokol da bih mogao procijeniti forsira li se na uštrb gradskih resursa kandidat jedne političke opcije, ali se Karlovački tjednik uistinu na afirmativan način u najvećoj mjeri bavi dvojicom Damira, što je nedopustivo.

Zašto ste smatrali potrebnim da se dvije gradske medijske tvrtke ujedine u jednu?

• Zato što Karlovački tjednik nije imao mogućnost opstanka kao samostalna tvrtka. Pratili smo nekoliko godina intenzivno poslovanje tog poduzeća i ono je iz godinu u godinu bilo sve gore, a nije posjedovao kadrovski potencijal za uspjeh. Kada smo predlagali spajanje dviju tvrtki, Karlovački tjednik i Hrvatski radio Karlovac su imali 23 zaposlenika, a od toga ih je petoro imalo uvjete za mirovinu ili bi ih uskoro ostvarilo. Predložili smo da tiskani i radijski medij stvara 13 zaposlenika. Propustilo se angažirati novinarsku struku, odnosno okupiti marketinški tim koji bi poboljšao poslovanje. To se nije ostvarilo, nažalost, nego se kadrovira na stranačkoj osnovi.

Imali ste pozitivna očekivanja od Matije Perkovića kao direktora Hrvatskog radio Karlovca?

• Nisam.

Temeljem čega ste onda razočarani?

• Razočaran sam postupkom odabira direktora. Programom sam bio nezadovoljan i kad je bio prethodni direktor.

Kada ste posljednji put slušali Radio Karlovac?

• Slušam redovito tu postaju. Mojem naraštaju odgovara glazba koju emitira. Jedan sam možda od rijetkih koji tu radijsku stanicu sluša više od ostalih. Uz nju, slušam često i Radio 101. Ipak, HRK nema zanimljivih emisija, dovoljno širine i komunikacije s Karlovčanima.

Kako ste surađivali s gradonačelnikom dok ste bili predsjednik Gradskog vijeća?

• Korektno. Nisam osjetio da se mnogo politizira u tom odnosu. Postojala je koordinacija političkih stranaka koje su činile većinu u Gradskom vijeću i dosta smo vremena utrošili na razradu ideja i projekata u tom kontekstu. Dosta naših ideja je usvojeno, no nije kvalitetno provedeno. Ideje se ne mogu ukrasti, suprotno onome što čitam ovih dana u lokalnim medijima – nije bitno tko je prvi predložio smanjenje stope prireza, uvođenje besplatnih udžbenika za učenike osnovnih škola ili subvencioniranje smještaja u vrtiću, nego provedba. Nedostaje razrade ideja. Primjerice, ako se predlaže smanjenje stope prireza za dva posto, treba se predočiti kakav će to utjecaj imati na gradski proračun. Kada smo predlagali uvođenje gradskih vrtova, nismo htjeli samo odrediti parcele za to, nego onima koji žive u gradu približiti poljoprivredu, odnosno vrtlarstvo kao hobi, da se uz to vežu sadržaji kao što su razmjene sjemena, praćenja uspjeha i slično, dakle prijedlog je bio usmjeren prvenstveno na međusobno druženje onih koji žive u višestambenim zgradama. Određene su parcele i napravljeno je iskolčavanje, zatim je raspisan natječaj, pa na prvom raspisu nisu sva zemljišta dodijeljena i tako dalje, no bitan cilj nije ostvaren. Prihvaćeno je desetak naših iraprijedloga, no provedba se u pravilu ispolitizirala i prilagodila trenutno vladajućoj opciji.

Mijenjali ste relativno često stranke. Predsjednik Gradskog vijeća ste bili kao vijećnik iz redova Hrvatske stranke prava doktor Ante Starčević.

• Tako je.

Mjesto predsjednika Gradskog vijeća ste napustili izlaskom iz te stranke.

• Tako je.

Zašto?

• Moralno je napustiti mjesto predsjednika Gradskog vijeća, ako više nisi u stranci koja je dio vladajuće koalicije. Ponosim se time što sam mijenjao stranke.

Bili ste član Socijaldemokratske partije Hrvatske, da biste potom postali član Hrvatske stranke prava, zatim HSP AS, a potom HKS-a.

• Tako je. Iz svake stranke sam izlazio kada je bila na vlasti, za razliku od većine političara koji mijenjaju stranke radi ostvarenja osobnih interesa. Nikad se nisam osobno okoristio političkim djelovanjem, a iz stranaka sam izlazio kada bi u njima kvarni zauzeli pozicije. To mi nije bilo podnošljivo.

Što je bio konkretan problem u SDP-u?

• Što HDZ u Karlovcu sada radi SDP je radio od 2001. do 2005. godine – kadrovirao je po stranačkoj osnovi postavljajući na rukovodeća mjesta one bez vizije i referenci. Zalažem se za uključivanje u politiku kvalitetnih kojima politika ne služi za osobnu korist. Najveći nedostatak politike na svim razinama je upravo zatvorenost prema javnosti. Koliko običan građanin zna što se zbiva u Karlovcu? Koliko je zadovoljan informacijama koje može pronaći na službenoj internetskoj stranici Grada?

Stranica je dobra, no građani nisu zainteresirani za njezin sadržaj.

• Četvrt stoljeća u Hrvatskoj građani nisu zainteresirani za politiku, što političkim elitama odgovara. Da biste nešto učinili za zajednicu, morate napraviti napor da građane za to zainteresirate. To se ne postiže samo oglašavanjem na internetskoj stranici Grada Karlovca, nego i radom “među ljudima”. Dakle, nije dovoljno da se gradonačelnik prošeće Gazom, primjerice, nego da predstavi stanovnicima te četvrti planove i namjere. Građane treba zainteresirati za to i objašnjavati im. Kada je Grad Karlovac organizirao tribinu da približi građanima gradske probleme i rješenja, a tu ne mislim na rasprave koje su dužni po zakonu organizirati, a na koje se odaziva šačica ljudi?

Ne pamtim da su to napravili.

• To je najveći nedostatak vlasti – gradska politika se vodi u zatvorenim krugovima. No, to je i opći problem u Hrvatskoj – nedostatak pojedinaca s referencama koji nešto znaju.

U HSP ste ušli iz SDP-a. Je li Vam ideologija bitna? Imate li je?

• Bitna je. Ne busam se u nacionalna ili vjerska prsa. Čitav život živim pošteno i smatram da nisam nikoga u životu povrijedio, barem ne hotimično. Moje bavljenje politikom od početka je bilo motivirano zalaganjem za zajednicu, za svakog pojedinca. U SDP sam se uključio ne bih li dao doprinos promjeni stanja koje je vladalo u Hrvatskoj, u Karlovcu posebno.

Kada ste pristupili SDP-u?

• Prije 20 godina. SDP je na vlast došao 2000. godine u Hrvatskoj, a naredne u Karlovcu na lokalnim izborima. Tada je već načeto povjerenje – daj vlast nekome da vidiš kakav je. Povjerenje se totalno srozalo vladanjem u Karlovcu, mada su mi pojedinci poput tadašnjeg gradonačelnika Božidara Johe ostali u dobrom sjećanju. U njemu nisam prepoznao problem, osim utoliko što je dozvolio drugima da manipuliraju.

U kome jeste vidjeli problem?

• Ne bih o imenima, sami će se prepoznati, a i drugi će ih. Zna se zašto sam prešao iz SDP-a u HSP, odnosno iz HSP-a u HSP AS, pa zatim u HKS. Ponosim se time da sam uvijek napuštao vladajuće stranke.

Koja je Vaša ideologija?

• Moja ideologija je ravnopravnost za sve, a ne samo za odabrane, nema povlaštenih, svi imamo ista prava i obveze svakoga treba jednako cijeniti. Svaka osoba predstavlja vrijednost, bez obzira na mane i vrline.

Kada pristupate nekon stranci, prihvaćate njezina programska načela, vrijednosti i statut. Napravili ste ogroman skok iz socijaldemokratske stranke u nacionalističku.

• Niti jedna stranka kojoj sam pripadao po svom određenju nije bila nacionalistička, možda je bilo samo nacionalistički orijentiranih pojedinaca. Ako pročitate statut SDP-a, HSP-a i HSP AS, ne pronalaze se bitne razlike i nema u njima onoga što mi osobno ne bi odgovaralo. Svaki bi se pojedinac mogao pronaći u tim strankama. Statuti svih političkih stranaka kojih sam bio član su se pozivali na unutarnju demokratičnost, na brigu za zajednicu i imali su slična programska načela. Stranku ne čini ideologija, čine je ljudi.

Što Vas je motiviralo da se politički vežete uz Ružu Tomašić?

• Jedna je od rijetkih političarki u koju se nisam razočarao. Mana mi je što sam previše krut u nekim pogledima. Kod osobe najviše cijenim poštenje, čestitost i dosljednost, a sve to krasi upravo R. Tomašić.

Dosljednost u čemu?

• U tome da želi napraviti nešto za one s kojima živi, koje zastupa. Svaki političar, pa i ona, ima nespretnosti u izjavama, mnogo je češći slučaj to kod onih koji govore srcem. Dala je sebe za zajednicu. To je isključivi razlog zašto sam se vezao uz nju – nisam se u nju razočarao. Nikad ne gleda materijalistički niti elitistički, nego skrbi za takozvanog malog čovjeka. U to sam se osvjedočio, a tako djeluje i u Europskom parlamentu.

Postoji li tolika demokratičnost u HKS-u da možete kritizirati stranački vrh?

• Postoji tolika demokratičnost da ne samo u jednoj odluci dok je R. Tomašić bila predsjednica HKS-a nije preglasana. To je dokaz demokratičnog ustroja stranke. Na sjednicama Predsjedništva se ne izražava jednoumlje, ali bez uvreda. R. Tomašić je izjavljivala nespretno tvrdnje koje mi se nisu svidjele, ali je dobro poznajem i znam da se niti sama ne slaže načinom kako se interpretiraju njezine izjave.

Nije li njezina politika ipak nacionalistička?

• Nije niti približno. Nikoga ne mrzi na bilo kojoj osnovi, pa niti na vjerskoj niti na nacionalnoj – za tu tvrdnju stavljam ruku u vatru.

S kime ste mogli, a s kime niste mogli surađivati u HSP AS?

• Ne želim govoriti o imenima – to su prošlo-svršena vremena. Bilo je onih koji su se vješto skrivali iza rječitosti dok se nisu dohvatili pozicija i pokazali prava lica. Smatram da je tada bolje otići, nego s takvima surađivati.

Nedavno je Marijan Butković, donedavno gradski vijećnik, pristupio HDZ-u napustivši HKS. Je li Vas razočarao?

• Surađivali smo u HSP AS i HKS-u i Marijan ima kvalitete. Nije me njegov prelazak u HDZ pretjerano razočarao. Smatra očigledno da će se tamo bolje profilirati. Razočaralo me osobno da nije u sklopu rada Gradskog vijeća podržao naš zajednički prijedlog subvencioniranja smještaja svakog djeteta predškolske dobi. Sudjelovao je u izradi tog prijedloga, a nisam prepoznao u njegovom glasovanju po tom pitanju dosljednost.

Što ste konkretno predlagali?

• Da sva djeca predškolske dobi imaju pravo na subvencionirani smještaj u gradskim ili privatnim vrtićima, odnosno kod dadilja. Nakon četiri godine našeg insistiranja, pa, između ostalog i Butkovića osobno, da se subvencionira smještaj sve djece predškolske dobi, što se uporno odgađalo s obrazloženjem da nedostaje novac, u ovo predizborno vrijeme se odlučilo subvencionirati i one koji pohađaju privatne vrtiće. Međutim, u međuvremenu se osnivaju obrti dadilja, a treba pomoći i roditeljima djece koji angažiraju dadilje. Nisu objekti najvažniji, nego djeca, njihov smještaj treba subvencionirati, a gdje stvar je kriterija. Naš prijedlog je odbijen uz nemušto obrazloženje. U našem programu i dalje stoji da sva djeca trebaju imati subvencioniran smještaj u vrtiću, odnosno kod dadilja. To je prva faza, a druga je uključivanje u smještaj više djece nego što ih je sada uključeno. Po kriterijma se cilja na djecu čiji su roditelji zaposleni. Zalažemo se da se kriteriji prošire kako bi obuhvatili i djecu čiji je samo jedan roditelj zaposlen, jer se tako omogućuje drugome da lakše pronađe posao i osigurava se socijalizacija djece uz stručnu pomoć odgajateljica. Uporno se u ove četiri godine vrtimo oko šest stotina djece u vrtićima, a mogao se napraviti iskorak na 650 djece. Tada ne bismo imali problem sa smještajnim kapacitetima.

To dio Vaše demografske politike?

• Grad Karlovac može izdašnije pozdraviti novorođeče. Ne mora to činiti nužno novčano, nego i darovima u naravi. Svako novorođeno dijete je bitno za Karlovac. Najosjetljivija su zatim djeca predškolske dobi i valja ih u što većem broju uključiti u predškolski odgoj. Čitamo da svi teže jednosmjenskoj nastavi, no mnogo su važnije potrebe djece za kvalitetnom prehranom, a potom za udžbenicima. Predlažemo da se postigne konsenzus na način da se osiguraju besplatni udžbenici za učenike prvog i petog razreda, pa da se potom prenose na nove generacije. Svjesni smo problema čestih izmjena programa, no mora se ustaliti. Znam da Grad nema nadležnost nad srednjoškolskim i visokoškolskim obrazovanjem. No, smeta nas da se ne stipendiraju učenici prvog razreda srednje škole i brucoši, jer se ne mogu vrednovati njihovi rezultati. Stipendiranje je financijska stimulacija, ali je još veća stimulacija za učenje. U svakom sustavu stipendiranja mora postojati obveza vraćanja stipendija u slučaju neuspjeha, a čini mi se da to kod nas i postoji. Također, nedovoljan je broj dodijeljenih stipendija.

Postoje razmišljanja da se Karlovac odredi kao satelitski grad Zagrebu, što bi podrazumijevalo i doseljavanje značajnog broja Zagrepčana u Karlovac uz zadržavanje radnih mjesta u metropoli.

• Karlovac je prevelik grad da bude satelit Zagrebu. Gravitira tom velikom gradu otkako je izgrađena autocesta. Za pola sata smo u metropoli – samom prometnom povezanošću smo bliski.

Treba li iskoristiti tu pogodnost da se velik dio Zagrepčana doseli u Karlovac?

• Ne. Treba samo bolje prometno povezati Karlovac i Zagreb, prvenstveno željeznički. Zalažem se za još jednu kolničku traku na autocesti zbog smanjenja gužve, ali i izlaska s autoceste, odnosno aktiviranja poduzetničke zone Gradac-Selce i Ilovac 2.

Jeste li zadovoljni postojećim poduzetničkim zonama?

• Nisam. Rađene su stihijski proteklih dvadesetak godina. Poduzetnička zona Ilovac 3 je oblikovana na način da je četvorni metar za trgovačku djelatnost iznosio 240 kuna, a sto kuna za proizvodnu. To se toliko amaterski odrađivalo, da je Grad uredio čitav prostor, osigurao svu infrastrukturu, da bi netko to otkupio, pa godinama ništa ne bi otvarao, a zatim vratio zemljište koje bi Grad dodatno otplaćivao po cijeni sa zateznim kamatama. To su nevjerojatni ugovori. Zone Ilovac 2 i Gradac bi imale potencijal da je drukčijeg izlaza s autoceste. Bile su dobro zamišljene, ali nisu dobro realizirane. Poduzetničkim zonama nismo ostvarili dostatan broj radnih mjesta. Možemo govoriti o Baniji kao poduzetničkoj zoni sa 1800 zaposlenika u HS produktu, no za mene su poduzetničke zone one kakve sam vidio u Varaždinu, Logorištu i Dugopolju. Banija je silom prilika postala poduzetnička zona. Sjećam se generalnog urbanističkog plana kojeg je izrađivao Mladen Obad Šćitaroci. Po tom GUP-u je Banija trebala postati četvrt ugodnog življenja, da odahnemo od industrijalizacije.

Ne možete odahnuti kao Banijanac?

• Ne mogu.

Što Vas smeta?

• Smeta me zapostavljenost kvarta. Širenjem velikog broja pravnih subjekata promet je ostao u potpunosti nereguliran i u rješavanje toga nije ništa uloženo. Predlažemo i načine rješavanja tog problema koji može djelovati marginalno stanovnicima drugih četvrti, no predložio sam svojevremeno da se snimi promet za špice, da se snime kolone vozila kako bi se problem bolje dočarao i onima koji to ne proživljavaju svakodnevno. Riječ je o uskom grlu, a postoji ideja izgradnje gradskog prometnog prstena, što će biti ostvareno vjerojatno za 55 godina. Ipak, za relativno mali novac se može mnogo toga već sada napraviti. Na Baniji nemate niti jednu jednosmjernu ulicu. Kao laik znam da bi se promet rasteretio, ako bi Mihanovićeva bila jednosmjerna. Sada se u njoj stvaraju prometni čepovi, jer su dva ulaza u tu ulicu. Skrenuti automobilom lijevo na Banijanski most iz smjera Drežnika je jako teško – izbrojao sam jednom 43 automobila koja su prošla prije nego što me netko pustio na glavnu cestu. Ne postoji niti kultura vožnje. Problem je i što su Starčevićeva, Bogovićeva i Ulica Matka Laginje opterećene prometom. Sretan sam postojanjem tvrtki na Baniji koje zapošljavaju tisuće radnika, no ako se ubire već komunalna naknada, neka se uloži u komunalnu infrastrukturu. Nisam uspio dobiti podatak koliko koja četvrt doprinosi gradskom proračunu plaćanjem komunalne naknade.

Biste li otcijepili Baniju?

• O tome smo razgovarali iz zafrkancije. Nema smisla otcijepiti tu četvrt. Samo sam za red – zašto se ne bi uveli podračuni prihoda i rashoda po pojedinim gradskim četvrtima?

Smatrate li da je Grad ovisan o premalo kapitala, da treba više ulagača?

• Ne smatram da je Karlovac u naročito lošoj situaciji, a ulagača uvijek treba više.

Je li u riskantnoj situaciji?

• U krizi Alstoma sam vidio veliku opasnost. Imam prijatelje u Sisku i znam da je taj grad prije rata bio vrlo sličan Karlovcu, koji je sada u mnogo nepovoljnijem položaju. Slomili su se na Željezari Sisak, sad se lome na Ini, a problem je bio i s manjim tvrtkama. U Karlovcu možete sada nabrojati pet ili šest velikih tvrtki koje ne posluju pretjerano rizično. U Karlovac dolaze raditi i stanovnici drugih područja. Veliki gospodarski sustavi koji tu djeluju mogu doći u probleme, naravno, kao što je došao i Agrokor, ali mi se to ne čini izglednim.

Je li vlast učinila dovoljno da privuče nove ulagače?

• Nije.

Što se moglo učiniti?

• Trebalo se uključiti znalce u privlačenje kapitala, one s renomeom, čak i one u politici kao što je Žeimir Feitl. Mnogo je Karlovčana u svijetu koje je trebalo animirati da dođu u Karlovac. Nije dovoljno nekome smanjiti komunalnu naknadu da osjeti pozitivno bilo. Deprimiralo me kada sam naišao prije četiri godine na projekt izgradnje termoelektrane na sječku u Drežniku – nasred Drežničkog polja se kanilo izgraditi tako nešto stranim kapitalom. Neiskusne svjetski biznismeni, da ne kažem hohštapleri, mogu lako preveslati. Godinama smo uvjeravali gradonačelnika da ulaganje kakvo je zamišljeno u Drežniku nije dobro.

Tražili su od Grada da izgradi pristupnu cestu vrijednu 21 milijun kuna?

• Nakon dvije godine šutnje u pregovorima o tome.

To bi bila pristupna autocesta?

• Ne bih kao laik ulazio u troškovnik izgradnje takve ceste, no sumnjivo je da su tražili da se izgradi tek nakon dvije godine. Vlast je to odbacila, no pojavila se nova lokacija.

Termoelektrana na sječku je potom bila predviđena na Ilovcu?

• Nakon što se odustalo od one na Drežniku javili su se drugi igrači koji su iznijeli takvu namjeru. Predstavili su da će grijanje radom te termoelektrane biti jeftinije za građane i poslovne subjekte, ali su uporno insistirali na tome da Gradska toplana potpiše pismo namjere da otkupljuje od njih toplinsku energiju. Upozoravali smo Inoslava Latkovića, tadašnjeg direktora karlovačke toplinarske tvrtke, i njegovu nasljednicu Ivanu Fočić da ne potpisuju tako nešto, a nije im padalo niti na pamet da preuzimaju takve obveze bez poznavanja cijena i drugih parametara. Ulagač je obećao financirati izgradnju vrelovoda od Ilovca do toplane koja bi postala prepumpna stanica odakle bi se toplinska energija dalje distribuirala u kvartove. Pitao sam ulagača kada bi moglo sve to profunkcionirati, a odgovorio je do Božića. To je bilo 2015. godine.

Što se iza brda valja?

• Postoje takve tvrtke koje iznjedre projekte, pa traže ulagače. Pokušali smo im ući u trag, ali smo odustali. U svakom slučaju su ishodili građevinsku dozvolu i sada traže ulagača. Organizirali smo i tribinu o sječki na kojoj su šumari kazali da nema dovoljno sirovine za takav projekt. Ulagači su dobrodošli, svaka nova investicija mi se dopada, ali ne treba srljati grlom u jagode. Postojala su obećanja i otvaranja kina, nadam se da će Jozo Kaleb uspjeti obnoviti Hotel Central… Svako radno mjesto je dragocjeno, a ne sanjam o ulagačima koji će otvoriti tisuće radnih mjesta. Jedna indijska tvrtka je u Karlovcu pronašla svoj prostor i zaposlila desetine inženjera. Grad se trebao više angažirati da im pomogne.

Kako?

• Trebao im je aktivnije pomoći da pronađu prikladniji prostor.

Grad organizira odlaske u samostane, no je li se posjetilo neku gospodarsku komoru? Dolaze li stranci u posjetu našoj gospodarskoj komori?

• Pitaš krivog čovjeka.

Treba li Grad imati odjel koji bi se aktivnije bavio pronalaskom ulagača?

• Ne. Ne treba Grad imati lovce na ulagače, nego treba drugačije djelovati kroz različite ulagače. Pripadam onima koji su u potpunosti razočarani Hrvatskom gospodarskom komorom i njezinom funkcijom – troši previše novca u odnosu na rezultate.

Gospodarstvenik ste?

• Jesam, u teškoćama.

Kao gospodarstvenik ne ostvarujete koristi od HGK?

• Nikakve.

Što očekujete od te organizacije?

• Ništa. Protivim se obveznoj članarini – kome HGK treba neka plati članarinu. Sada se iznos obvezne članarine određuje po ukupnom godišnjem prometu tvrtke. Stalno se govori o nametima gospodarstvu, a nitko ništa ne poduzima da ih smanji.

Koliko parafiskalnih nameta plaćate?

• Pročitao sam da ih je 37, ali ih ne mogu nabrojati više od deset. No, svaki poduzetnik ih plaća.

U javnosti se predlaže korištenje geotermalnih izvora energije, što bi se moglo iskoristiti i u ogrjevnom sustavu, između ostalog. Smatrate li to perspektivnim izvorom energije?

• Dali smo si truda i razgovarali s umirovljenim geologom Borisom Vrbancem na tu temu. Ako stoji ono što je kazao, moguće je pomoću kohezijskih fondova financirati korištenje tog izvora energije. Podržavamo takvu ideju u tom slučaju. Korisno bi bilo za grad oploditi taj potencijal. Izbušeni izvori u Rečici su u vlasništvu Ine. Geotermalni bazen se proteže na velikoj površini i gospodin Vrbanac procjenjuje da bi se isplatilo raditi nove bušotine. Svatko dobronamjeran je zainteresiran za takav izvor toplinske energije, što se može koristiti i u poljoprivredi. U idućih nekoliko godina treba ispitati do kraja tu mogućnost i konkretizirati je.

Što u međuvremenu treba uraditi sa središnjim toplinskim sustavom?

• Jedino što Grad može napraviti je ispitati mogućnost obnove vrelovodnog sustava pomoću sredstava iz nacionalnih i EU fondova. Bez obzira koliko građanima grijanje posredstvom središnjeg toplinskog sustava bilo skupo, za ulaganja nema mogućnosti trenutačno. Zadatak bilo kojeg gradonačelnika u budućnosti je da se rukama i nogama bori da taj problem riješi.

Treba li Gradskoj toplani glasnogovornik?

• Niti jednoj gradskoj tvrtki ne treba.

Kako tumačite da gotovo svaka gradska tvrtka ima barem jednog glasnogovornika?

• Riječ je o političkom kadroviranju.

Posluje li Gradska toplana racionalno?

• Da.

Što korisnici središnjeg toplinskog sustava plaćaju ljeti?

• Hladni pogon.

Što radi taj hladni pogon?

• Ne možeš otpustiti radnike preko ljeta.

Zašto? Biste li u svojoj tvrtki držali radnike na plaći, a da ništa ne rade?

• Vjerojatno bih ih uposlio nekako.

Jesu li ljeti radnici Gradske toplane kvalitetno uposleni?

• Ne znam što i kako rade, vjerojatno obnavljaju vrelovode. Znam da je manje zaposlenika Gradske toplane nego što je bilo Toplane, kao i da je manje korisnika.

Neznatno ih je manje, koliko mi je poznato. Gimnazija Karlovac se, recimo, otpojila iz središnjeg toplinskog sustava. Kako to tumačite?

• Tumačim to racionalnim potezom ravnatelja Gimnazije. Osnovna škola Banija se također otpojila. Obje škole su vjerojatno izračunale da im se više isplati drukčiji način grijanja.

Vodovod i kanalizacija i Čistoća Inkasatoru plaćaju uslugu posredovanja u naplati, što čini većinski prihod Inkasatora. Zbog toga je ta tvrtka funkcionalna. U 2015. godini je za tu uslugu Vodovod i kanalizacija platila dva milijuna kuna, a Čistoća milijun. Biste li kao privatnik platili toliki iznos za tu uslugu?

• Ako bih procijenio da se isplati, bih. Još nitko nije dokazao da bi se Vodovodu i kanalizaciji te Čistoći isplatilo samostalno obavljati te poslove.

Koliko je radnika potrebno za to? Recimo da je godišnja radnička plaća sto tisuća kuna.

• Inkasator naplaćuje i komunalnu naknadu uime Grada, naknadu uime Hrvatskih voda i Hrvatsku elektroprivredu, stubišnu rasvjetu.

Zašto Zelenilo ne koristi te usluge Inkasatora?

• Jer nema toliki broj klijenata kao spomenute gradske tvrtke. Sigurno je rentabilnije isporučivati jedan račun za niz usluga, nego više. Ne ulazim u pitanje cijene te usluge sada, o tome se može raspravljati. Tvrdiš da Inkasator preplaćuje Čistoći i Vodovodu i kanalizaciji te usluge, no ne znam koliko bi te tvrtke stajalo samostalno izdavanje računa.

Što ulazi u trošak toga?

• Ispis računa, poštanski troškovi, računovodstvo, pa i naplata. Ne može se dogoditi da platiš vodu, a ne i odvoz otpada u ovom slučaju.

Zar objedinjenu naplatu ne bi pet radnika moglo raditi za sve tvrtke i za Grad?

• Inkasator ujedno upravlja zgradama. Otkako je direktor Nikola Rogoz, deset je radnika manje. Dakle, ispuštamo njihov posao upravitelja, a ne rade samo na području Karlovca. Dakle, ne bih sa sigurnošću tvrdio da se ne isplati ovakav vid objedinjene naplate, no hajdemo vidjeti podatke. Opasnost vidim u tome da su troškovi mnogo veći nego kada se radi skupa. Ne ulazim u to koliko je radnika potrebno angažirati.

Treba li Grad u svom vlasništvu imati tvrtku za upravljanje nekretninama?

• Nešto smo naslijedili – tvrtka za upravljanje nekretninama postoji pola stoljeća. Može se pokrenuti inicijativa da djelatnici Inkasatora otkupe tvrtku. Po meni se Inkasator korektno bavi upravljanjem. Bez obzira na postojanje i drugih tvrtki u tom sektoru, u Karlovcu Inkasator upravlja s oko devedeset posto nekretnina – neke klijente izgube, neke ponovno pridobiju, no to je sada pitanje tržišta.

Biste li iz svoje tvrtke pošto-poto izgnali najboljeg radnika?

• Naravno da ne bih.

Zašto je to napravio u slučaju Krešimira Veblea Ivan Mrzljak, direktor Vodovoda i kanalizacije?

• Premalo sam upućen u njihov odnos. Cijenim Vebleovu stručnost, no ne znam zbog čega su se razišli. Pitao sam gospodina Veblea zašto je otišao, a samo mi je odgovorio da je zadovoljan što je u mirovini.

Jeste li zadovoljni poslovanjem Vodovoda i kanalizacije?

• Grad i građani su taoci projekta izgradnje pročistača otpadnih voda. Nemam posebnih primjedbi na rad te tvrtke osim da je pročistač preskup.

Ne krijete nezadovljstvo poslovanjem Čistoće. Postoji li osoban problem između Vas i direktora te tvrtke Damira Jakšića?

• Ne postoji.

Prijavili ste ga svojedobno Državnom odvjetništvu?

• Nisam nikoga prijavio DORH-u, ali je istina da sam nezadovoljan radom Čistoće. Gradonačelnik je zatražio očitovanje DORH-a. Upozoravao sam samo na to da Čistoća ne radi u interesu građana.

Što ste konkretno vidjeli kao problem?

• To što se u četiri godine nije napravilo ništa glede zbrinjavanja komunalnog otpada. Ulaže se u ono što nije uopće u nadležnosti Čistoće. Konkretno pritom mislim na prenamjenu dizel-motora u bioplinske na što je utrošen silan novac, a niti danas ne vidim da netko nosi struju s Ilovca, makar u hamperima. Svatka gradska tvrtka, pa tako i Čistoća, ima zadatak biti servis građanima. Čistoća bi se trebala baviti higijenom ulica te odvozom i zbrinjavanjem komunalnog otpada. Odavno sam protiv “inovativnosti” pojedinaca u toj tvrtki koji su htjeli proizvoditi električnu energiju koju nisu imali kome prodati. Uništili su dizelski motor bez da su se savjetovali sa strukom, utrošili novac, a rezultata nema, osim što se novčana šteta mjeri u stotinama tisuća kuna. Dizelski motor se mogao nastaviti koristiti, ako treba i u sustavu obrane od poplava. Grad Karlovac treba raditi sustav selekcije komunalnog otpada. Propustili smo odličnu priliku da angažiramo stručnjake koji su radili u Krku i da uvedemo selekciju na kućnom pragu, tim više što je u gradskoj strategiji gospodarenja otpadom za razdoblje od 2011. do 2015. godine predviđeno odvajanje otpada na kućnom pragu. To je težak posao koji traži mnogo truda i ljubavi da se odradi. Studija koju su stručnjaci iz Centra za transfer tehnologije uradili je ostala u ladici i nikad nije predstavljena gradskim vijećnicima kao što im nije dan izvještaj o provedbi gradske strategije gospodarenja otpadom za razdoblje od 2011. do 2015. godine. Uporno se prelazilo preko toga, a sada je donesena nova državna strategija. Studija CTT-a postoji, možda je plaćena, a povjerenstvo, kojeg sam bio član, je većinom glasova odbilo taj dokument kojeg podržavam. Po izjavama nekih od članova tog povjerenstva, studija je odbijena, jer bi njezina provedba štetila izgradnji Centra za gospodarenje otpadom na Babinoj gori, što je naš strateški projekt, jer ne bi bilo dovoljno sirovine, ako bi se u gradu odvajalo 50 posto komunalnog otpada. To je neshvatljivo i neprihvatljivo. Valja se ugledati na druge gradove u Europskoj uniji gdje se pazi na proizvodnju otpada i plaća samo onoliko koliko je proizvedeno. Velika je razlika između odvoza otpada i gospodarenja otpadom. U četiri godine smo mogli odvajati 40 posto otpada.

Koliko odvajamo?

• Po mojoj procjeni ne više od sedam posto. Odvajanje podrazumijeva široku akciju kojoj je nositelj Čistoća, a kada postavite vijećničko pitanje koliko se prikupi papira i plastike iz gradske uprave, osnovnih škola, pravnih osoba, ustanova i drugih mjesta nema odgovora. Progurali smo pilot projekt, kako to vole zvati, u biti kante za odvajanje otpada te kompostane za privatne kuće, no sve je to zanemarivo. Izazov su zgrade zajedničkog stanovanja, dakle da se u stanu odvaja i da se zna zašto. Nije to posebna mudrost, u inozemstvu je to normalna stvar – Ljubljana je u roku od deset godina došla na 70 posto odvajanja komunalnog otpada.

Kada procjenjujete da ćemo postići takav postotak?

• S ovakvim pristupom za pola stoljeća. Predlažemo da se deponij odvoji od Čistoće, da dođe pod kontrolu Grada kako bi se Čistoća mogla početi navikavati na budućnost i plaćati odlaganje otpada kao što to rade drugi. Prihod od odlaganja na Ilovcu se utopio u poslovanju Čistoće. Ostvaruje se od toga četiri do pet milijuna kuna prihoda godišnje, a ne koristi se za selekciju otpada i uspostavu reciklažnog centra, što je srce svake jedinice lokalne samouprave, motor selekcije. Kada se prikupi tri tisuće tona papira ili plastike godišnje, može se kazati da smo ostvarili konkretan uspjeh. Reciklažni centar obuhvaća i kompostirnicu kojom kompost vraćamo u poljoprivredu i tako smanjujemo više od 20 posto komunalnog otpada. Prelog objedinjuje nekoliko općina donjeg Međimurja. Tamo godišnje prikupe tri tisuće tona papira kojeg zatim prodaju kupcu iz Nizozemske. Reciklažni centar sadrži reciklažno dvorište, sortirnicu, kompostanu i halu za obradu glomaznog otpada, a potom i pretovarnu stanicu – iz Karlovca će se voziti ostatak nesortiranog otpada u regionalni centar gospodarenja otpadom, bez obzira gdje to bilo.

Nedavno smo u Jutarnjem listu čitali da ste s obitelji dio nepotističke hobotnice u Karlovcu, u biti vladajuće kaste. Kako gledate na percepciju da je nepotizam u Karlovcu izuzetno razvijen?

• Ne postoji klijentelizam samo u Karlovcu. Neumjesno me se prozvalo kao vijećnika zato što mi je sin vježbenik u Gradu Karlovcu. Da je izabran za pročelnika ili da je dobio stalni radni odnos, mogli bismo govoriti o nepotizmu, no ne kada je jedan od stotine vježbenika, među kojima uistinu ima i stranački opredijeljenih. Isti oni koji prozivaju za nepotizam ne žele pogledati oko sebe i uvidjeti da su i njihova djeca dobila poslove ili aranžmane slične onome kakav je dobio moj sin. Dvije i pol godine je čekao vježbenički staž u Gradu Karlovcu i u struci koju je stekao. Nemam tu što posebno dodati više. Nisam urgirao za njega. Nepotizma u Karlovcu ima, kako u upravi, tako i u gradskim tvrtkama i ustanovama, no to nije samo karlovački problem.

Češće se spominje Karlovac od većine sredina u tom pogledu?

• Nekome je medijski zanimljiv, no ista je situacija u Rijeci, Splitu ili u Zagrebu, kao i na regionalnoj i državnoj razini.

Kakav je cilj HKS-a na lokalnim izborima i koga će kandidirati za dužnosnička mjesta?

• Kandidirat ćemo se za gradska vijeća Karlovca i Duge Rese te za Županijsku skupštinu. Program ćemo predočiti javnosti.

Tko ima najveće šanse u izboru za gradonačelnika Karlovca?

• Mandić.

Zašto?

• Zbog toga što je HDZ najbolje organizirana politička stranka i što su rezultati na prošlim izborima za gradonačelnika Karlovca pokazali odnos snaga koji Mandićevi protukandidati ne mogu nadvladati. Vjerujem da će biti drugog kruga.

Je li Mandić najbolji kandidat od postojećih?

• Svaki ima prednosti i mane. Imam pozitivano iskustvo suradnje s Mandićem. HKS će uputiti svakom kandidatu za gradonačelnika pitanja na teme koje smatramo bitnima za građane Karlovca. Temeljem dobivenih odgovora ćemo dati podršku onom kandidatu s kojim dijelimo najviše zajedničkih rješenja.